José Benito Monterroso

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
José Benito Monterroso
Artigas diktira Monterossu, u franjevačkoj odjeći, tekst pisma koja šalje urugvajskim vojnim zapovjednicima i narodu.
Artigas diktira Monterossu, u franjevačkoj odjeći, tekst pisma koja šalje urugvajskim vojnim zapovjednicima i narodu.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1780.
Mjesto rođenja Montevideo
Datum smrti 10. ožujka 1838.
Mjesto smrti Montevideo
Nacionalnost Urugvajac
Opis vojnoga službovanja

José Benito Monterroso (Montevideo, 1780. - Montevideo, 10. ožujka 1838.) bio je katolički svećenik, franjevac, filozof, bogoslov i političar iz Bande Oriental, jedan od najbližih suradnika Joséa Gervasia Artigasa i borac za urugvajsku neovisnost.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u šesteročlanoj obitelji talijanskih useljenika kao najstariji sin i najstarije dijete. Njegova mlađa sestra Ana kasnije se udala za utjecajnog generala Lavalleju. Osnovno obrazovanje stekao je u Montevideu, a studirao je zajedno s franjevcima. Za svećenika je zaređen u Buenos Airesu, 30. srpnja 1799. godine.[1] 1803. postao je stalni profesor na Sveučilištu u Córdobi, gdje je predavao na katedri filozofije. Četiri godine kasnije (1807.) preuzeo je i katedru bogoslovije.[1] Početkom 1811. polaže privremene redovničke zavjete i postaje franjevac. Bio je teološki savjetnik Franjevačke provincije u Montevideu.

1814. odlazi iz samostana i pridružuje se urugvajskim domoljubnim oslobodilačkim snagama. Braća iz Buenos Airesa su mu više puta pisala da se vrati u samostan. Zbog svog političkog i vojnog angažmana stekao je povjerenje kod Artigasa te je postao njegov ispovjednik i osobni savjetnik.[1] 1818. napušta redovničko zvanje i posvećuje se bogoslovnom radu. Napisao je nekoliko radova na temu kristologije, ali oni nisu ostali sačuvani.[1] Nekoliko puta je bio zarobljen od strane Britanaca i Portugalaca. Zadnji sastanak s Artigasom imao je prije njegova odlaska u Paragvaj poečtkom 1820-ih godina. U vrijeme 1930-ih, kada je Urugvaj je potresala politička kriza, zbog koje odlazi u Čile. Tamo se posvetio proučavanju rudarstva te je služio u nekoliko župa.[1] Pred Rimskom kurijom je uspio dokazati nevinost, jer je bio optužen za otpadništvo i ugnjetavanje, te je jedno vrijeme bio svećenik u Marseilleu. [1]

Kasnije je živio i u Gibraltaru, iz kojega je brodom otišao u Rio de Janeiro. [1] U prosincu 1836. se vraća u Montevideo, gdje ostvaruje dobre odnose s Manuelom Oribeom. Pred kraj života je uspio dokazati crkvenim vlastima da nije nikad prekršio svećeničke zavjete. Umro je u Montevideu 10. ožujka 1838. godine.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]