Josephine Bakhita

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sveta Jozefina Bakhita
Portret Jozefine Bakhite
Portret Jozefine Bakhite
Rođena 1869.
Darfur, Sudan
Preminula 8. veljače 1947.
Schio, Italija
Beatificirana 17. svibnja 1992.
Kanonizirana 1. listopada 2000.
Slavi se u Katoličkoj Crkvi
Spomendan 8. veljače
Zaštitnica gradova, krajeva i država Sudana
Zaštitnica zanimanja zlostavljanih žena i djece
Svetišta Schio (Italija)
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveta Jozefina Bakhita (tal. Giuseppina Margherita Fortunata Bakhita) (Darfur, Sudan, 1869. - Schio, Italija, 8. veljače 1947.) svetica, sudanska časna sestra, koja je živjela u Italiji.

Životopis[uredi VE | uredi]

Djetinjstvo[uredi VE | uredi]

Rodila se u Darfuru u uglednoj obitelji. Živjela je mirnim i sretnim životom, dok je nisu oteli arapski trgovci robljem.

Ropstvo[uredi VE | uredi]

Bila je prisiljena prehodati 960 kilometara, nasilno je preobraćena na islam i pet puta preprodana kao robinja. Od trauma je zaboravila svoje pravo ime pa je nazvana Bakhita, što na arapskom znači "sretna". Služila je kod više obitelji, čiji su pripadnici bili okrutni prema njoj i svakodnevno je tukli i zlostavljali. Bila je na silu tetovirana i obilježena postupkom skarifikacije. Bila je sluškinja kod žene nekoga generala gdje je svakoga dana bila do krvi bičevana. Od posljedica toga bičevanja do kraja su joj života na tijelu ostala 144 ožiljka.

Dok je bila u Sudanu, talijanski diplomat Calisto Legnani otkupio ju je kao ropkinju, kako bi je oslobodio. Kad se Legnani morao vratiti u svoju zemlju, Bakhita je odlučila da ga prati, i došla je do Genove, i grada Zianigo. Kada su ju htjeli vratiti u Sudan, odbila je. U Zianigu je služila obitelj Michielo, a kasnije je došla živjeti među časne sestre Družbe Kćeri Milosrđa sv. Magdalene od Canosse (kanosijanke) u Veneciji, gdje je dobila prve sakramente katekumenata iz ruku venecijanskoga patrijarha, 9. siječnja 1890., a na krštenju je dobila ime Jozefina, te 8. prosinca 1896., postala časna sestra.

Redovništvo[uredi VE | uredi]

Jozefina Bakhita se kao časna sestra istaknula, ne samo po svojom pobožnosti i ljubavi prema Kristu i Euharistiji, nego i svojom pomoći za siromašne i najranjivije, tako da je prozvana od milja "Crna majka". Na nagovor redovničke poglavarice sjećanja na svoj život opisala je u Dnevniku (Il diario).

Umrla je u samostanu u mjestu Schio, 1947. godine, u dobi od 78 godina. Njeni neoštećeni posmrtni ostaci pokopani su ispod oltara crkve i samostana.

Štovanje[uredi VE | uredi]

Crkva Svete Obitelji u kojoj je sahranjena sv. Jozefina Bakhita.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1992., i svetom u Rimu u listopadu 2000. godine.

Papa Benedikt XVI. spomenuo je njen život u enciklici "Spe salvi" raspravljajući o nadi.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Na hrvatskom jeziku dostupne su dvije publikacije o svetoj Jozefini Bakhiti.

  • Ida Zanolini, Priča o čudu (Storia meravigliosa, 1931.) [1]
  • Sveta Josipa Bakhita, Dnevnik (Il diario) [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Na hrvatski jezik knjiga je prevođena u dva navrata. Godine 1936. objavljen je prijevod sa njemačkog jezika Katice Ivačević (Ida Zanolini, Bahita: povijest jedne crnačke redovnice, Družba sv. Petra Klavera, Zagreb, 1936.), a 2011. objavljeno je treće, dopunjeno izdanje knjige u prijevodu sa engleskog jezika Gorana Lukende (Ida Zanolini, Priča o čudu, Nonnatus d.o.o., Karlovac 2011.). Potonji prjevod dostupan je i u digitalnom obliku na issu.com
  2. Sveta Josipa Bakhita, Dnevnik (prevela M. Benedikta Matošević), Naklada Benedikta, Zagreb, 2011., ISBN 9789537793067

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jozefina Bakhita
Mrežna mjesta