Josip Ivelić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

O. Josip Ivelić (Pražnice, 25. studenoga 1816.Omiš, 6. kolovoza 1873.) je bio hrvatski katolički svećenik i redovnik franjevac. Bio je magistar novaka u Živogošću i na Visovcu. Zbog iznimno krjepostna i uzorna redovničkog života, smatralo se da je "exactissimus Seraphici Instituti sectator"- "najtočniji sljedbenik serafske ustanove".

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Pražnicama 1816. godine. O njegovom je životu knjigu napisao fra Leonard Bajić. Djelo je napisao jer "mnoge naše svete duše, koje još uvijek, radi naše nemarnost, ostaju nepoznate".

Knjiga je bila dijelom Bajićeva projekta kojim je poradio na problemu što domaća svetost u Hrvata nije poznata i što je u Hrvata nedostajalo ljudi koji bi hrvatsku "hagiografiju" istraživali i javnosti je dolično predstavili. U tom je pravcu Bajić obradio "male, ali svete osobe" te svetost tih osoba predočiti široj javnosti kao sastavni dio kršćanskog življenja u Hrvata.

Djela o njemu[uredi VE | uredi]

  • fra Leonard Bajić: O. Josip Ivelić, Duhovni život III/1931., 1, 46-50; III/1931., 2, 109-120.

Izvori[uredi VE | uredi]