Josip Jović (redarstvenik)
Josip Jović (Aržano kod Imotskog, 21. studenoga 1969. – Plitvička Jezera, 31. ožujka 1991.) bio je hrvatski redarstvenik i prva hrvatska vojna žrtva u Domovinskom ratu, ubijen na Krvavi Uskrs.[1][2] Posmrtno je promaknut u bojnika Hrvatske vojske.
Rođen je u siromašnoj obitelji, a pored njega pokojni otac Filip i majka Marija skrbili su o sinu Tomislavu, te kćerima Franki, Mirni i Aniti.[3][4] Školu je završio u rodnom mjestu, a 5. kolovoza 1990. godine dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje je postao djelatnik aktivnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova. Osim brojnih poslova osiguranja, prije pogibije odlazi i na terene u Pakrac i Petrinju.
Na područje Mukinja 28. ožujka 1991. g. stigla je skupina milicajaca Milana Martića iz Knina s ciljem onemogućavanja prosvjeda djelatnika poduzeća „Plitvice” protiv pripajanja tog područja tzv. SAO Krajini. Na koranskom mostu bile su istaknuta zastave „Krajine” i Jugoslavije, a odbor Srpske demokratske stranke u Titovoj Korenici 29. ožujka 1991. godine donio je odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvička jezera i time su čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina.
Predstavnici mjesnih zajednica slunjske općine sastankom u Drežnik Gradu zaključili su da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv nelegalne pretvorbe poduzeća „Plitvice” i tražena je akcija legitimnih organa Republike Hrvatske.
Policijske uprave Karlovac i Gospić su 31. ožujka 1991. godine u ranim jutarnjim satima uputile dio svojih snaga na Plitvička jezera sa svrhom uspostavljanja javnog reda i mira na tom području, na kojem su naišle na veliki broj barikada s kojih su srpski teroristi otvarali vatru na sva vozila koja su se tamo zatekla.
Josipa Jovića pogodio je rafal kod zgrade pošte, pancirka je bila probijena i brzo je prenesen do vozila hitne pomoći, ali je preminuo na putu do helikoptera.
Pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu.
Na Uskrs 1994. godine u Aržanu otkriven mu je spomenik. Na obiteljskoj kući u Aržanu 19. kolovoza 2007. UBIUDR Podravka otkrila je spomen-ploču, a 17. prosinca 2011. također u Aržanu UBIUDR Podravka u suradnji s drugima Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata postumno mu je dodijelila i priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata.[5]
Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika. Odlikovan je sljedećim odlikovanjima:
- Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom,
- Spomenicom domovinskog rata,
- Spomen značkom I. gardijske brigade "Tigrovi";
- Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.
- Pavković, Mladen (prir.). 2012. Josip Jović : junak hrvatskog Domovinskog rata. Koprivnica: UBIUDR Podravka. ISBN 9789539945020.
- ↑ Dinko Čutura: Josip Jović - pali hrvatski vitez hrvatski-vojnik.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2014. (Wayback Machine), Hrvatski vojnik, br. 236, travanj 2009.
- ↑ Vesna Pintarić: Uskrs na Plitvicama 1991. - Pamtimo svoju povijest... Hrvatski vojnik, br. 28, travanj 2005.
- ↑ Mladen Pavković: Preminula Marija Jović, majka Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata!, Maxportal, 20. studenoga 2015.
- ↑ am: Tužna vijest: Preminula majka prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića – Marija Jović, narod.hr, 20. studenoga 2015.
- ↑ Udruga hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja Šibensko-kninske županije "Tvrđava-Knin", Arhiva vijesti,[neaktivna poveznica] pristupljeno 27. ožujka 2017.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.