Josip Jurčević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip Jurčević
Josip Jurčević srpanj 2008.jpg
Jurčević 2008. godine u Zagrebu.
Rođenje 1951.
Studenci
Polje Povijest (moderna i suvremena povijest)
Institucija Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Josip Jurčević (Studenci kod Imotskoga, 1951.), hrvatski je povjesničar. Znanstveni je suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar [1] i profesor na Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Josip Jurčević rođen je u Studencima kod Imotskoga, 1951. godine. Još u djetinjstvu je sa roditeljima doselio u Zagreb.[2] Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. godine diplomirao je povijesti i filozofije.

Pedagoški rad i vojna karijera[uredi | uredi kôd]

Tijekom Hrvatskog proljeća 1970.-1971. godine, bio je član Sveučilišne skupštine i studentskog odbora Filozofskog fakulteta. Nakon diplomiranja nije mogao dobiti stalni posao te je radio kao profesor u osnovnim i srednjim školama, te turističkim i drugim poduzećima u Zagrebu.Od 1981. godine bavio se i raznim obrtima i primijenjenom umjetnošću. Godine 1990. sudjelovao je u otkrivanju i javnom predstavljanju poratnih žrtava u jami Jazovka te osnivanju Hrvatskog društva za istraživanje žrtava rata i poraća u kojem je izabran za predsjednika. Dragovoljac je Domovinskog rata od proljeća 1991. godine. U Hrvatskoj vojsci, 1991.-1992., dobiva čin bojnika. Jedan je od osnivača Informativno psihološke djelatnosti MORH-a, te prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a.[3] Djelatan je u udrugama proisteklim iz Domovinskog rata. Od 1994. do 1997. godine bio je zaposlen kao samostalni savjetnik u Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Sabora Republike Hrvatske.

Znanstveno-nastavna djelatnost[uredi | uredi kôd]

Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu magistrirao je na 1996. godine radnjom Problemi proučavanja žrtava Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske. Doktorirao je 2000. godine radnjom Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine.[4] Od 1997. godine djelatnik je Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Nositelj je kolegija "Opća povijest XX. stoljeća" na Studiju povijesti Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, kolegija "Povijest uspostave suvremene hrvatske države" na Studiju novinarstva Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te kolegija "Svjetska povijest XX. stoljeća na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

U časopisima i zbornicima objavljuje znanstvene i stručne radove iz suvremene hrvatske povijesti, a središnje teme njegova istraživanja su žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, Domovinski rat te hrvatsko iseljeništvo. Bio je član uredništva i jedan od autora monografije Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, kao i član uredništva u autor niza članaka u Hrvatskom leksikonu. Sudjelovao je na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i bio voditelj više projekata. Sudjelovao je i u izradi nekoliko dokumentarnih filmova. Piše feljtone i stručne novinske članke.

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]

Na predsjedničkim izborima 2009. godine Josip Jurčević se je kandidirao kao neovisan kandidat i osvojio 2,74 % glasova. U početku je bio član političkoga pokreta Hrast, ali se je pridružio stranačkoj koaliciji Savez za Hrvatsku na izborima za Hrvatski sabor 4. prosinca 2011. te je bio nositelj liste HDS-a.

Od 2004. godine član je Savjeta Vlade Republike Hrvatske za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije. Od 2016. godine angažiran je kao savjetnik u Ministarstvu branitelja.

Osobni život[uredi | uredi kôd]

Član je Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, udruge koje se brine o hrvatskomu kulturnom nasljeđu. U toj udruzi nosi ime Zmaj od Zavelima, koje je dobio po imenu planine Zavelim, koja se nalazi nedaleko njegova rodnog mjesta. Oženjen je i otac sedmero djece.[5]

Djela[uredi | uredi kôd]

Značajnije Jurčevićeve knjige su:

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literatura
  1. Josip JurčevićInačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2016., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, www.pilar.hr
  2. Josip Križić, Razgovor s prof. dr. Josipom JurčevićemInačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2016., Raskrižje - hrvatski katolički portal, www.raskrizje.com, pristupljeno 4. veljače 2016.
  3. Biografija predsjedničkog kandidata Josipa Jurčevića, Večernji list, www.vecernji.hr, pristupljeno 4. veljače 2016.
  4. Josip Jurčević, Hrvatski studiji, www.hrstud.unizg.hr, pristupljeno 4. veljače 2016.
  5. Pet fakulteta, sedmero djece i jedan bicikl, Gloria, www.gloria.hr, pristupljeno 4. veljače 2016.
  6. Dražen Živić, Predavanje "Nastanak jasenovačkog mita", Društvena istraživanja, Vol.10 No.4-5 (54-55), listopad 2001.
  7. Holm Sundhaussen, Osvrt na njemačko izdanje Jurčevićeve knjige "Nastanak jasenovačkog mita", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.41 No.1, studeni 2009.
  8. Josip Jurčević, Uvod, Bleiburg: jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, www.mvinfo.hr, pristupljeno 4. veljače 2016.
  9. Tihomir Nuić, Knjiga o BleiburguInačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2013., croatia.ch, pristupljeno 4. veljače 2016.
  10. Marija Jurišić, Komunizam je najveća pošastInačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2016., Katolički tjednik, www.katolicki-tjednik.com
  11. Miljenko Stojić, Josip Jurčević, Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990. – 1995.Inačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2016., www.miljenko.info
  12. Davor Dijanović, Josip Jurčević: Komunizam je najzločinačkija ideologija u povijesti, Hrvatsko kulturno vijeće, www.hkv.hr
  13. Davor Dijanović, Josip Jurčević: Zločinačke strukture preko Perkovića spašavaju svoju budućnost, Hrvatsko kulturno vijeće, www.hkv.hr
  14. Miljenko Stojić, Čiji su našiInačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2016., www.miljenko.info
  15. Željko Sakić, Dr. Josip Jurčević: Stogodišnji teror jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj, narod.hr
  16. Antonija Tomičić, Priče o sudbinama samozatajnih branitelja, glashrvatske.hrt.hr, 25. rujna 2017., pristupljeno 2. listopada 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta