Josip Mlakić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Josip Mlakić
Puno ime Josip Mlakić
Rođenje 1964.
Bugojno, BiH
Zanimanje strojarski inženjer
Nacionalnost Hrvat
Supruga(e) Marija

Josip Mlakić (Bugojno, 1964.) je hrvatski književnik i scenarist iz Bosne i Hercegovine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 1964. godine u Bugojnu. Gimnaziju je završio u Uskoplju, a u Sarajevu je diplomirao na Strojarskom fakultetu te je po zanimanju strojarski inženjer.[1] Prvo objavljeno djelo mu je zbirka priča Puževa kućica iz 1997. godine u izdanju Hrvatske uzdanice. Na natječaju malog izdavača Faust Vrančić 2000. zahvaljujući dobrim ocjenama i kritikama izdan mu je prvi roman pod naslovom Kad magle stanu.[1] Drugi roman Živi i mrtvi izdan je 2002. godine. Za ovaj roman nagrađen je VBZ-ovom književnom nagradom koja je tada dodijeljena prvi put.[2] Za isti roman 2003. godine dobiva nagradu Ksaver Šandor Gjalski i nagradu Zrinski.[3] Za roman Tragom zmijske košuljice nagrađen je godišnjom stipendijom Ministarstva kulture RH, te nagradama Ivan Goran Kovačić i Kočićevo pero za 2007. godinu.[3] Godine 2014. dobio je državnu nagradu Vladimir Nazor za roman Svježe obojeno.[4]

Po nagrađivanom romanu Živi i mrtvi je snimljen istoimeni film za kojeg je Mlakić napisao scenarij, koji je 2007. nagrađen s osam Zlatnih arena na 54. Festivalu igranog filma u Puli.[5] Također je napisao scenarij za nagrađivani film Tu redatelja Zrinka Ogreste[1]. Za Branka Ištvančića napisao je scenarije prema romanima Čuvari mostova (Most na kraju svijeta) i Kad magle stanu.[1] U Ištvančićevoj režiji snimljen je i kratki film prema Mlakićevoj priči Ponoćno sivo.[6] Napisao je scenarij za film Imena višnje redatelja Branka Schmidta za koji je dobio Zlatnu arenu na 62. Pulskom filmskom festivalu održanom 2015. godine.[7] Prema njegovom romanu i scenariju snimljen je film Mrtve ribe plivaju na leđima redatelja Kristijana Milića[8], prema istom romanu rađena je istoimena kazališna predstava koja je premijerno izvedena 23. rujna 2016. na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Mostar.[9]

Romani su mu prevođeni na njemački i slovenski jezik.[3]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Puževa kućica, zbirka priča (1997.),
  • Kad magle stanu, roman (2000.),
  • Živi i mrtvi, roman (2002.),
  • Odraz u vodi, zbirka priča (2002.),
  • Obiteljska slika, zbirka priča (2002.).
  • Ponoćno sivo, zbirka priča (2004.).
  • Oči androida, poezija (2004.).
  • Psi i klaunovi, roman (2006.),
  • Tragom zmijske košuljice, roman (2007.),
  • Čuvari mostova, roman (2007.)
  • Ljudi koji su sadili drveće, roman (2010.).
  • Planet Friedman, roman (2013.)
  • Božji gnjev, roman (2014.)
  • Svježe obojeno, roman (2014.)
  • Majstorović i Margarita, roman (2016.)
  • Bezdan, roman (2016.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Barbara Matejčić:Josip Mlakić : Zadnji rat u Bosni još uvijek diktira živote ljudi, mvinfo.hr, preuzeto 9. prosinca 2013.
  2. Josipu Mlakiću uručena V.B.Z.-ova književna nagrada za roman ˝Živi i mrtvi˝, index.hr, preuzeto 9. prosinca 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 Josip Mlakić, bilješke o autorima, hrvatskiplus.org, preuzeto 9. prosinca 2013.
  4. Dobitnici „Nagrade Vladimir Nazor“ za 2014. godinu, min-kulture.hr, preuzeto 10. studenog 2016.
  5. Živi i mrtvi dobio osam Zlatnih arena. net.hr, preuzeto 9. prosinca 2013.
  6. Ivor Fuka: Bilo bi nam loše i bez rata, novossti.com, preuzeto 9. prosinca 2013.
  7. HRT-ov film "Imena višnje" na PFF-u osvojio tri vrijedne nagrade, hrt.hr, preuzeto 29. srpnja 2015.
  8. Mrtve ribe plivaju na leđima, havc.hr, 10. studenog 2016.
  9. Premijerom predstave “Mrtve ribe plivaju na leđima” počinje nova sezona, vecernji.ba, preuzeto 10. studenog 2016.