Josip Stipanov

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip Stipanov
Rođenje 18. studenoga 1939.
Zanimanje filozof, knjižničar
Nacionalnost hrvatsko
Književne vrste diskurzivna
Teme socijalne
Supruga(e) Višnja Stipanov
Djeca Jelena Stipanov, Hrvoje Stipanov

Josip Stipanov, filozof, knjižničar i bivši ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, rođen je 18. studenoga 1939.

Biografija[uredi VE | uredi]

U mjestu Solinama na Dugom otoku rođen je 18. studenoga 1939. Josip Stipanov, filozof i knjižnjičar. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a klasičnu nadbiskupsku gimnaziju i studij teologije u Zadru. Na Gregorijani u Rimu studirao je filozofiju koju je završio doktoratom (1971.). Nekoliko godina djelovao je kao profesor klasične nadbiskupske gimnazije i Višeg bogoslovnog učilišta u Zadru. Od 1972. zaposlen je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu gdje se prvenstveno bavio hrvatskom retrospektivnom bibliografijom. Od 1975. do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća bio je voditelj službe za razvoj i unaprjeđenje knjižnjičarstva, a potom do 1997. zamjenik ravnatelja te od 1998. v.d. upravitelja NSK. Za glavnog ravnatelja imenovan je 2002. i na tom mjestu ostaje do umirovljenja krajem veljače 2007. Punih 20 godina radio je na ostvarenju nove zgrade. Među inim dao je velik doprinos za učlanjenje NSK-e u mrežu Europskih knjižnica što je ostvareno 2005. Objavio je preko 50 znanstvenih i stručnih radova, studija i članaka uglavnom u domaćoj te nešto manje u inozemnoj strukovnoj periodici. Za svoj rad dobio je niz priznanja i nagrada od kojih vrijedi izdvojiti Kukuljevićevu povelju i odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Knjižnica i društvo[uredi VE | uredi]

Najnovije i najpoznatije djelo Josipa Stipanova jest Knjižnice i društvo. Knjiga Knjižnice i društvo – od potrebe do mogućnosti Josipa Stipanova, u izdanju Školske knjige, predstavljena je u Rijeci. Kako je u uvodnoj riječi kazala knjižničarska savjetnica Marija Šegota-Novak, autor u ovoj knjizi prati međuodnos knjižnica i društva kroz povijest, dajući svojevrsnu sintezu vlastitog bavljenja knjižnicama i knjižničarstvom. (Novi list)

Dr. sc. Josip Stipanov bio je dugodišnji ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U knjizi »Knjižnice i društvo« pokušao je prikazati sociološki, komunikološki i kulturološki aspekt nastanka knjižnica od Mezopotamije do digitalnog doba. Knjižnice su skupno pamćenje čovječanstva i najbolje ogledalo društva. U svojoj knjizi objašnjavam kako su i zašto knjižnice nastajale, a iz kojih su razloga propadale. Knjižnice su neodvojive od kulture i civilizacije. Urednik izdanja Dražen Budiša istaknuo je da je autor prikazao povijest knjižnica u dugom razdoblju od 5.000 godina, ali uvijek ih stavljajući u društveni kontekst. Počevši od nastanka prvih knjižnica, Stipanov u nastavku piše o knjižnicama u Grčkoj i Rimu, srednjem vijeku, humanizmu i renesansi, od renesanse do Francuske revolucije i Prvoga svjetskog rata te od kraja tog rata do danas. U završnom dijelu autor iznosi razmišljanja o knjižnicama u budućnosti, a ukazuje i na razloge stradanja i nestanka knjižnica u određenim razdobljima. Recenzent knjige prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević kao primjer naveo je Rimsko Carstvo, s čijim propadanjem dolazi i do propadanja knjižnica. Društvo ima onakve knjižnice kakve treba i zaslužuje. Ukoliko je jedna civilizacija vitalna, onda ima i velike knjižnice – istaknuo je Stipčević. O budućnosti knjige u virtualnom svijetu govorio je Ante Žužul, predsjednik uprave »Školske knjige«, a najavljeno je da je pri kraju i knjiga »Povijest knjižnica u Hrvatskoj« Josipa Stipanova.

O knjizi[uredi VE | uredi]

Glavni cilj ove knjige je istražiti kako je društvo utjecalo na nastanak, funkcioniranje i razvoj knjižnica, stoga ona nije povijest knjižnica u užem, odnosno uobičajenom smislu. Naime, kao što autor navodi, u prvom mu planu nije bilo istražiti i opisati sam nastanak i razvoj knjižnica, dakle povijest, već glavne društvene čimbenike odnosno odrednice koje su uvjetovale nastanak knjižnice te određivale njezino djelovanje i razvoj.

Drugim riječima, naglasak je u ovoj knjizi na tome što je to i kako u društvu utjecalo na nastanak i razvoj knjižnica, a manje na samoj posljedici, ishodu toga utjecaja - knjižnici.

Kad govori o društvu, Josip Stipanov misli na društvo u cijelosti, društvo kao organiziranu i uređenu zajednicu, tako i na pojedine njegove dije­love i slojeve: politiku, kulturu, civilizaciju, obrazovanje odnosno školstvo, zna­nost, gospodarstvo, društvene, socijalne skupine, korisnike, čitatelje, tehniku i tehnologiju itd. Nastoji povijesno, sociološki i komunikološki dovesti u uzročno-posljedničnu svezu činjenice i događaje - nastanak i razvoj knjižnica - i čimbenike odnosno odrednice toga povijesnog procesa u pojedinim razdobljima i sredinama odnosno (povijesnim) društvima.

To se odnosi i na osobito značajne povijesne procese, promjene i prevrate, nastanak i, posljedično, utjecaj novih pojava i procesa bez obzira na to je li riječ poglavito ili samo u početku o političkim, društvenim ili religijskim pojavama i procesima.

Sve je to stvaralo potrebe za knjižnicama, za njihovim nastankom i razvojem, ali je ujedno širilo i (društvene i tehnološke) mogućnosti njihova sve uspješni­jega i djelotvornijeg funkcioniranja, ali i korištenja. Pokazat će se da su knjižni­ce nastajale iz potrebe društva za (zabilježenim) znanjem, izvorima znanja i in­formacija, što je društvu potrebno radi djelotvornog funkcioniranja i uspješnog razvoja. A knjižnica je ta koja to zabilježeno znanje, te izvore informacija i znanja čuva i daje na korištenje.

Nastale su, odnosno nastajale su, jednostavno zato što su bile potrebne društvu u cijelosti, a funkcionirale su i razvijale se prema mogućnostima koje je određeno društvo odnosno sredina omogućavalo i osiguravalo u pojedinim razdobljima i sredinama, sve do danas.

Izvori[uredi VE | uredi]