Josip Turkalj
Josip Turkalj (Rakovica, 1924. – Cleveland, 3. srpnja 2007.), hrvatski kipar iz Sjedinjenih Američkih Država, učenik Ivana Meštrovića.
Za kiparstvo se počinje zanimati nakon što je svjedočio otkrivanju spomenika Eugenu Kvaterniku 1931. u Rakovici.[1] U Zagrebu 1941. upisuje Obrtnu školu koju završava 1947. Studira na Likovnoj akademiji u Zagrebu (1948. – 1952.) te Umjetničkoj akademiji u Rimu, gdje na Nacionalnoj studentskoj izložbi osvaja prvu nagradu. Kako se nije htio vratiti u Jugoslaviju utočište pronalazi u Zavodu sv. Jeronima.[2] Ivan Meštrović ponudio mu je mjesto asistenta na Sveučilištu Notre Dame u Indiani, gdje po Meštrovićevoj smrti postaje i profesorom kiparstva (1962. – 1964.). God. 1965. seli se u Cleveland u Ohiou te osniva Odjel za kiparstvo na Akademiji Gilmore i na istoj predaje (1969. – 1989.).[2]
Donitnik je nagrade za najbolju vrtnu skulpturu 1961. na zajedničkoj izložbi američkoga Nacionalnoga umjetničkoga kluba i Nacionalnoga društva kipara te Nagrade »John Gregory« 1965. Predsjednik RH Franjo Tuđman odlikuje ga 1999. Odlikovanjem za promicanje hrvatske kulture.[2]
Bio je djelatnim članom više hrvatskih organizacija u SAD-u. U kulturnomu muzeju Hrvatske bratske zajednice u Pittsburghu postavljena je njegova darovana skulptura »Majka useljenika«, čiji se izvornik nalazi u atriju Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, a drugi odljev na Trgu Republike Hrvatske u Buenos Airesu. Među značajnija djela ubrajaju mu se osamnaestmetarski kip »Mojsije« na brončanoj podlozi u studentskom domu Sveučilišta notre Dame, devetmetarski kip »George Washington« ispred zgrade Okružnoga suda u Buffalu te kipovi »Gospa Mira« i »Gospa Bistrička« u nacionalnom svetištu u Washingtonu.[3] Potretirao je predsjednika Kennedya i sudjelovao u klesanju Stepinčeva kipa u Zagrebačkoj katedrali.[1]
Sa suprugom Julie imao je šestoricu sinova. Jedan od sinova, Thomas, voditelj je umjetničke galerije Turkaly.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Derk, Denis: Turkalj: Meštrović se mlitavo rukovao i slabo nas je plaćao Večernji list. Objavljeno 25. kolovoza 2018. Pristupljeno 15. siječnja 2021.
- »Učiteljica u osnovnoj školi poučila me kako kipar radi kipove. Najprije se izradi kip u glini, pa sam otišao u potragu za glinom, koju sam našao u jarku na cesti prema Slunju. Počeo sam mijesiti glinu i napravio sam konjića (...) Godine 1941. s ocem stolarom otišao sam u Zagreb i upisao kiparstvo u Obrtnoj školi gdje sam proveo pet godina. Potom sam položio prijamni ispit za Akademiju, a profesori su mi bili Antunac, Rukljač, Kršinić i Augustinčić. (...) «
- ↑ a b c Lončarević, Vladimir. Hrvatski kipar kojim se ponosi Amerika Glas Koncila. Objavljeno 24. srpnja 2019. Pristupljeno 15. siječnja 2021.
- »Nisam se htio vratiti u Jugoslaviju pa sam zaštitu potražio u Zavodu sv. Jeronima. Upisao sam rimsku Akademiju likovnih umjetnosti (Academia delle Belle Arti i Scuola Del Medaglio), a spasio me Filip Lukas, ratni predsjednik Matice hrvatske, kojega sam portretirao i koji je Meštroviću poslao fotografije mojih skulptura. Meštrović me tada pozvao da mu budem asistent pa sam s njim proveo pet godina, od siječnja 1957. do 1962. godine u Indiani.«
- ↑ a b Bach, Nenad N. Umro kipar Josip Turkalj 1924-2007 CROWN – Croatian World Network. Objavljeno 8. srpnja 2007. Pristupljeno 15. siječnja 2021.