Josip Vancaš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip pl. Vancaš
Arhitekt / Graditelj
Josip Vancaš
Nacionalnost Hrvat
Rođenje 22. ožujka 1859.
Smrt 15. prosinca 1932.
Stvaralaštvo
Portal o životopisima
Josip pl. Vancaš, palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898. – 1900.)

Josip pl. Vancaš (Sopron, 22. ožujka 1859.Zagreb, 15. prosinca 1932.), hrvatski arhitekt, predstavnik historicizma.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Josip pl. Vancaš rođen je 1859. godine u mađarskom gradu Sopronu. Potječe iz mjesta Farkašić na Kupi, a rođen je u Sopronu gdje mu je otac radio kao poštanski činovnik. Godine 1865. otac je postavljen za ravnatelja pošte u Zagrebu, a Vancaš pohađa Realnu gimnaziju u Zagrebu, nakon koje odlazi u Beč.[2]

Do 1881. studirao je na Visokoj tehničkoj školi,[3] zatim godinu dana radio u atelijeru kod Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, a potom 1882. – 1883. studira na Umjetničkoj akademiji u Beču i diplomira u klasi Friedricha Schmidta.[4]

Godine 1884. na poziv bosanske vlade odlazi u Sarajevo, gdje djeluje do 1890. kao vladin arhitekt. Odlaskom iz državne službe u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelijer. Tijekom bogatog djelovanja izgradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interijere.

Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih svojstvenih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Kao zastupnik bosanskohercegovačke vlade 1911. podnio je rezoluciju o zaštiti povijesnih spomenika u BiH. Napisao je čitav niz studija o bosanskoj pučkoj arhitekturi.

Bio je začasni član i član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".[5]

Od 1921. živi u Zagrebu, gdje i umire 15. prosinca 1932. godine.

Najznačajnija ostvarenja[uredi | uredi kôd]

Najznačajnija su mu ostvarenja: Katedrala Srca Isusova (1884. – 1889.),[6] Palača Zemaljske vlade u Sarajevu (1884. – 1886.), Sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu ( 1892. – 1896.), Palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898. – 1900.), stambena zgrada Ješue D. Saloma (1901.) i vila Mathilde u Sarajevu (1902. – 1903.), župna crkva sv. Jurja u Desiniću (1901. – 1902.), Župna crkva sv. Nikole u Krapini (1901. – 1903.), Hotel „Union“ i zgrada Gradske štedionice u Ljubljani. (1902./3.), Crkva sv. Mihovila u Varešu (1905. – 1906.) Palača pošte i telegrafa u Sarajevu (1907./13.), crkva Kraljice Sv. krunice u Sarajevu, župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (1894. – 1918.), župna crkva Prečistog Srca Marijina u Bijeljini (1885., nacionalni spomenik BiH).

Svoje je radove izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti (1896.), Beču (1898.) i Parizu (1900.).

Iako je radio ponajviše na području Bosne i Hercegovine kako pokazuje popis njegovih djela dio je opusa realizirao u Hrvatskoj. Radeći na raznim projektima koje je financirala najčešće hrvatska Zemaljska vlada Vancaš se uz Hermana Bolléa afimirao u najvažnijega projektanta sakralnih građevina u Hrvatskoj u zadnjim desetljećima 19. i početkom 20. stoljeća. Projektirao je jednako u neogotičkom, neoromaničkom, neorenesansnom, rjeđe u neobizantskom i neobaroknom stilu, a od kraja 19. stoljeća okrenuo se i prema secesiji.[7]

Ostvario je velik opus i na području tadašnje pokrajine Kranjske (središnji dio današnje Slovenije) gdje gradi crkve u Bledu, Prečni i Mirnoj Peči, te niz građevina u Ljubljani.[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41725 (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  2. http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20100725-zgmg-29-pdf-61e9.pdf[neaktivna poveznica] (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  3. [1]
  4. http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20100725-zgmg-29-pdf-61e9.pdf[neaktivna poveznica] (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  5. http://www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/povijest.htmlInačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2012. (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  6. Dragan Damjanovic. Neogotička arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini (Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina). Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 47, 96-109. Pristupljeno 22. srpnja 2019.
  7. Damjanovic, Dragan. Viennese Academy of Fine Arts and Croatian Historicist Architecture. Croatian Students of Friedrich von Schmidt (Bečka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von Schmidta); full text in English and German (engleski)
  8. Dragan Damjanovic. Neogotička arhitektura u opusu Josipa Vancaša; Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji (Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš's Oeuvre; Projects in Italy, Croatia and Slovenia). Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam (1330-0652) 22 (2014), 47; 96-109. Pristupljeno 22. srpnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Josip Vancaš
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorna djela autora: Palača prve hrvatske štedionice u Zagrebu