Josip Šantić

Izvor: Wikipedija

Josip Šantić (Postira, 25. ožujka 1946.8. srpnja 2014.), generalni vikar Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Umirovljen je u činu brigadnog generala.

Moto mu je bio: "Približiti Isusa Krista hrvatskom vojniku, hrvatskom časniku i hrvatskom policajcu."

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u Postirima 1946. godine. Bio je deveto od desetoro djece. U Zadru je završio sjemenišnu gimnaziju 1964. godine. Bogoslovlje je studirao u Splitu. Zaredio se je u Komiži za svećenika 29. lipnja 1970. godine. Prvo mjesto službovanja bila su mu rodna Postira gdje je bio kapelan župniku don Anti Marušiću. Osim Postira opsluživao je i susjednu malu župu, župu Splitsku. 1971. godine imenovan je za župnika na Hvaru. Župnikovao je u Vrisniku i Pitvama, a u Jelsi bio je katehetom srednjoškolaca.

Od 1977. obnaša dužnost rektora Središnjeg bogoslovnog sjemeništa u Splitu punih pet godina. Na molbu hvarskog biskupa vratio se je na Hvar. Nakon smrti don Jurja Belića, dugogodišnjeg omiljenog župnika u Hvaru, Šantić je imenovan za generalnog vikara Hvarske biskupije i katedralnim župnikom. Dužnost je nastavio obnašati i nakon što je došao drugi svećenik za biskupa. Ukupno je 15 godina bio katehet otoka i grada Hvara. Djelovao je u pastoralu obitelji i mladeži. Pridonio je da se obnove nekretnine poput hvarske katedrale, bogoslovije u Splitu, župnih crkava u Vrisniku i Pitvama.

Za vrijeme Domovinskog rata angažirao se kao dragovoljac bez oružja. Svećenički je bio na svim bojišnicama po Velebitu, zadarskom Novigradu ali i na rtu Pelegrinu (Hvar). 1997. osnovana je Vojna biskupija u RH. Nakon polugodišnjeg razmišljanja, udovoljio je pozivu biskupa Jurja Jezerinca i postao generalni vikar. Dužnost je obnašao 13 godina. Papa ga je imenovao osobnim prelatom Njegove Svetosti.

2001. osnovao je klapu HRM Sveti Juraj.

Umro je 8. srpnja, a pokopan 11. srpnja u rodnim Postirima, rodnoj župi sv. Ivana Krstitelja.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • V.O./J.B.: Naši pokojnici. Josip Šantić. Glas Koncila, 20. srpnja 2014., str. 25