Josy Barthel
| Josy Barthel | ||||||||||||||
| Osobni podatci | ||||||||||||||
| Puno ime | Joseph "Josy" Barthel | |||||||||||||
| Rođenje | 24. travnja 1927. Mamer, Luxembourg | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Smrt | 7. srpnja 1992. (65 god.) | |||||||||||||
| Državljanstvo |  Luksemburg | |||||||||||||
| Sportski podatci | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
Joseph "Josy" Barthel, (Mamer, Luxembourg, 24. travnja 1927. – Luxembourg, Luksemburg, 7. srpnja 1992.) bio je luksemburški srednjeprugaš. Olimpijski je pobjednik na utrci na 1500 m 1952. godine. Osim atletike, Josy Barthel je imao uspješnu karijeru i na područjima kemije i politike.
Rođen u luksemburškom Mameru, Barthelove mogućnosti kao srednjeprugaša otkrivene su tokom 2. svjetskog rata. Prvi veliki rezultat bila mu je pobjeda na 800 m na Svjetskom vojnom prvenstvu u Berlinu 1947. Sljedeće godine, na Svjetskom vojnom prvenstvu u Bruxellesu, osvojio je zlata na 800 i 1500 m.
Na Olimpijskim igrama u Londonu 1948., Barthel je u finalu istrčao deveto vrijeme. Također, trkač pobjeđuje na Svjetskim studentskim prvenstvima 1949. (1500 m) i 1951. (800 i 1500 m).
Na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952., Josy Barthel iznenađuje sve, i pobjeđuje u finalu utrke na 1500 m te osvaja prvo (i zasad jedino) luksemburško olimpijsko zlato. Naime, Luksemburžanin Michel Théato je na Olimpijadi 1900. pobijedio na utrci maratona. Međutim, jer je Théato tada nastupao pod zastavom Francuske, njegov uspjeh se pripisuje kao francuski olimpijski uspjeh.
Sudjelovao je i na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956., ali nije ostvario zapažen rezultat. Završetkom olimpijade, povukao se iz atletike kao sportaš. Od 1946. do 1956. Barthel je u svojoj zemlji bio deseterostruki uzastopni državni prvak na utrkama na 800 i 1500 m.
| RANG | IME ATLETIČARA | FINALE |
|---|---|---|
 |
Josy Barthel |
3:45.1 |
 |
 Bob McMillen |
3:45.2 |
 |
 Werner Lueg |
3:45.4 |
1962. Josy Barthel postaje predsjednik Luksemburškog atletskog saveza. Od 1973. do 1977. bio je predsjednik Luksemburškog olimpijskog odbora. Uz to, Bartehl je bio član luksemburške vlade.
Zbog bolesti, Joseph Barthel umire u istoimenom, glavnom luksemburškom gradu Luxembourgu 7. srpnja 1992.
U čast Josephu Barthelu, nazvan je nacionalni stadion Luksemburške nogometne reprezentacije - Stade Josy Barthel. Također, po njemu je nazvana i jedna tehnička škola na jugozapadu zemlje - Lycée Technique Josy Barthel.
2006. sportski novinar Erik Eggers je u njemačkim novinama Der Tagesspiegel optužio Barthela za korištenje dopinga.[1] Eggers je citirao njemačkog liječnika Oskara Wegenera koji je istraživao uporabu metamfetamina i drugih dopinških supstanci u sportu, tokom 1950-ih. Sam Wegener je snažno odbijao Eggersove izjave, tvrdeći da Barthel nema nikakvih poveznica s dopingom.[2] Kontrola uporabe nedozvoljenih dopinških supstanci kod sportaša, započela je tek 1960-ih.[3]
| OSVOJENI TROFEJI | ||||
|---|---|---|---|---|
| Godina | Mjesto | Turnir | Utrka | Uspjeh |
| 1946. – 1956. | Luxembourg | Državno prvenstvo | 800 m | Zlato |
| 1946. – 1956. | Luxembourg | Državno prvenstvo | 1500 m | Zlato |
| 1947. | Berlin | Svj. vojno prvenstvo | 800 m | Zlato |
| 1948. |  Bruxelles | Svj. vojno prvenstvo | 800 m | Zlato |
| 1948. | Bruxelles | Svj. vojno prvenstvo | 1500 m | Zlato |
| 1949. | - - - | Svj. studentsko prvenstvo | 1500 m | Zlato |
| 1951. | - - - | Svj. studentsko prvenstvo | 800 m | Zlato |
| 1951. | - - - | Svj. studentsko prvenstvo | 1500 m | Zlato |
| 1952. |  Helsinki | Olimpijske igre | 1500 m | Zlato |
- ↑ Mit der Kraft der Panzerschokolade. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2008. Pristupljeno 14. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Enkelin verteidigt Barthel gegen Vorwürfe. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2008. Pristupljeno 14. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Es gibt keinen Dopingfall Barthel. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2007. Pristupljeno 14. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)