Jovo Kapičić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Jovo Kapičić / Јово Капичић
Jovo Kapičić.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1919.
Mjesto rođenja Gaeta, Kraljevina Italija
Datum smrti 9. prosinca 2013.
Mjesto smrti Beograd
Nacionalnost Flag of Montenegro.svgCrnogorac
Puno ime Jovan Kapičić
Nadimak Jovo Kapa
Opis vojnoga službovanja
Čin general
Ratovi Drugi svjetski rat
Vojska Jugoslavenska armija
Odlikovanja Narodni heroj Jugoslavije

Jovan Kapičić, na crnogor. ćiril. Јован Капичић, nadimkom Jovo Kapa, (Gaeta, 2. rujna 1919. - Beograd, 9. prosinca 2013.), crnogorski vojni, policijski i diplomatski dužnosnik iz doba Druge Jugoslavije, učesnik NOB-a, narodni heroj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Porijeklo i obitelj[uredi VE | uredi]

Rođen je u talijanskom gradu Gaeti, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon neuspjele Božićne pobune 1919. godine.

Kapićićev otac Milo, profesor teologije, također se oružano suprotstavio srpskoj okupaciji Kraljevine Crne Gore, izbjegao u Gaetu, a nakon amnestije, te povratka u domovinu, bio je aktivist opozicione Crnogorske stranke.

U ilegalnoj KPJ[uredi VE | uredi]

Jovo Kapičić se priključio SKOJ-u još kao gimnazijalac na Cetinju, a od 1936. je član ilegalne KPJ.

Koncem 1930-ih je studirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gdje je rukovodio tamošnjom partijskom organizacijom.

U ratu[uredi VE | uredi]

Tijekom srpnja 1941. godine, kao član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje, jedan je od organizatora ustanka crnogorskoga naroda protiv talijanske okupacije.

Izabran je za političkog komesara Lovćenskog bataljona, kojeg su popunjavali Crnogorci, a koji je koncem 1941. (kao 1. crnogorski bataljon) postao udarna šaka 1. proleterske brigade i Titove vojske u cjelini.

Kapičić je kasnije izabran za političkog komesara 2. dalmatinske brigade. Heroj je bitaka na Neretvi i na Sutjesci.

Policijska karijera[uredi VE | uredi]

Od 1945. Kapičić je prvi general UDBA, te je s te dužnosti početkom 1946. u planinskim zabitima kod Višegrada organizirao spektakularno uhićenje četničkog ratnog zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića.

Jedno vrijeme bio je crnogorski ministar unutarnjih poslova, te je u tom svojstvu organizirao podhvat neuspjelog uhićenja Krsta Popovića.

Potom je Kapičić bio na funkciji pomoćnika ministra unutarnjih poslova FNRJ Aleksandra Rankovića. Tijekom napetosti oko Informbiroa akter je masovnih uhićenja staljinističkih simpatizera SSSR-a iz redova najviših jugoslavenskih državnih i partijskih dužnosnika koji su izolirani u logoru na Golom otoku.

Diplomatska karijera[uredi VE | uredi]

Od sredine 1950-ih je Kapičić jugoslavenski veleposlanik u Mađarskoj, potom u Švedskoj i na kraju pomoćnik ministra za informiranje u Vladi SFRJ.

Umirovio se u prvoj polovici 1960-ih.

1990-ih[uredi VE | uredi]

Kasnih 1980-ih i kasnije Kapićić je žestoki kritičar Miloševićeve velikosrpske politike.

Potpisnik Apela intelektualaca protiv opsade i bombardiranja Duborvnika u drugoj polovici 1991.

Bio je agilni zagovornik obnove crnogorske nezavisnosti.

Preminuo je u Beogradu 9. prosinca 2013.[1]

Zanimljivost[uredi VE | uredi]

Otac je jugoslavenskog košarkaškog reprezentativca iz 1970-ih Dragana Kapičića, te djed glumca Stefana Kapičića.

Izvori[uredi VE | uredi]