Južni Slaveni
Južni Slaveni južni su ogranak slavenske grane Indoeuropljana, nastanjen od alpskog područja južno od Drave na jug do Grčke, i od jadranske obale na istok do obala Crnog mora južno od Dunava, ali uključujući područja sjeverno od Save i Dunava u Panonskoj nizini (Vojvodina). Skupine Slavena doprle su u ove krajeve u 2. polovici 7. stoljeća, a njihov ustroj je bio plemenski. Neke skupine zacijelo su bile prije dolaska slaveni (Hrvati), a neke nakon što su prodrli u ove krajeve (Bugari).
Narodi koji predstavljaju skupinu Južnih Slavena su:
- Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, Sandžak u Srbiji, sjevernoj Crnoj Gori;
- Bugari sa svojim islamiziranim ogrankom Pomacima;
- Crnogorci u Crnoj Gori koji su zamijenili prastanovnike Bukumire, Kriče i druge, i čija je organizacija do ne tako davnih vremena bila tribalna;
- Goranci, u području Gore (Kosovo), susjednim predjelima Albanije i dva sela u Makedoniji.
- Hrvati u Hrvatskoj,velikim dijelovima Bosne i Hercegovine te u manjem dijelu i Srbije (Bačka (dijelovi Bunjevaca i Šokaca) i Srijem (Šokaca)), Janjevci,(Kosovo) koji su dobili ime po selu Janjevu, i manjim enklavama u Rumunjskoj (Krašovani), Mađarskoj i Austriji (gradišćanski Hrvati), Italiji (moliški Hrvati) i Crnoj Gori.
- Makedonci u Makedoniji kojima pripadaju i Torbeši;
- Slovenci na sjeverozapadu, Slovenija, područje Koruške u Austriji i Furlanije-Julijske krajine u Italiji;
- Srbi u Srbiji, velikim dijelovima Bosne i Hercegovine, Crne Gore, te dijelom u Hrvatskoj, na Kosovu, u Rumunjskoj, Mađarskoj, Albaniji, Grčkoj, Slovačkoj i Češkoj.
Južni Slaveni koji žive u Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori većinom su pravoslavci, dok su južni Slaveni u Sloveniji i Hrvatskoj većinom katolici (Hrvati, Slovenci). U Bosni i Hercegovini zastupljeni su muslimani (Hrvati i Bošnjaci), pravoslavci (Srbi) i katolici (Hrvati). U svijetu ima ukupno 33 000 000 južnih Slavena. Oni su istovremeno i najveća jezična grupa jugoistočne Europe. Južni Slaveni u Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i dijelu Bosne i Hercegovine pišu ćirilicom, a u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine latinicom.
Migracija Slavena na Balkan, koja je započela u 6. stoljeću, a dosegla vrhunac u 7. stoljeću, bila je velika demografska promjena u ranoj srednjovjekovnoj Europi, doprinoseći 30%-80% genetskog nasljeđa modernih jugoistočnih europljana. Slavenske skupine iz pojasa od Češke preko Karpata do zapadne Ukrajine migrirale su u tadašnje Bizantsko Carstvo. Naseljavali su se i miješali sa dotadašnjim stanovništvom.[1]
Analizom populacijske genetike na narodima jugoistočne Europe utvrđene su genetske poveznice sa Istočnom Europom, ali i određeni kontinuitet gena iz antike. Genetska testiranja muškog Y kromosoma otkrivaju da velik udio južnih Slavena (30-80%) pripada u korijenu slavenskim haplogrupama R1a (čija frekvencija generalno raste sa jugoistoka na sjeverozapad, među Slovencima ~40%) i I2a (čija je koncentracija uvelike povišena u zapadnim Dinaridima, u hrvatskoj Hercegovini ~70% ).[1]
- 1 2 Gretzinger, Joscha; Biermann, Felix; Mager, Hellen; King, Benedict; Zlámalová, Denisa; Traverso, Luca; Gnecchi Ruscone, Guido A.; Peltola, Sanni; Salmela, Elina; Neumann, Gunnar U.; Radzeviciute, Rita. Listopad 2025. Ancient DNA connects large-scale migration with the spread of Slavs. Nature (engleski). 646 (8084): 384–393. doi:10.1038/s41586-025-09437-6. ISSN 1476-4687
2 Malcolm, Noel (1994). Bosnia A Short History. New York University Press. ISBN 0-8147-5520-8