Južni galeb

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Južni galeb
SouthShetland-2016-Livingston Island (Hannah Point)–Kelp gull (Larus dominicanus).jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Charadriiformes
Porodica: Laridae
Rod: Larus
Vrsta: L. dominicanus
Dvojno ime
Larus dominicanus
Lichtenstein, 1823

Južni galeb (dominikanski galeb, lat. Larus dominicanus) je galeb koji se razmnožava na obalama i otocima na većem dijelu južne polutke.

Nominalna podvrsta L. d. dominicanus živi oko Južne Amerike, dijelova Australije (gdje se preklapa s pacifičkim galebom) i Novog Zelanda (gdje je poznata kao crnoleđi galeb, južni crnoleđi galeb ili pod Māorskim imenom karoro ).

Podvrsta L. d. vetula se javlja oko južne Afrike.

Specifični naziv potječe od Dominikanskog reda, čiji članobi nose crno-bijele habite.[2]

Opis[uredi | uredi kôd]

Ova vrsta na prvi pogled podsjeća na dvije vrste galeba sa sjevernog dijela Atlantskog oceana, Larus fuscus i Larus marinus, a po veličini je između ove dvije vrste. Ukupna duljina kod ove vrste je između 54 i 65 cm, raspon krila je od 128 do 142 cm, a težina između 540 i 1390 grama. Odrasli mužjaci i ženke teže u prosjeku 1000 odnosno 900 grama. Odrasli galeb ima crna leđa i krila. Glava, trbuh, rep i mala "ogledala" na vrhovima krila su bijele boje. Kljun je žut s crvenom mrljicom, a noge su zelenkasto-žute (svjetlije i žutije u sezoni parenja, mutnije i zelenije inače). Poziv je oštar ki-oč. Mlade ptice imaju crni kljun, tamnu traku na repu i cjelokupno sivo-smeđe perje obrubljeno bijelim, ali brzo dobivaju blijedu podlogu na kljunu i uglavnom bijelu glavu i donji dio. Treba im tri do četiri godine da dostignu zrelost.

Podvrste[uredi | uredi kôd]

Postoji pet podvrsta galeba algi. Afrička podvrsta L. d. vetula, rtski galeb, se ponekad smatra zasebnom vrstom, L. vetula. Ova podvrsta ima oštriju glavu, te manji i kraći kljun. Odrasla ptica ima tamno oko, dok nominalna vrsta dominikanskog galeba obično ima blijedo oko. Mladi rtski galebovi imaju gotovo identično perje kao i dominikanski galebovi sličnog uzrasta.

Ponašanje[uredi | uredi kôd]

Dominikanski galebovi su svejedi kao i većina galebova iz roda Larus, pa će strvinariti i tražiti odgovarajući mali plijen. Okupljaju se na odlagalištima otpada, pa se nagli porast populacije ove vrste smatra pokazateljem degradije okoliša.[3] Dominikanski galebovi primijećeni su kako napadaju žive kitove (vrste Eubalaena australis) barem od 1996. godine.[4] Galeb svojim snažnim kljunom kljuca kožu i masnoću, ulazeći nekoliko centimetara u dubinu, često ostavljajući kitove s velikim otvorenim ranama, od kojih su neke imale promjer od pola metra. Ovo grabežljivo ponašanje zabilježeno je u argentinskim vodama, te traje i danas.[5] Na stjenovitim mjestima duž južnoafričke obale, poput plaže Boulders u Cape Townu, mogu se vidjeti rtski galebovi (Larus dominicanus vetula) kako kupe školjke i bacaju ih na stijene s visine od nekoliko metara kako bi ih otvorili.[6] Također je zabilježeno kako kljucaju oči mladuncima tuljana na namibijskoj obali, te zatim napadaju slijepe tuljane. [7]

Gnijezde se u plitkim udubljenjima na tlu, koje oblažu raslinjem i perjem. Ženka obično snese 2 ili 3 jaja. Oba roditelja hrane mlade ptice.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. BirdLife International (2012). "Larus dominicanus". https://www.iucnredlist.org/details/22694329/0 Pristupljeno 26. studenoga 2013. 
  2. "Shelly Farr Biswell", "Southern Black-Backed Gulls", New Zealand Geographic, number 73, May–June 2005
  3. Cf. José Felipe M. Pereira, Aves e Pássaros Comuns do Rio de Janeiro, Rio de Janeiro: Technical Books, ISBN 978-85-61368-00-5, pg.55
  4. Increased harassment of Right Whales (Eubalaena australis) by Kelp Gulls (Larus dominicanus) at Península Valdés, Argentina. Rowntree, V.J., P. MacGuiness, K. Marshall, R. Payne, J. Seger, and M. Sironi, 1998. Marine Mammal Science. 14(1): 99 - 115. DOI:10.1111/j.1748-7692.1998.tb00693.x
  5. Gulls' vicious attacks on whales. BBC News, June 24, 2009.
  6. Siegfried WR (1977) Mussel dropping behaviour of Kelp Gulls. S Afr J Sci 73:337 - 341
  7. Bittel, Jason. "Seagulls Have a Gruesome New Way of Attacking Baby Seals". National Geographic. http://news.nationalgeographic.com/2015/08/150817-seals-seagulls-animals-science-predators-prey/ Pristupljeno 4. rujna 2015. 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Larus dominicanus
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Larus dominicanus