Južni lolo jezici

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Južno lolo jezici, jedna od dviju glavnih skupina loloskih jezika iz Tajlanda, Burme, Laosa, Vijetnama i Kine. Dijeli se na dvije uže skupine, a) akha s pet jezika i phunoi s četiri jezika, i posebnog jezika ugong [ugo] koji se govori u Tajlandu.[1] Po najnovijoj klasifikaciji predstavnici su:

a) Akha (5).
a1. Hani (3):
a. Bi-Ka (1): enu [enu], Kina.
Sansu [sca], Burma. U očekivanju da se identifikator povuće iz upotrebe, uz napomenu da je identičan s hlersu [hle].[2]
Sila [slt] Laos
Mahei [mja], Kina. identifikator povučen iz upotrebe; nema dokaza o njegovom postojanju.[3]
Phana’ [phq] (Laos)
b) Phunoi (4): côông [cnc], mpi [mpz], phunoi [pho], pyen [pyy].
Ugong [ugo]

Ranije su u nju klasificirana još dva jezika koji se sada vode pod centralnongwijske jezike, to su:

Buyuan Jinuo [jiy],
Youle Jinuo [jiu],

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ethnologue (16th)
  2. Documentation for ISO 639 identifier: sca. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. kolovoza 2007. Pristupljeno 31. prosinca 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Documentation for ISO 639 identifier: mja

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]