Juda Galilejac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Juda Galilejac (početak 1. stoljeća) bio je vođa židovskoga ustanka protiv Rimskoga Carstva, koji je 6. godine izbio potaknut Kvirinijevim popisom stanovništva. Sin je Ezekije, kojega je nekoć ubio Herod.

Prema Flaviju Josipu, Judi je u ustanku pomagao farizej po imenu Zadok, a njih dvojica su se borili za rušenje kako rimske, tako i tadašnje židovske svjetovne vlasti, odnosno pretvaranje Judeje u teokratsku državu kojoj bi jedini gospodar bio Bog, a nikakvi porezi se više ne bi plaćali Rimu. Taj pokret je kasnije postao poznat kao zeloti. Sam ustanak je, pak, okrutno ugušen od strane Rimljana.

Što se dogodilo s Judom, Flavije Josip ne spominje, iako se kasnije navodi kako su njegovi sinovi Jakov i Simon godine 46. pogubljeni od Tiberija Julija Aleksandra.

Juda se kasnije spominje u Djelima Apostolskim kao primjer lažnoga Mesije:

Wikicitati „Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete.”
(Dj 5,37-39)