Jug (rijeka)
Jug
rus. Юг | |
|---|---|
| rijeka | |
 Sutokom Juga i Suhone nastaje Sjeverna Dvina | |
| Etimologija | vidi tekst |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 574[1][2] km |
| Površina porječja | 35600[1][2] km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 292[1] m3/s |
| Tok rijeke | |
| Izvor | |
| • Koord. | 59°46′16″N 46°03′59″E / 59.77121°N 46.06636°E |
| Ušće | kod Velikog Ustjuga (sutok sa Suhonom) |
| • Koord. | 60°43′56″N 46°19′49″E / 60.732222°N 46.330278°E |
| Slijev | Bjelomorski |
| Ulijeva se u | Sjevernu Dvinu |
| Pritoci | |
| • Lijevi | Šarženga, Kičmenga, Luza |
| • Desni | Jontala, Pušma |
  izvor  ušće Jug na zemljovidu Sjeverozapadnog saveznog okruga  | |
Jug (rus. Юг) je rijeka u Kičmengsko-Gorodetskom, Nikolskom i Velikoustjugskom rajonu Vologodske oblasti i u Podosinovskom rajonu Kirovske oblasti u Rusiji. Duga je 574 km, s površinom porječja od 35 600 km2. Jug se spaja sa Suhonom blizu grada Velikog Ustjuga, tvoreći Sjevernu Dvinu, jednu od najvećih rijeka europske Rusije.
Naziv rijeke identičan je ruskoj riječi za "jug", ali ima ugrofinsko podrijetlo i potječe od komijske riječi ju, što znači "voda".[3] Srodan je s joki "rijeka" u većini naziva rijeka u Finskoj, a nadalje s Oka, Vuoksi, Vah, Jogan itd. u Rusiji.
Izvor Juga nalazi se u južnom dijelu Kičmensko-Gorodetskog rajona , južno od sela Kalepliha. Rijeka teče prema jugozapadu, ulazi u Nikolski rajon, teče gotovo do granice Kostromske oblasti i oštro skreće prema sjeverozapadu. Grad Nikolsk nalazi se na obje obale rijeke Jug, a uzvodno od Nikolska dolina je već gusto naseljena. Nizvodno od Nikolska, Jug je plovan, iako nema putničke plovidbe osim nekoliko trajektnih prijelaza. Rijeka teče dalje na sjever, ponovno ulazi u Kičmengsko-Gorodetski rajon, skreće prema sjeveroistoku, prihvaća Kičmengu s lijeve strane u selu Kičmengski Gorodok i ulazi u Kirovsku oblast. U Podosinovecu, Jug prihvaća Pušmu s desne strane, skreće prema sjeveru, zatim prema zapadu i ulazi u Velikoustjugski rajon Vologodske oblasti. Jug prihvaća Luzu, svoju najveću pritoku, s desne strane i skreće prema sjeveru prije nego što se pridruži Suhoni.
Glavni pritoci Juga su Šarženga (lijevi), Kičmenga (lijevi), Jontala (desni), Pušma (desni) i Luza (desni). Većina toka Juga prolazi kroz Sjeverni greben, a Jug je jedna od najvećih rijeka koje prelaze greben.
Gradovi Veliki Ustjug i Nikoljsk, kao i okružni centri Kičmengski Gorodok i Podosinovec, nalaze se na obalama Juga.
U gornjem toku Juga postoji niz mostova, ali nizvodno od Kičmengskog Gorodoka postoji samo jedan most, koji se nalazi u Podosinovcu.
Jug u Podosinovecu.
Most preko Juga u Podosinovecu.
U 14. i 15. stoljeću gornji tok Juga, oko Nikolska, bio je sporno područje između Velike kneževine Moskovske i Novgorodske Republike. Novgorod je kontrolirao veći dio ruskog sjevera, a posebno sva područja uz Suhonu, dok je Moskva kontrolirala Veliki Ustjug, koji je naslijedila od Vladimirsko-Suzdalske kneževine. Jug je bio plovni put kojim je Moskva stizala do Velikog Ustjuga. Krajem 15. stoljeća Novgorod je pripojen Velikoj kneževini Moskovskoj, a Nikolsk je postao jedna od ključnih točaka na putu od Moskve do Bijelog mora, koje je do 1703. godine bilo glavna ruta za vanjsku trgovinu u Rusiji. Luka u Nikolsku se posebno koristila za prijevoz tereta.[4]
- 1 2 3 Jug (ruski). Velika sovjetska enciklopedija
- 1 2 Jug u Državnom vodnom registru Rusije. textual.ru (ruski)
- ↑ Фасмер, Макс. Этимологический словарь Фасмера (ruski). str. 899. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2017. Pristupljeno 11. lipnja 2025.
- ↑ г.Никольск (ruski). Правительство Вологодской области. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2019. Pristupljeno 20. rujna 2011.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Jug (rijeka) |