Jugoslavenska tajna armija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jugoslavenska tajna armija (YUTA, JUTA), organizirana zločinačka organizacija Titine Jugoslavije. Prema jednim izvorima postojala je cijelo vrijeme Jugoslavije, prema drugim ova tajna ljevičarska i projugoslavenska organizacija bila je pod nadzorom SK PZJ. Postoje dvojbe je li postoji i je li ikad postojala.[1]

Desetljećima je ispumpavala je novac iz države. Netaknut je preživio Domovinski rat. Njeni nasljednici također u novim državama udaraju na sve koji ugroze partijsku omertu o partijskom novcu na inozemnim računima. Sporni partijski novac nastao je pljačkom države i sklanjanjem velike sume novca na računima off-shore kompanija. Deset posto BDP bivše Jugoslavije godinama se po procjenama sklanjalu na račune takvih off-shore kompanja sklanjalo. Procjenjuje se da je riječ o desecima milijarda ondašnjih US dolara. Nastao je od državnog šverca droge: heroina i konoplje, šverca naoružanja Nesvrstanima preko raznoraznih izabranih istih poduzeća. Govori se o milijardskim količinama kuvajtskih dinara sklonjenih u Jugoslaviji na pranje nakon invazije Iraka na Kuvajt u kolovozu 1990. kao ni o tiskanju kuvajtskih dinara na Topčideru originalnim klišejima iz Kuvajtske emisione banke. Tim novcem YUTA je krenula privatizirati najvrijedniju hrvatsku imovinu bilo da se radi o tvrtkama ili nekretninama ili hrvatskim bankama. HDZ-ovim novopečenim tajkunima ostavili su bezvrijedni dio privatizacije, onaj oslonjen na poslovanje s SSSR-om. Ostavili su ga da bi da bi se ljevičarski mediji mogli iživljavati na lošoj hrvatskoj privatizaciji i pretvorbi, i za to prozivati HDZ i Franja Tuđmana. Mala je skupina odabranih jamaca tvrdog partijskog kontinuiteta i svodi na provjerene skojevce drugog naraštaja, generalske sinove i na nekolicinu udbaško-partijskih osoba od najvećeg povjerenja. Poznata su to javna imena pripadnika duboke države. Oojavljuju od samog početka suverene i samostalne Republike Hrvatske, zapravo nekoliko godina prije – od Markovićeve privatizacije. Zato sad stavljaju nove političke kulise, da bi prekrili partijsku prošlost. Umjesto prije popularnih jugohrvata, tzv. reformirane desnice, sad na hrvatskoj političkoj sceni nastupaju tobožnji eurohrvati. Zbog toga u Hrvatskoj i svim bivšim jugoslavenskim republikama nije učinjena lustracija, jer bi YUTA i njezini pouzdanici bili maknuti s javnog prostora. YUTA-ni pouzdanici odgađaju međusobnu sukcesiju i rade kroz tzv. regijon da bi obnovili svoje stare aktivnosti i ojačali negdašnju mrežu.[2] Zato je tzv. zlatna mladež, danas sastavljena od druge i treće generacije poslijeratne partijske nomenklature, najspremnije dočekala i najbolje se snašla u srbo-četničkoj agresiji na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Anticipirala je raspadanje Jugoslavije i spremila se za nova, drugačija vremena. Iskoristila je povlastice dane bivšim režimom za pripadnost društvenoj i gospodarskoj „eliti“: boljeg su materijalnog statusa, prilika boljeg školovanja i koristeći uhodane kanale partijske podobnosti, koristila prigodu još boljeg zaposlenja, karijeru je potražila u partijskim upravljačkim strukturama tj. lokalnim, republičkim i ondašnjoj saveznoj vladi njenim institucijama i pravosuđu, diplomaciji. Doušništvo i rad za jugoslavenske tajne službe smatrao se za dio jugoslavenskog rodoljublja isto kao i poklonstvo komunističkoj ideologiji. Kadrovi iz tog poola danas povlače konce antihrvatskim udrugama, dok potrošni fanatici u udrugama slijepo i bez skrupula izvršavaju i krajnje nemoralne naloge svojih gospodara. Gdje da se istražuje, proviruju dobro umreženi izravni potomci, potomci bliže rodbine i njihovi supružnici i djeca partijske nomenklature iz one prve, prvotne, predratne i ratne akumulacije kada se lojalnost Partiji, kao ulaznica u odabrano društvo, dokazivala krvavim rukama vlastoručnog zločina, inicijacijom sličnoj onoj kod organiziranog kriminala i Kominterne. Dobar prolaz u sam vrh partijskih struktura imali su i djeca palih boraca izuzetno odanih "majci Revoluciji i ocu Titi" i o njihovim se karijerama Partija posebno brinula.[3] Nekim autorima u pričama sve vrvi od zavjera JUTA što ih čini manje pouzdanima.[4][5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Superknjižara Darko Trifunović, Ljuban Karan: Najveće obaveštajne akcije i afere na Balkanu; izdavač Filip Višnjić, Beograd, 2016. ISBN: 9788663091115 (na srpskom)
  2. Kamenjar.com L. C./HRsvijet.net Bernardića ne ruše partijski drugovi nego YUTA, 23. rujna 2018. ( ( pristupljeno 13. studenoga 2018.)
  3. HRsvijet LC YUTA, Yugoslovenska tajna armija (I.dio), 10.08.2015. ( ( pristupljeno 13. studenoga 2018.)
  4. Kamenjar.com Kazimir Mikašek: Kazimir Mikašek: ‘Atentat’ na Tomislava Karamarka!, 27. ožujka 2018.
  5. Drniške rasprave JUTA

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]