Juraj Njavro

Izvor: Wikipedija
Juraj Njavro
Juraj Njavro

Juraj Njavro

Rođenje 2. srpnja 1938.
Smrt 15. rujna 2008.
Politička stranka HDZ
Zanimanje liječnik

Juraj Njavro (Cerovica, Neum, 2. srpnja 1938.Zagreb, 15. rujna 2008.),[1][2] bio je hrvatski liječnik, ministar u tri Vlade i saborski zastupnik u tri mandata.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Juraj Njavro rodio se je u Cerovici pokraj Neuma 1938. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a Medicinski fakultet u Zagrebu.[3] U Zagrebu diplomirao je na Medicinskom fakultetu, a nakon toga završio je specijalizaciju i poslijediplomski studij opće kirurgije.[4]

Nakon što je razmijenjen iz logora došao je u Zagreb gdje je ubrzo počeo raditi u bolnici u zagrebačkoj Dubravi na odjelu kirurgije.[4] U mirovinu je otišao 22. prosinca 2003. godine.

Bio je član Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije. Bio je predsjednik "Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-1991".[4]

O svojim ratnim i zatočeničkim danima dr. Njavro napisao je knjigu Glava dolje ruke na leđa (Quo Vadis, Zagreb, 1992., 180 str.).

Preminuo je 15. rujna 2008. godine, a pokopan je 18. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoju uz ostale velikane.

Vukovarska Ratna bolnica[uredi | uredi kôd]

Liječnička kuta dr. Jurja Njavre koju je nosio u vukovarskoj bolnici

Dr. Njavro u Medicinskom centru Vukovar počeo je raditi 1969. godine a 1991. godine početkom Domovinskoga rata bio je na položajuu šefa vaskularne kirurgije vukovarske bolnice.[4] Za vrijeme bitke za Vukovar i opsade grada bio je zapovjednik ratnog saniteta općine Vukovar.[4]

U javnosti je postao poznat kao legendarni kirurg i heroj vukovarske bolnice, u kojoj je ostao do kraja opsade grada u Domovinskom ratu, 1991. godine, nakon čega je s dijelom hrvatskih branitelja i civila, zatočen u srpskom koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici.

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]

Hrvatski sabor[uredi | uredi kôd]

Nakon oslobođenja iz srpskog zatočeništva kao član HDZ-a 1992., zatim 1995., te još jednom 2000. godine izabran je za zastupnika u Hrvatskome saboru.

Vlada RH[uredi | uredi kôd]

U Vladi Hrvoja Šarinića (1992.1993.) bio je ministar zdravstva, u Vladi Nikice Valentića (1993.1995.) obnašao je dužnost ministra za humanitarna pitanja, a bio je i na položaju ministra hrvatskih branitelja Domovinskog rata u Vladi Zlatka Mateše (1996.1997.).

Nagrade, priznanja i odličja[uredi | uredi kôd]

Spomen[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Anamarija Mlačak, Umro Juraj Njavro (70), heroj vukovarske bolnice, 24sata, 15. rujna 2008., pristupljeno 18. svibnja 2015.
  2. Umro dr. Juraj Njavro, Slobodna Dalmacija, 15. rujna 2008., pristupljeno 18. svibnja 2015.
  3. Hrvatski sabor - Juraj NjavroArhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 12. listopada 2013.
  4. a b c d e f In memoriam: Dr. Juraj Njavro, Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, branitelji.gov.hr, 15. rujna 2018., pristupljeno 13. listopada 2018.
  5. Narodne novine, broj: 01-051-95-7-1/1, 28. svibnja 1995., pristupljeno 18. svibnja 2015.
  6. Vukovar: otkriveno spomen-poprsje Jurja Njavre, HINA, vlada.gov.hr, 17. studenoga 2010., pristupljeno 16. studenoga 2017.
  7. Svečano obilježena 31. obljetnica Bitke za Vukovar branitelji.gov.hr. Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske. Objavljeno i pristupljeno 17. rujna 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Nedovršeni članak Juraj Njavro koji govori o hrvatskom političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.