Juraj Radojević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Juraj Radojević zvani Gizdelin (17. st. ), hrvatski pisac[1], pučki pjesnik i ratnik iz Sarajeva.[2]

Rodom je od kneževskoga roda Radojevića od Olova, koje spominje i A. K. Miošić. Jurjevi su predci izbjegli pred osmanskim osvajačima u južne hrvatske krajeve pod mletačkom vlašću. Nastanili su se u Žrnovnici kraj Splita. Malo je poznato o njemu, a o Radojeviću su pisali Vodnik, Šime Urlić (Juraj Gizdelin imenovan vojvoda g. 1655. U: Građa za povijest književnosti hrvatske. Knj. 9(1920). - str. 196-199.[3]) i Prohaska. U novije vrijeme proučavali su ga don Rozario Šutrin, Vanda Babić i Sanja Knežević.[4]

Pisao je štokavskim narječjem hrvatskog jezika. Svoj je jezik izrijekom nazvao hrvatskim.[2] Po junačkim je spjevovima prethodnik Andrije Kačića Miošića. Djela mu se zasnivaju na povijesnoj literaturi Maura Orbinija. Spada u krug hrvatskih domoljubnih pisaca koji su tijekom 17. stoljeća širili domoljubni duh među hrvatskim pukom.[4]

Bio je pučki pjesnik. Pjesnički stil mu je barokni. Literarno je skromno pridonio hrvatskoj književnosti, malo se zna o njemu, pa zato često i nije u hrvatskim leksikonima. Ali je hrvatskim književnim povjesničarima skrenuo pozornost na se kao zanimljiv primjerak pučkog stvarateljstva najburnijim godinama hrvatske povijesti kad se oslobađanje od Turaka kao tema isprepletalo s apsolutističkom habsburškom politikom i katoličkom obnovom te s razvijanjem sveslavenskih ideja u kontekstu hrvatske barokne knjiżevnosti. U Padovi su mu tiskane dvije knjige Okolišenje i uzetie grada Budima (1686. i 1743.) i Skazanje vazetja lipoga Biograda (1688.). Posvetio je u djelima pozornost glagoljici, naglašavajući njenu važnost kao nezaobilazne hrvatske obrazovne sastavnice.[4]

Nazivao se "vojvodom" i "knezom Bosne". 1686. je u Mletcima objavio dugu poemu o opsadi Budima 1686. i pobjedi cara Leopolda I. nad Osmanlijama.[5] Na glasu kao dobar ratnik, privrežen domovini, porobljenomu rodnomu kraju, njegovoj kulturi i tradiciji. [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gizdelin Juraj Radojević , Imehrvatsko.net
  2. 2,0 2,1 Tko je komu ukrao jezik?, Jezični savjetnik, 12. svibnja 2005.
  3. Katalog HAZU
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Antonija Zaradija-Kiš: Nar. umjet. 45/2, 2008, str. 193-227 Prikazi: Vanda Babić, Sanja Knežević, Gizdelin, Hrvatsko kulturno druştvo "Napredak" – podrużnica Zadar, Zadar 2007., 272 str-
  5. Ivo Andrić: The Development of Spiritual Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule. Poglavlje: Spiritual and Intellectual Life of the Catholics], uredili i na eng. preveli Želimir B. Juričić i John F. Load, Duke University Press Books, str. 51., 1991., ISBN 978-0822310631 (Andrićeva doktorska dizertacija iz 1924.) Google Knjige