Kadmijev sulfid
| Kadmijev sulfid | |||||
|---|---|---|---|---|---|
 Kristalna struktura ZnS (sfalerit) s koordinacijskim poliedrima.
| |||||
 | |||||
| IUPAC nomenklatura | Kadmijev(II) sulfid | ||||
| Ostala imena | Kadmijevo žutilo | ||||
| Identifikacijski brojevi | |||||
| CAS broj | 1306-23-6 ✓ | ||||
| UN broj | 2570 ✓ | ||||
| RTECS broj | EV3150000 ✓ | ||||
| EC broj | 215-147-8 ✓ | ||||
| PubChem broj | 14783 ✓ | ||||
| Osnovna svojstva | |||||
| Molarna masa | 144,47 g·mol−1 | ||||
| Izgled | Žuto-narančasta do smeđa krutina | ||||
| Gustoća |
4,826 g·cm−3 | ||||
| Talište | 1 750 °C (10 MPa) | ||||
| Vrelište | 980 °C (sublimacija) | ||||
| Topljivost u vodi |
Netopljiv u vodi | ||||
| Struktura | |||||
| Oblik molekule | Šesterokutna kristalna rešetka Kubični kristalni sustav | ||||
| Sigurnosne upute | |||||
| |||||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||||
| Portal:Kemija | |||||
Kadmijev sulfid je anorganski spoj kemijske formule CdS. Kadmijev sulfid je žuta krutina.[1] U prirodi se javlja s dvije različite kristalne strukture kao rijetki minerali grinokit i havlejit, ali je više zastupljen kao supstituent nečistoća u slično strukturiranim cinkovim rudama sfaleritom i vurcitom, koji su glavni gospodarski izvori kadmija. Kao kemijski spoj koji se lako izdvaja i pročišćava, glavni je izvor kadmija za sve tržišne primjene.[2] Njegova živopisna žuta boja dovela je do usvajanja kao pigmenta za žutu boju kadmijevo žutilo u 18. stoljeću.
Kadmijev sulfid služi kao slikarska boja (kadmijevo žutilo). Kadmijev oksid, sulfid, selenid i telurid služe kao fosforescenti u televizijskim i radarskim sustavima, a zbog dobrih fotoelektričnih svojstava i u poluvodičkoj elektronici.[3]
Kadmijeva žuta ili kadmijevo žutilo[uredi | uredi kôd]
Kadmijev sulfid pojavljuje se u prirodi, ali nema svojstva pigmenata. Takva svojstva poprima, međutim, sintetski kadmijev sulfid, poznat kao kadmijeva žuta ili kadmijevo žutilo. Vrlo je lijepe zlatnožute boje, a može se pripraviti i u nijansama od svijetlozelenkastožute (miješani kristali s cinkovim sulfidom) do svijetlonarančaste, što ovisi o primjesama i o metodi priprave.
Obojenost kadmijevih pigmenata obuhvata široku skalu od svijetložutih (limun žuta) do narančastih nijansi (boje suncokretovog cvijeta i mat narandžasta). Podnosi se sa svim pigmentima i vezivnim sredstvima. Postojana je prema svjetlosti i alkalijama, ali pokazuje izuzetnu neotpornost u kiseloj sredini. Dobro pokriva. Osušeni premaz uljane boje je otporan i čvrst. Koristi se u svim slikarskim tehnikama osim za slikanje fresaka jer mijenja obojenost, pobijeli pod utjecajem alkalnosti vapna jer je on prijenosnik ugljične kiseline koja s njim gradi bijeli kadmijev karbonat.[4]
Kadmijevi pigmenti[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Kadmijevi pigmentiKadmijevi pigmenti imaju za osnovu žuti kadmijev sulfid CdS. Taj kemijski spoj tvori i miješane kristale, pa u njegovoj kristalnoj rešetki dio iona može biti zamijenjen drugima, kemijski sličnim ionima. To su ioni žive i cinka umjesto kadmija, a selenidi umjesto sulfida. Tako se djelomičnom zamjenom mijenja i žuta boja kadmijevog sulfida. Prisutnost cinka daje žutoj boji zelenkasti ton, a s povećanjem udjela žive i selenija žuta se boja mijenja od narančaste u crvenu, pa i u tamnocrvenu boju.
Slike[uredi | uredi kôd]
|
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman (2001) Inorganic Chemistry, Elsevier ISBN 0-12-352651-5
- ↑ R. M. Christie 2001 Colour Chemistry, p. 155 Royal Society of Chemistry ISBN 0-85404-573-2
- ↑ kadmij, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 31. 8. 2020.
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
