Kadmijev selenid
| Kadmijev selenid | |||
|---|---|---|---|
 Vurcitna struktura kadmijeva selenida
| |||
 | |||
| IUPAC nomenklatura | Kadmijev selenid | ||
| Ostala imena | Kadmijeva crvena Kadmijevo crvenilo | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 1306-24-7 ✓ | ||
| UN broj | 2570 ✓ | ||
| RTECS broj | EV2300000 ✓ | ||
| EC broj | 215-148-3 ✓ | ||
| PubChem broj | 14784 ✓ | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 191,385 g·mol−1 | ||
| Izgled | Crni, prozirni, adamantinski kristali | ||
| Gustoća |
5,81 g·cm−3 | ||
| Talište | 1 240 °C | ||
| Struktura | |||
| Oblik molekule | Vurcit (šesterokutni), sfalerit (kubični) i kamena sol (kubični) | ||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Kadmijev selenid je anorganski spoj kemijske formule CdSe. Riječ je o crnoj do crvenocrnoj krutini koja se klasificira kao II-VI poluvodič n-tipa. Većina trenutnih istraživanja ove soli usredotočena je na njene nanočestice. Poznata su tri kristalna oblika CdSe koji slijede strukturu: vurcit (šesterokutni ili heksagonalni), sfalerit (kubični) i kamena sol (kubični). Struktura sfalerita CdSe je nestabilna i pretvara se u oblik vurcita pri umjerenom zagrijavanju. Prijelaz započinje na oko 130 °C, a na 700 °C završava u roku od jednog dana. Struktura kamene soli primjećuje se samo pod visokim tlakom.[1]
Kadmijev oksid, sulfid, selenid i telurid služe kao fosforescenti u televizijskim i radarskim sustavima, a zbog dobrih fotoelektričnih svojstava i u poluvodičkoj elektronici. Kadmij i njegovi topljivi spojevi vrlo su otrovni.[2] Kadmijev selenid je proziran za infracrvenu svjetlost i primjenjuje se ograničeno u fotootpornicima i u senzorima za instrumente koji koriste infracrvenu svjetlost. Materijal je također vrlo luminiscentan.[3] Kadmijev selenid je komponenta pigmenta kadmijeve narančaste.
Kadmijeva crvena[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: PigmentKadmijeva crvena ili kadmijevo crvenilo iako je bila poznata već početkom 20. stoljeća, veći značaj dobiva tek dvadesetih godina tog stoljeća. Kadmijeve crvene obuhvaćaju široku skalu obojenosti od svijetlih do dublje crvenih nijansi. Postojane su prema svjetlosti, dobro pokrivaju ali nemaju izraženu moć pokrivanja. Ne suše se brzo, ali osušeni premaz uljane boje je kompaktan i otporan. Ne koriste se za slikanje fresaka jer nisu otporne prema ugljičnoj kiselini čiji je prijenosnik vapno. Svijetlo crvene nijanse kadmija su povoljna zamjena za cinober koji je sumnjive postojanosti prema svjetlu.[4]
Slike[uredi | uredi kôd]
|
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Lev Isaakovich Berger. 1996. Semiconductor materials. CRC Press. str. 202. ISBN 0-8493-8912-7
- ↑ kadmij, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5. 9. 2020.
- ↑ Efros, Al. L.; Rosen, M. 2000. The electronic structure of semiconductor nanocrystals. Annual Review of Materials Science. 30: 475–521. Bibcode:2000AnRMS..30..475E. doi:10.1146/annurev.matsci.30.1.475
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija.wordpress.com, pristupljeno 20. 7. 2020.
- ↑ Haitao Zhang; Bo Hu; Liangfeng Sun; Robert Hovden; Frank W. Wise; David A. Muller; Richard D. Robinson. Rujan 2011. Surfactant Ligand Removal and Rational Fabrication of Inorganically Connected Quantum Dots. Nano Letters. 11 (12): 5356–5361. Bibcode:2011NanoL..11.5356Z. doi:10.1021/nl202892p. PMID 22011091
