Kaja Kallas

Izvor: Wikipedija
Kaja Kallas
Kaja Kallas

Kallas 2021. godine

19. predsjednica Vlade Estonije
trenutačno
u službi od
26. siječnja 2021.
Predsjednik Kersti Kaljulaid
Alar Karis
Prethodnik Jüri Ratas
Vođa Stranke reforme
trajanje službe
14. travnja 2018. – 12. listopada 2016.
Članica Europskog parlamenta
trajanje službe
1. srpnja 2014. – 5. rujna 2018.
Rođenje 18. lipnja 1977., Talinn, Estonija
Politička stranka Stranke reforme (Estonija)
Zanimanje odvjetnica

Kaja Kallas (Talinn, 18. lipnja 1977.) estonska je političarka, predsjednica Vlade Estonije od 26. siječnja 2021. Vođa je Stranke reforme od 2018., a članica Riigikogu (Parlamenta) od 2019., te od 2011. do 2014. godine. Bila je članica Europskog parlamenta od 2014. do 2018., kao članica Saveza liberala i demokrata Europe. Po zanimanju je odvjetnica.

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Rođena je u Talinnu 18. lipnja 1977., kao kćer bivšeg premijera Estonije Siima Kallasa.[1] Tokom sovjetske deportacije iz Estonije, njena majka Kristi, koja je tada imala šest godina, bila je s majkom i bakom deportirana u Sibir i tamo živjela sve do desete godine.[2] Kallin pradjed, Eduard Alver, bio je jedan od osnivača Republike Estonije 24. veljače 1918., kao i prvi šef estonske policije do 24. svibnja 1919. Kaja je dijelom latvijskog i baltičko-njemačkog porijekla s očeve strane obitelji.

Diplomirala je pravo na Sveučilištu Tartu 1999. godine, nakon čega je jedno vrijeme živjela u Francuskoj i Finskoj.[3] Završila je magistarski studij na Estonskoj školi biznisa 2010. godine.

Postala je odvjetnica 2002. godine, te počela raditi u pravnoj tvrtki Luiga Mody Hääl Borenius. Studenoga 2018. objavila je svoj memoar "MEP: 4 aastat Euroopa Parlamendis" (MEP: 4 godine u Europskom parlamentu), u kojem opisuje svoj život u Bruxellesu od 2014. do 2018.

Politička karijera[uredi | uredi kôd]

Članica Estonskog parlamenta (2011.–2014.)[uredi | uredi kôd]

Godine 2010. Kallas je odlučila pridružiti se Estonskoj reformskoj stranci. Kandidirala se za Parlament Estonije (Riigikogu) 2011. godine za izbornu jedinicu Harju i Rapla, osvojivši 7.157 glasova. Bila je članica 12. Parlamenta Estonije i predsjedala je Odborom za ekonomska pitanja od 2011. do 2014. godine.[4]

Članica Europskog parlamenta (2014.–2018.)[uredi | uredi kôd]

Na izborima 2014. Kallas se kandidirala za Europski parlament i dobila 21.498 glasova. U Europskom parlamentu Kallas je bila članica Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača. Bila je potpredsjednica Delegacije u Komitetu za parlamentarnu suradnju EU-Ukrajina, kao i član Delegacije pri Parlamentarnoj skupštini Euronesta i Delegacije za odnose sa Sjedinjenim Državama.[5] Pored svojih zadataka u odborima, Kallas je bila članica Međugrupe Europskog parlamenta za digitalnu agendu i potpredsjednica Međugrupe mladih.

Tokom svog mandata u Parlamentu, Kallas je radila na strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta, energetici i politici potrošača, te odnosima s Ukrajinom. Posebno je branila prava malih i srednjih poduzeća (MSP), držeći da granice u digitalnom svijetu ometaju nastanak inovativnih kompanija. Zagovornica je inovacija i često ističe da propisi ne mogu i ne smiju kočiti tehnološku revoluciju. Tokom svog rada u Parlamentu bila je nominirana za nagradu Europskog mladog lidera (EYL40). Na kraju svoga mandata od magazina Politico imenovana je jednom od 40 najutjecajnijih članica Europskog parlamenta.[6]

Povratak u državnu politiku[uredi | uredi kôd]

Dana 13. prosinca 2017., lider Reformske stranke Hanno Pevkur najavio je da se više neće kandidirati za čelo stranke u siječnju 2018., i predložio da se umjesto njega kandidira Kallas. Nakon razmatranja ponude, Kallas je 15. prosinca 2017. objavila da će prihvatiti poziv da se kandidira na izborima za rukovodstvo. Pobijedila na izborima za rukovodstvo održanim 14. travnja 2018. i postala prva žena vođa neke velike političke stranke u Estoniji.[7]

Dana 3. ožujka 2019., Reformska stranka, predvođena s Kallas, pobijedila je na općim izborima s oko 29% glasova, dok je vladajuća estonska Stranka centra osvojila 23%.[8] Međutim, Stranka centra uspjela je formirati desničarsku koaliciju s konzervativnom strankom Isamaa i krajnje desnim EKRE, ostavljajući Reformsku stranku izvan vlasti.[9] Dana 14. studenoga 2020. Kallas je ponovo izabrana za lidera Reformske stranke na skupštini Reformske stranke.[10]

Predsjednica Vlade Estonije (2021.- danas)[uredi | uredi kôd]

Dana 25. siječnja 2021., nakon što je Jüri Ratas podnio ostavku na mjesto premijera nakon skandala, Kallas je formirala koaliciijsku vladu predvođenu Strankom reforme sa Strankom centra, čime je postala prva žena premijer u povijesti Estonije.[11][12]

Kallas 2023. godine

Tijekom druge polovine 2021., energetska kriza poremetila je estonsku ekonomiju; poduzeća su bila primorana da se privremeno ugase, dok je javnost tražila državnu pomoć za plaćanje visokih cijena električne energije i grijanja. Kallas se u početku opirala pozivima za državnu pomoć, sugerirajući da bi vlada trebala tražiti dugoročna rješenja umjesto da dijeli vladine beneficije, i da slobodno tržište ne bi trebalo zahtijevati intervenciju vlade kako bi se poduzeća održala.[13] Energetska kriza umalo je izazvala kolaps koalicijske vlade.[14] Kallas je u govoru istaknula da visoka cijena prirodnog plina u kombinaciji s rusko-ukrajinskom krizom potiče povećanje cijena energije, i da su mjere održive energije koje je Estonija usvojila ograničile ono što vlada može učiniti da se izbori s krizom.[15]

U siječnju 2022., Kallas je najavila plan od 245 milijuna eura za smanjenje troškova energije od rujna 2021. do ožujka 2022. godine. Energetska kriza utjecala je na Kallasinu popularnost u Estoniji.[16] Tijekom rusko-ukrajinske krize 2021. – 2022., Kallas je tvrdila da je plinovod Sjeverni tok 2 "geopolitički projekt, a ne ekonomski" i pozvala da se plinovod ukine. Izjavila je i da je ovisnost Europe o ruskom prirodnom plinu značajan politički problem. Obavezala je Estoniju da donira haubice Ukrajini kako bi pomogla u njenoj obrani od moguće ruske invazije, čekajući njemačko odobrenje jer su haubice prvobitno kupljene od Njemačke.[17]

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Godine 2002. udala se za estonskog političara i poduzetnika, Taavija Veskimägija, koji je u prošlosti bio i ministar financija. Rastali su se 2014., a imaju jednog sina. Godine 2018. udala se za bankara i poduzetnika Arva Halika, koji ima dvoje djece iz prošlog braka.

Osim estonskog, tečno govori engleski, francuski i ruski jezik.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Digital Savvy Estonia Is Set to Get Its First Female Prime Minister. Fortune (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  2. ↑ Ще далі від Росії: що відомо про нову очільницю уряду Естонії. www.eurointegration.com.ua (ukrajinski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  3. ↑ Ko je prva premijerka Estonije: Kaja Kallas piše historiju baltičke države. www.klix.ba. Pristupljeno 18. veljače 2022.
  4. ↑ Biography | Kaja Kallase Blogi. archive.ph. 16. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2016. Pristupljeno 18. veljače 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  5. ↑ 8th parliamentary term | Kaja KALLAS | MEPs | European Parliament. www.europarl.europa.eu (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  6. ↑ Hankewitz, Sten. 14. travnja 2019. Politico lists Estonia's Kaja Kallas as one of the most influential MEPs. Estonian World (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  7. ↑ Estonia's struggling Reform Party picks first female leader. The Sydney Morning Herald (engleski). 15. travnja 2018. Pristupljeno 18. veljače 2022.
  8. ↑ Estonia general election: Opposition party beats Centre rivals. BBC News (engleski). 3. ožujka 2019. Pristupljeno 18. veljače 2022.
  9. ↑ Three Estonian parties, including far-right EKRE, agree on coalition plan. Reuters (engleski). 6. travnja 2019. Pristupljeno 18. veljače 2022.
  10. ↑ Kaja Kallas re-elected leader of Reform Party in Estonia. ALDE Party (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  11. ↑ Kaja Kallas prva žena premijerka Estonije. Radio Slobodna Evropa (srpsko-hrvatski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  12. ↑ Hankewitz, Sten. 26. siječnja 2021. Estonia becomes the only country in the world led by women. Estonian World (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  13. ↑ ERR, ERR |. 6. siječnja 2022. Kallas: Energy market should operate without us needing to help people. ERR (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  14. ↑ ERR, ERR |. 24. siječnja 2022. Feature: What does the future hold for Estonia's coalition?. ERR (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  15. ↑ plats 1a, Lossi; Tallinn, 15165; Phone: +372 631 6331; Fax: +372 631 6334; Riigikogu@riigikogu.ee. 18. siječnja 2022. Prime Minister Kaja Kallas made a political statement before the Riigikogu in connection with the situation on the electricity market. Riigikogu (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
  16. ↑ ERR, ERR |. 26. siječnja 2022. Support falling for Kaja Kallas as prime minister. ERR (engleski). Pristupljeno 18. veljače 2022.
  17. ↑ 'Putin only understands strength': Estonian PM on Ukraine tensions. the Guardian (engleski). 28. siječnja 2022. Pristupljeno 18. veljače 2022.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kaja_Kallas&oldid=6871805"