Kaloča

Izvor: Wikipedija
Nadbiskupska palača u Kalači

Kalača[1][2] ili Kaloča (mađ. Kalocsa, nje. Kollotschau, srp. Kalača, slovački: Koloca) je grad u Mađarskoj.

Zemljopisne osobine[uredi | uredi kôd]

Površine je 53,18 km četvornih. Nalazi se na 46°32' sjeverne zemljopisne širine i 18°59'8" istočne zemljopisne dužine, nekoliko kilometara istočno od Dunava, u regiji Južni Alföld.

Nekoliko kilometara zapadno od Kalače nalazi se Voktov, prema istoku je Negyvenszállás, 10 km prema sjeveroistoku je Kmara, a 10 km prema sjeverozapadu je Vusad. Pet kilometara južno je Baćino.


Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]

Nalazi se u Bačko-kiškunskoj županiji. Upravno je sjedište Kalačke mikroregije. Upravno joj pripada Kerkeja (mađ. Kereki) koju dijeli s Baćinom.[2] te naseljena pustara Malamir.[2] Poštanski broj je 6300.

U Kaloči se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj koju su Hrvati utemeljili nakon inicijative 2006. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Grad je poznat kao sjedište Kaločko-bačke biskupije koja je u međuvremenu podignuta na razinu nadbiskupije, a nosi ime Kaločko-kečkemetska nadbiskupija. Rečenu biskupiju je osnovao sveti Stjepan.

Ovaj barokni provincijski gradić u Panonskoj nizini star je koliko je stara i sama država Mađarska. Ugarski kralj Arpad se nakon svojih osvajačkih pohoda skrasio ovdje.

Uskoro je ugarski kralj Stjepan I. uspostavio ostrogonsku i kalačku nadbiskupiju.

Prvi nadbiskup u Kalači bio je sveti Astrik, koji je donio kralju Stjepanu krunu od pape. U prvom desetljeću 11. stoljeća izgrađena je prva crkva.

U srednjovjekovnoj Ugarskoj nalazimo generale među nadbiskupima. Tako je, primjerice, nadbiskup Ugrin Csák (nadbiskup od 1219. do 1241. godine) bio vođom vojske u bitci kod Mohija protiv Mongola 11. travnja 1241. godine.

Drugi poznati general bio je Pavao Tomori (mađ. Pál Tomori) (nadbiskup od 1523.1526.) koji je vodio ugarsku vojsku protiv Turaka. Poginuo je u mohačkoj bitci.

Turci su zauzeli Kalaču 15. kolovoza 1529. godine. Stanovništvo se razbježalo i nitko nije obrađivao zemlju i nadbiskupijski status je izgubio svoj značaj.

Godine 1602. kalvinistički hajduci spalili su Kaloču.

Nakon 148 godina vladanja Kalačom, Turci su 13. listopada 1686. godine spalili kaločki dvorac i povukli svoju posadu iz njega. Unatoč turskom povlačenju, mir nije došao u ovaj kraj zbog ustanka protiv Habsburga kojeg je predvodio Franjo Rakoci II., sedmogradski vladar.

Kalački su nadbiskupi svim silama nastojali povećati brojku stanovnika na području svoje nadležnosti i u svojim su nastojanjima imali zapažen uspjeh. Kardinal Imre Csáki (1710. – 1732.) je vratio Kalaču i susjedne krajeve površine 23 tisuće hektara, mahom močvare, vrtove, vinograde.


Kapitalistički razvitak u 19. i 20. stoljeću nije dopro do Kalače. Željeznička prometnica je kasno došla do ovog grada, tek 1882. godine, a uz to 1886. godine Kalača gubi status grada. Vratila ga je nazad tek 1921. godine.

Kaloča je bila poznata kao "nadbiskupski grad". Dva velika nadbiskupa iz drugog dijela 19. stoljeća, József Kunszt (1851. – 1866.) i Lajos Haynald (1867. – 1891.), utemeljili su škole, što je pomoglo da Kalača zadrži svoju važnost.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

U Kalači živi 18.297 stanovnika (2001.). Pored nacionalne zajednice Mađara, u Kalači žive i Slovaci, Nijemci, Rumunji, Hrvati i Srbi. Hrvatska zajednica je nekad bila brojnija u ovom gradu, ali je asimilatorska politika vlasti pridonijela znatnom smanjenju njihovog broja.[3] Dapače, u razdoblju od 16. do 18. stoljeća je bila hrvatskim naseljem. Današnji Hrvati su uglavnom doseljenici iz obližnjih sela Dušnoka i Baćina te još nekih sela iz Bačke.[4] Postoje utemeljene pretpostavke da su se sačuvali izvorni kalački Hrvati, sudeći prema dijelu mjesnih Mađara kod kojih se može razaznati hrvatsko prezime. Prema povijesnim dokumentima, za vrijeme i nakon oslobođenja od turske vlasti Hrvati su se u ove krajeve prvo naselili u Kalaču, a potom u Dušnok i Baćin.[4]

Kultura[uredi | uredi kôd]

U Kaloči se mjesni Hrvati redovito okupljaju kako bi proslavili Hrvatski dan i spomen-dan Ivana Antunovića, a manifestacija na hrvatskom jeziku je i Dan paprike. Dan paprike i Hrvatski dan se održavaju u organizaciji hrvatske državne samouprave.[5]

Hrvat Adam Patačić, član plemićke obitelji Patačić, bio je jedan od kaločkih nadbiskupa

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hrvatski glasnik Beta: Kotarski sustav poradi učinkovitijeg i racionalnijeg djelovanja državne uprave, 2. veljače 2012.
  2. a b c Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica, 14/2005.
  3. Hrvatski glasnik, br. 28/2008. Pečuško predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca
  4. a b Hrvatski glasnik, br. 16/2006. Intervju: Kaločki Hrvati pripremaju se za izbore
  5. Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]