Kardinalska imenovanja pape Pija VII.

Izvor: Wikipedija

Papa Pio VII. za vrijeme svoga pontifikata (1800. – 1823.) održao je 19 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 99 kardinala.[1]

Konzistorij 11. kolovoza 1800. (I.)[uredi | uredi kôd]

  1. Diego Innico Caracciolo, prefekt Papinskoga doma, apostolski protonotar
  2. Ercole Consalvi, saslušatelj Svete rimske rote, pro-državni tajnik Njegove Svetosti, apostolski protonotar

Konzistorij 20. listopada 1800. (II.)[uredi | uredi kôd]

  1. Luis María de Borbón y Vallábriga, seviljski nadbiskup

Konzistorij 23. veljače 1801. (III.)[uredi | uredi kôd]

  1. Giuseppe Firrao, petranski naslovni nadbiskup, tajnik Svete kongregacije za biskupe i redovnike
  2. Ferdinando Maria Saluzzo, kartaginski naslovni nadbiskup
  3. Luigi Ruffo Scilla, apamejski naslovni nadbiskupe
  4. Bartolomeo Pacca, stariji, damietski naslovni nadbiskup
  5. Cesare Brancadoro, orvietski nadbiskup-biskup
  6. Giovanni Filippo Gallarati Scotti, sidenski naslovni nadbiskup
  7. Filippo Casoni, pergejski naslovni nadbiskup
  8. Girolamo della Porta
  9. Giulio Gabrielli, apostolski protonotar, tajnik Svete kongregacije Tridentskoga sabora
  10. Francesco Mantica, dekan klerika Apostolske komore
  11. Valentino Mastrozzi, klerik Apostolske komore
  12. Giuseppe Albani, generalni saslušatelj za kurijalne kauze u Apostolskoj komori
  13. Marino Carafa di Belvedere, prefekt Apostolske palače [a]
  14. Antonio Felice Zondadari, sienski nadbiskup
  15. Lorenzo Litta, rizničar i blagajnik Apostolske komore. [b]
  16. Michelangelo Luchi, O.S.B.Cas., opat samostana u Montecassinu [b]
  17. Carlo Crivelli, patraski naslovni nadbiskup [c]
  18. Giuseppe Spina, korintski naslovni nadbiskup [c]
  19. Michele di Pietro, jeruzalemski naslovni patrijarh [d]
  20. Carlo Francesco Caselli, O.S.M., sidski naslovni nadbiskup [d]
  21. Alphonse-Hubert de Latier de Bayane, dekan Svete Rimske rote [d]
  22. Francesco Maria Locatelli, spoletski biskup [e]
  23. Giovanni Castiglione, generalni preceptor Reda Bolnice S. Spirito u Rimu [e]
  24. Charles Erskine, saslušatelj Njegove Svetosti [e]

Remigius Ritzler, u Hierarchia Catholica Medii et Recientoris Aevi (Patavii : Typis et Sumptibus Domus Editorialis "Il Messaggero di S. Antonio" apud Basilicam S. Antonii, 1968), VII, 8, navodi da je Paolo Luigi Silva, prisjednik Vrhovne Svete Kongregacije rimske i opće inkvizicije, imenovan kardinalom i pridržan in pectore u konzistoriju 23. veljače 1801, ali je umro prije nego što je njegovo ime bilo objavljeno. Nadbiskup Domenico Pignatelli di Belmonte, Theat., iz Palerma, promaknut je na njegovo mjesto u konzistoriju 9. kolovoza 1802.

Konzistorij 9. kolovoza 1802. (IV.)[uredi | uredi kôd]

  1. Domenico Pignatelli di Belmonte, Theat., palermski nadbiskup, Sicilija

Konzistorij 17. siječnja 1803. (V.)[uredi | uredi kôd]

  1. Jean-de-Dieu-Raymond de Boisgelin de Cucé, turski nadbiskup, France
  2. Anton Theodor Colloredo-Waldsee-Mels, olomučki nadbiskup, Moravska
  3. Pietro Antonio Zorzi, C.R.S., udinski nadbiskup
  4. Diego Gregorio Cadello, kaljarski nadbiskup, Sardinija
  5. Jean-Baptist de Belloy, pariški nadbiskup, Francuska
  6. Etienne-Hubert de Cambacéres, ruanski nadbiskup, Francuska
  7. Joseph Fesch, lionski nadbiskup, Francuska + svibnja 13, 1839.

Konzistorij 16. svibnja 1803. (VI.)[uredi | uredi kôd]

  1. Miguel Carlos José de Noronha, kanonik protođakon lisabonske katedrale, Portugal
  2. Luigi Gazzoli, saslušatelj Apostolske komore [f]

Konzistorij 11. srpnja 1803. (VII.)[uredi | uredi kôd]

  1. Antonio Despuig y Dameto, naslovni antiohijski latinski patrijarh
  2. Pierfrancesco Galleffi, kanonik patrijarhalne Vatikanske bazilike, tajnik Svete kongregacije Radionice sv. Petra

Konzistorij 26. ožujka 1804. (VIII)[uredi | uredi kôd]

  1. Carlo Oppizzoni, bolonjski nadbiskup

Papa je imenovao i pridržao in pectore jednoga kardinala u ovom konzistoriju. Umro je prije objave i njegovo ime nije poznato.

Konzistorij 24. kolovoza 1807. (IX.)[uredi | uredi kôd]

  1. Francesco Guidobono Cavalchini, rimski guverner i vice-kamerlengo Svete Rimske Crkve [g]

Konzistorij 8. ožujka 1816. (X.)[uredi | uredi kôd]

  1. Annibale della Genga, tirski naslovni nadbiskup [h]
  2. Pietro Gravina, nicejski naslovni nadbiskup, nuncij u Španjolskoj
  3. Domenico Spinucci, beneventanski nadbiskup
  4. Lorenzo Caleppi, nisibiski naslovni nadbiskup, nuncij u Portugalu
  5. Antonio Gabriele Severoli, viterbski i tiskanelski nadbiskup-biskup
  6. Giuseppe Morozzo della Rocca, tebanski naslovni nadbiskup, tajnik Svete kongregacije za biskupe i redovnike
  7. Tommaso Arezzo, seleucijski naslovni nadbiskup
  8. Francesco Saverio Castiglioni, montaltski biskup [i]
  9. Carlo Andrea Pelagallo, biskup Osima i Cingolija
  10. Benedetto Naro, prefekt Apostolske palače
  11. Francisco Antonio Javier de Gardoqui Arriquíbar, saslušatelj Svete Rimske rote
  12. Dionisio Bardaxí y Azara, saslušatelj Svete Rimske rote
  13. Antonio Lamberto Rusconi, saslušatelj Svete Rimske rote
  14. Emmanuele de Gregorio, tajnik Svete kongregacije Tridentskoga sabora
  15. Giovanni Battista Zauli, tajnik Svete kongregacije crkvenoga imuniteta
  16. Nicola Riganti, tajnik Svete konzistorijalne kongregacije
  17. Alessandro Malvasia, prisjednik Svete kongregacije za inkviziciju
  18. Francesco Fontana, C.R.S.P., generalni poglavar svoga reda
  19. Giovanni Caccia-Piatti, generalni saslušatelj kauza Apostolske komore
  20. Alessandro Lante, glavni rizničar Apostolske komore
  21. Pietro Vidoni, ml., kućni prelat
  22. Camillo de Simone, sutrijski i nepijski biskup [j]
  23. Giovanni Battista Quarantotti, tajnik Svete kongregacije za širenje vjere [j]
  24. Giorgio Doria Pamphilj, prefekt Papinskoga doma [j]
  25. Luigi Ercolani, glavni rizničar Apostolske komore [j]
  26. Stanislao Sanseverino, klerik Apostolske komore, rimski vice-guverner [j]
  27. Pedro Benito Antonio Quevedo y Quintano, orensanski biskup, Španjolska [k]
  28. Francesco Cesarei Leoni, dekan Svete Rimske rote [l]
  29. Antonio Lante, dekan klerika Apostolske komore [l]
  30. Lorenzo Prospero Bottini, tajnik Svete kongregacije svete konzulte [m]
  31. Fabrizio Sceberras Testaferrata, beritanski naslovni nadbiskup, tajnik Svete kongregacije za biskupe i redovnike [n]

Konzistorij 23. rujna 1816. (XI.)[uredi | uredi kôd]

  1. Francisco Antonio Cebrián y Valdá, zapadnoindijski patrijarh, Španjolska
  2. Maria-Thaddäus von Trauttmansdorf Weinsberg, olomučki nadbiskup, Moravska
  3. Franziskus Xaver von Salm-Reifferscheidt, biskup Gürka, Austrija
  4. Paolo Giuseppe Solaro di Villanova, bivši aostanski biskup, Sardinija

Konzistorij 28. srpnja 1817. (XII.)[uredi | uredi kôd]

  1. Alexandre-Angélique de Talleyrand-Périgord, bivši remski nadbiskup, Francuska
  2. César-Guillaume de La Luzerne, biskup Langresa, Francuska
  3. Louis-François de Bausset-Roquefort, bivši aleski biskup, Francuska

Konzistorij 1. listopada 1817 (XIII.)[uredi | uredi kôd]

  1. Agostino Rivarola, prefekt Apostolske palače

Konzistorij 6. travnja 1818. (XIV.)[uredi | uredi kôd]

  1. Johann Casimir von Häffelin, naslovni biskup Chersonesoa, opunomoćeni ministar bavarskoga kralja pri Svetoj Stolici

Konzistorij 4. lipnja 1819. (XV.)[uredi | uredi kôd]

  1. Rudolf Johannes Joseph Rainier von Habsburg-Lothringen, austrijski nadvojvoda, mađarski i češki kraljevski princ, olomučki izabrani nadbiskup, Moravska

Konzistorij 27. rujna 1819. (XVI.)[uredi | uredi kôd]

  1. Carlos da Cunha e Menezes, lisabonski patrijarh, Portugal
  2. Cesare Guerrieri Gonzaga, glavni rizničar Apostolske komore

Konzistorij 2. prosinca 1822. (XVII.)[uredi | uredi kôd]

  1. Anne-Antoine-Jules de Clermont-Tonnerre, tuluski nadbiskup, Francuska

Konzistorij 10. ožujka 1823 (XVIII)[uredi | uredi kôd]

  1. Francesco Bertazzoli, edeski naslovni nadbiskup, razdjelitelj milostinje Njegove Svetosti
  2. Gianfrancesco Falzacappa, atenski naslovni nadbiskup, tajnik Svete kongregacije Tridentskoga sabora
  3. Antonio Pallotta, generalni saslušatelj kauza Apostolske komore
  4. Francesco Serlupi, dekan saslušatelja Rimske rote
  5. Carlo Maria Pedicini, tajnik Svete kongregacije za širenje vjere
  6. Luigi Pandolfi, tajnik Svete konzistorijalne kongregacije
  7. Fabrizio Turriozzi, prisjednik Svete kongregacije za inkviziciju
  8. Ercole Dandini, preceptor nadbolnice S. Spirito
  9. Carlo Odescalchi, saslušatelj Njegove Svetosti [o]
  10. Antonio Maria Frosini, prefekt Apostolske palače
  11. Tommaso Riario Sforza, apostolski protonotar, prefekt Papinskoga doma
  12. Viviano Orfini, dekan klerika Apostolske komore
  13. Giacinto Placido Zurla, O.S.B.Cam [p]

Konzistorij 16. svibnja 1823. (XIX.)[uredi | uredi kôd]

  1. Anne-Louis-Henri de La Fare, senski nadbiskup, Francuska

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Odrekao se kardinalata, zbog nedostatka potomstva u njegovoj obitelji, na konzistoriju 24. kolovoza 1807.
  2. ↑ a b Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 28. rujna 1801.
  3. ↑ a b Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 29. ožujka 1802.
  4. ↑ a b c Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 9. kolovoza 1802.
  5. ↑ a b c Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 17. siječnja 1803.
  6. ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 11. srpnja 1803.
  7. ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 6. travnja 1818.
  8. ↑ Izabran za papu, 28. rujna 1823. i uzeo ime Leon XII. Umro 10. veljače 1829.
  9. ↑ Izabran za papu, 31. ožujka 1829. i uzeo ime Pio VIII. Umro 30. studenoga 1830.
  10. ↑ a b c d e Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 22. srpnja 1816.
  11. ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 23. rujna 1816.
  12. ↑ a b Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 28. srpnja 1817.
  13. ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 1. listopada 1817.
  14. ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 6. travnja 1818.
  15. ↑ Predao svoje odreknuće od kardinalata i prigradskoga sjedišta Sabine, 21. studenoga 1838., kako bi stupio u Družbu Isusovu; papa je to prihvatio na konzistoriju 30. studenoga 1838.
  16. ↑ Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 16. svibnja 16 1823.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 19th Century (1800-1903). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2012. Pristupljeno 2. kolovoza 2017.
v • u
Kardinalski konzistoriji po pontifikatima

Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Julije II. • Leon X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Leon XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Leon XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kardinalska_imenovanja_pape_Pija_VII.&oldid=6501742"