Karekin II.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Karekin II.
Katolikos svih Armenaca
Karekin II.
Karekin II.
Rođen 21. kolovoza 1951.
Flag of Armenia.svg Voskehat
Svećenik 1972.
Služba Armenski patrijarh
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Karekin II. (Voskehat, 21. kolovoza 1951. - ) armenski patrijarh od 1999.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Karekin II. (pravog imena: Ktrij Nersessian) rodio se u selu Voskehat 21. kolovoza 1951. godine. 1965. je primljen u bogoslovno sjemenište Gevorkian. Za đakona je zaređen 1970., a za svećenika 1972. Nakon toga odlazi studirati bogoslovlje u Beču, Bonnu i Zagorsku. 23. listopada 1983. postaje biskupom, a za biskupa je zaređen u Etchmiadzin katedrali. Za nadbiskupa je zaređen 1992. godine. Godine 1975. za vrijeme boravka u Kölnu je bio duhovni predstavnik devet armenskih crkava u Njemačkoj.

Godine 1988. Karekin se počeo aktivno baviti pomaganjem ljudima nakon armenskog potresa. Nadgledao je izgradnju brojnih crkava i škola u Armeniji. Također je pokazao zanimanje za korištenje suvremene tehnologije.

Godine 1999. izabran je za Katolikosa svih Armenaca, naslijedivši Karekina I.. Njegovi odnosi s papom Ivanom Pavlom II. uglavnom su bili pozitivni. Kada je papa posjetio Armeniju 2001. godine, susreo se sa njim.

Godine 2006. Karekin je napravio jednotjedni posjet Istanbulu te se susreo s Ekumenskim patrijarhom Bartolomejom. Tijekom posjeta je izazvao kontroverze koje je govorio o genocidu nad Armencima, što je Turska oštro demantirala.

U listopadu 2007. godine, počeo je drugi posjet Sjedinjenim Američkim Državama. 10. listopada 2007. godine, predvodio je uvodnu molitvu na dan sjednice Zastupnički doma SAD-a.

Njegov ekumensko putovanje u Indiju u studenom 2008. godine, pomogao je jačanju odnosa između Armenije i Indijskih pravoslavnih crkava. Delegati 10. Glavne skupštine Svjetskog vijeća Crkava koja je održana u Busanu u Južnoj Koreji, 4. studenoga, jednoglasno su izabrali Katolikosa svih Armenaca Karekina II., za vrhovnog patrijarha i poglavara Armenske Apostolske Crkve.

Izvori[uredi | uredi kôd]