Karel Pič

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grob Karela Piča na Gradskom groblju u Litomyšlu.

Karel Pič (Esperanto: Karolo Piĉ; Litomyšl, 6. prosinca 1920. - Litomyšl, 15. kolovoza 1995.) bio je vodeći češki esperantist[1], akademik, pjesnik, esejist, prozaist i romanopisac.[2]

U esperantskim jezičnim krugovima postao poznat po uvođenju brojnih novotvorenica (neologizama), koje su dovele do brojnih neslaganja, gotovo i podjela.[3]

U književnim krugovima esperantista zapamćen po polu-autobiografskom romanu La Litomiŝla tombejo (Litomiško groblje), smještenom u njegovom rodnom gradu, gdje je nakon smrti i pokopan. Djelo se smatra jednim od najvećih dostignuća esperantske književnosti uopće, a svrstava se i u "Esperantske klasike".[4]

Prve doticaje s esperantom ima 1937.. Pisao je članke i eseje za novine Literatura Mondo i La Nica literatura revuo. Od 1972. do smrti bio je član Esperantske akademije.[5]

Djela[uredi VE | uredi]

Novele
  • Ekkrioj de Georgino (Georgijine suze)
  • Fabeloj el transe (Bajke s druge strane)
  • La Davida harpo (Davidova harfa)
  • Aboco (ABC)
  • Angoro (Muka)
Romani
  • La Litomiŝla tombejo (Litomyško groblje)
  • Ordeno de verkistoj (Orden pisaca)
  • Mistero de tri unuoj (Misterij trojice)
  • La Bermuda triangulo (Bermudski trokut)
  • Klaĉejo (Gnijezdo)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] Pavla Horáková, Osvrt na češki esperantski pokret (engl.), Češki radio, www.radio.cz, 29. ožujka 2007. (pristupljeno 28. svibnja 2017.)
  2. Geoffrey Sutton, Concise Encyclopedia of the Original Literature of Esperanto (1887.-2007.), 2008., str. 617
  3. [2] Kratak životopis s djelima na www.literatura.bucek.name (pristupljeno 28. svibnja 2017.)
  4. [3] Društvo esperantista SAD-a, Tim Westover: Popis "Esperantskih klasika" prema Williamu Auldu, www.esperanto-usa.org (pristupljeno 28. svibnja 2017.)
  5. [4] Kratak životopis s djelima na esperanto.net (pristupljeno 28. svibnja 2017.)