Karel Pič
Karel Pič (Esperanto: Karolo Piĉ; Litomyšl, 6. prosinca 1920. – Litomyšl, 15. kolovoza 1995.) bio je vodeći češki esperantist,[1] akademik, pjesnik, esejist, prozaist i romanopisac.[2]
U esperantskim jezičnim krugovima postao poznat po uvođenju brojnih novotvorenica (neologizama), koje su dovele do brojnih neslaganja, gotovo i podjela.[3]
U književnim krugovima esperantista zapamćen po poluautobiografskom romanu La Litomiŝla tombejo (Litomiško groblje), smještenom u njegovom rodnom gradu, gdje je nakon smrti i pokopan. Djelo se smatra jednim od najvećih dostignuća esperantske književnosti uopće, a svrstava se i u "Esperantske klasike".[4]
Prve doticaje s esperantom ima 1937. Pisao je članke i eseje za novine Literatura Mondo i La Nica literatura revuo. Od 1972. do smrti bio je član Esperantske akademije.[5]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Novele
- Ekkrioj de Georgino (Georgijine suze)
- Fabeloj el transe (Bajke s druge strane)
- La Davida harpo (Davidova harfa)
- Aboco (ABC)
- Angoro (Muka)
- Romani
- La Litomiŝla tombejo (Litomyško groblje)
- Ordeno de verkistoj (Orden pisaca)
- Mistero de tri unuoj (Misterij trojice)
- La Bermuda triangulo (Bermudski trokut)
- Klaĉejo (Gnijezdo)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ [1] Pavla Horáková, Osvrt na češki esperantski pokret (engl.), Češki radio, www.radio.cz, 29. ožujka 2007. (pristupljeno 28. svibnja 2017.)
- ↑ Geoffrey Sutton, Concise Encyclopedia of the Original Literature of Esperanto (1887.-2007.), 2008., str. 617
- ↑ [2] Kratak životopis s djelima na www.literatura.bucek.name (pristupljeno 28. svibnja 2017.)
- ↑ [3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2016. (Wayback Machine) Društvo esperantista SAD-a, Tim Westover: Popis "Esperantskih klasika" prema Williamu Auldu, www.esperanto-usa.org (pristupljeno 28. svibnja 2017.)
- ↑ [4] Kratak životopis s djelima na esperanto.net (pristupljeno 28. svibnja 2017.)