Prijeđi na sadržaj

Karipska ploča

Izvor: Wikipedija


Karipska ploča
Karipska ploča
TipMala
Površina3,300,000 km2
Smjer kretanja1sjeverozapad
Brzina110-11mm/godina
Površinske struktureSrednja Amerika, Veliki Antili, Mali Antili Karipsko more
1U odnosu na Afričku ploču
Vulkani Kariba.

Karipska ploča je uglavnom oceanska tektonska ploča koja leži ispod Srednje Amerike i Karipskog mora uz sjevernu obalu Južne Amerike.

Površina ploče je 3 200 000 km2, karipska ploča graniči sa sjevernoameričkom pločom, južnoameričkom pločom, pločom Nazca i pločom Cocos. Ove granice su područja intenzivne seizmičke aktivnosti, uključujući česte potrese, povremene cunamije[1] i vulkanske erupcije.

Vrste granica

[uredi | uredi kôd]
Batimetrija sjeveroistočnog kuta Karipske ploče koja pokazuje glavne rasjede i granice ploča; pogled prema jugozapadu. Glavne batimetrijske značajke ovog područja uključuju: vulkanski luk Malih Antila; stari neaktivni vulkanski luk Velikih Antila (Djevičanski otoci, Portoriko i Hispaniola); korito Muertos; i Portorikanski jarak nastao na graničnoj zoni ploča između karipske i koso subducirajuće sjevernoameričke ploče. Okomito pretjerivanje je 5:1.

Sjeverna granica sa Sjevernoameričkom pločom je transformni rasjed koja ide od graničnog područja Belizea, Gvatemale (Rasjed Motagua) i Hondurasa u Srednjoj Americi, prema istoku kroz Kajmansku brazdu duž Transformnog rasjeda otočja Swan prije spajanja s južnom granicom mikroploče Gonâve. Istočno od Srednjekajmanskog uzdignuća ovo se nastavlja kao rasjedna zona Walton i rasjedna zona Enriquillo–Plantain Garden u istočnu Hispaniolu. Odatle nastavlja u Portoriko i Djevičanske otoke. Dio Portorikanske brazde, najdubljeg dijela Atlantskog oceana (otprilike 8,400 metaa), nalazi se duž ove granice. Portorikanska brazda nalazi se na složenom prijelazu od granice subdukcije prema jugu i granice transformacije prema zapadu.

Istočna granica je subdukcijska zona, subdukcijska zona Malih Antila, gdje se oceanska kora Južnoameričke ploče subducira pod Karipsku ploču. Subdukcija formira vulkanske otoke Malog Antila, vulkanskog luka, od Djevičanskih otoka na sjeveru do otoka uz obalu Venezuele na jugu. Ova granica sadrži sedamnaest aktivnih vulkana, od kojih je najpoznatiji Soufriere Hills na Montserratu; Mount Pelée na Martiniku; La Grande Soufrière na Guadeloupeu; La Soufrière na Svetom Vincentu; i podmorski vulkan Kick 'em Jenny koji se nalazi oko 10 km sjeverno od Grenade. Moguće je da su veliki povijesni potresi 1839. i 1843. u ovoj regiji bili megatrustni potresi.[2][3]

Duž geološki složene južne granice,[4] Karipska ploča međudjeluje s Južnoameričkom pločom tvoreći Barbados, Trinidad i Tobago (svi na Karipskoj ploči) te otoke uz obalu Venezuele (uključujući Zavjetrinske Antile) i Kolumbiju. Ova granica je dijelom rezultat transformnog rasjedanja, zajedno s navlačnim rasjedanjem i dijelom subdukcije. Bogata venezuelska naftna polja vjerojatno su rezultat ove složene interakcije ploča. Karipska ploča pomiče se prema istoku za oko 22 mm godišnje u odnosu na Južnoameričku ploču.[5][6] U Venezueli se velik dio kretanja između Karipske i Južnoameričke ploče događa duž rasjeda Boconó, El Pilar i San Sebastián.[4]

Zapadni dio ploče zauzima Srednja Amerika. Ploča Cocos u Tihom oceanu subducirana je ispod Karipske ploče, odmah uz zapadnu obalu Srednje Amerike. Ova subdukcija formira vulkane Gvatemale, Salvadora, Nikaragve i Kostarike, poznate i kao Srednjoamerički vulkanski luk.

Podrijetlo

[uredi | uredi kôd]

Uobičajena teorija o podrijetlu Karipske ploče suočena je s kontrastnom teorijom 2002. godine.

Prema prevladavajućoj teoriji, riječ je o velikoj karipskoj magmatskoj provinciji (CLIP) koja se formirala u Tihom oceanu prije nekoliko desetaka milijuna godina, možda nastajući na vrućoj točki Galapagos.[7] Kako se Atlantski ocean širio, Sjeverna i Južna Amerika bile su potisnute prema zapadu, na neko vrijeme odvojene oceanskom korom.[8] Dno Tihog oceana se uvuklo pod ovu oceansku koru između kontinenata. CLIP se pomaknuo u isto područje, ali budući da je bio manje gust i deblji od okolne oceanske kore, nije se subducirao, već je preplavio oceansko dno, nastavljajući se kretati prema istoku u odnosu na Sjevernu i Južnu Ameriku. S formiranjem Panamske prevlake prije 3 milijuna godina, konačno je izgubila svoju vezu s Pacifikom.

Novija teorija tvrdi da je Karipska ploča nastala iz atlantske vruće točke koja više ne postoji. Ova teorija ukazuje na dokaze apsolutnog gibanja Karipske ploče, što ukazuje na to da se ona kreće prema zapadu, a ne prema istoku, te da je njezino prividno gibanje prema istoku samo relativno u odnosu na gibanje Sjevernoameričke i Južnoameričke ploče.[9]

Prvi američki kopneni most

[uredi | uredi kôd]

Karipska ploča započela je svoju migraciju prema istoku 80 prije milijuna godina tijekom kasne krede. Ova migracija je na kraju rezultirala vulkanskim lukom koji se proteže od sjeverozapadne Južne Amerike do poluotoka Yucatán, koji danas predstavlja otočje Las Aves te Mali i Veliki Antili. Ovaj luk bio je predmet stalnog tektonizma i fluktuacija razine mora, ali je trajao do sredine eocena i povremeno je formirao kopneni most duž istočne i sjeverne granice Karipske ploče.[10] Ono što će na kraju postati današnja Srednja Amerika, dio zapadne granice ploče, još uvijek je bilo izolirano u Pacifiku.

Prije 58.5 do 56.5 Ma, tijekom kasnog paleocena, lokalno spuštanje razine mora, potpomognuto kontinentalnim izdizanjem zapadnog ruba Južne Amerike, rezultiralo je potpuno operativnim kopnenim mostom preko kojeg je nekoliko skupina sisavaca očito sudjelovalo u razmjeni. Na primjer, primjerci su pripisani xenarthra, didelphidae i Eleutherornis iz eocenske Sjeverne Amerike i Europe,[10][11] i Peradectes iz paleocenske Južne Amerike.[12]

Velika američka razmjena

[uredi | uredi kôd]

Velika američka razmjena u kojoj su kopnena i slatkovodna fauna migrirale između Sjeverne i Južne Amerike preko uzdignutog zapadnog ruba Karipske ploče (Srednja Amerika) bio je kasniji događaj, koji je dramatično dosegao vrhunac prije otprilike 2,6 milijuna godina (Ma) tijekom pjačentinskog doba.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Fernández-Arce, Mario; Alvarado-Delgado, Guillermo. Prosinac 2005. Tsunamis and Tsunami Preparedness in Costa Rica, Central America (PDF). ISET Journal of Earthquake Technology. Paper No. 466. 42 (4): 203–212. ISSN 0972-0405
  2. ↑ Robson, G.R. 1964. An Earthquake Catalogue for the Eastern Caribbean 1530–1960. Bulletin of the Seismological Society of America. 54 (2): 785–832. Bibcode:1964BuSSA..54..785R. doi:10.1785/BSSA0540020785
  3. ↑ Feuillet, N.; Beauducel, F.; Tapponnier, P. 2011. Tectonic context of moderate to large historical earthquakes in the Lesser Antilles and mechanical coupling with volcanoes (PDF). Journal of Geophysical Research. 116 (B10): B10308. Bibcode:2011JGRB..11610308F. doi:10.1029/2011JB008443
  4. 1 2 Audemard, Franck A.; Singer P., André. 1996. Active fault recognition in northwestern Venezuela and its seismogenic characterization: Neotectonic and paleoseismic approach. Geofísica Internacional. 35 (3): 245–255. doi:10.22201/igeof.00167169p.1996.35.3.460. Pristupljeno 24. studenoga 2015.
  5. ↑ (šp.) Deiros D (2000) [Determination of Displacement Between Caribbean and South American plates in Venezuela using Global Positioning System (GPS) data.] Geological Code of Venezuela.
  6. ↑ (šp.) Pérez OJ, Bilham R, Bendick R, Hernández N, Hoyer M, Velandia J, Moncayo C y Kozuch M (2001) Relative velocity between the Caribbean and South America plates from observations Within the Global Positioning System (GPS) in northern Venezuela.
  7. ↑ "Crustal structure across the Pacific margin of Nicaragua", Walther, C. H. E. et al, Geophysical Journal, Volume 141, Issue 3, pp. 759-777, (2000).
  8. ↑ James, K.H.; Lorente, M.A.; Pindell, J.L., ur. 2009. The Origin and Evolution of the Caribbean Plate (PDF). The Geological Society of London. London. ISBN 978-1-86239-288-5
  9. ↑ Meschede, Martin; Frisch, Wolfgang. 2002. The Evolution of the Caribbean Plate and its Relation to Global Motion Vectors: Geometric Constraints for an Inter-American Origin. Jackson, T.A. (ur.). Caribbean Geology: Into the Third Millennium: Transactions of the Fifteenth Caribbean Geological Conference. University of West Indies Press. str. 279. ISBN 978-976-640-100-9
  10. 1 2 Marshall, L.G.; Sempere, T.; Butler, R.F. 1997. Chronostratigraphy of the Mammal-Bearing Paleocene of South America (PDF). Journal of South American Earth Sciences. 10 (1): 63. Bibcode:1997JSAES..10...49M. doi:10.1016/S0895-9811(97)00005-9
  11. ↑ Angst, Delphine; Buffetaut, Eric; Lécuyer, Christophe; Amiot, Romain. 27. studenoga 2013. "Terror Birds" (Phorusrhacidae) from the Eocene of Europe Imply Trans-Tethys Dispersal. PLOS One. 8 (11): e80357. doi:10.1371/journal.pone.0080357. ISSN 1932-6203. PMC 3842325. PMID 24312212
  12. ↑ Janis, Christine M.; Gunnell, Gregg F.; Uhen, Mark D., ur. 2008. Evolution of Tertiary Mammals of North America: Volume 2: Small Mammals, Xenarthrans, and Marine Mammals. 2. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 978-0-521-78117-6

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Karipska ploča
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Karipska_ploča&oldid=7297056"