Karjat al-Fav
| Kulturni krajolik arheološkog područja Al-Fav | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Saudijska Arabija |
| Godina uvrštenja | 2024. (46. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, v |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1712 |
| Koordinate | 19°45′53″N 45°09′48″E / 19.76472°N 45.16333°E |
  Karjat al-Fav Lokacija Karjat al-Fava u Saudijskoj Arabiji | |
Karjat al-Fav (arapski: قرية الفاو, za “Naselje al-Fav”), danas poznat i kao Karjat Zat Kahl, je bivši glavni grad prvog kraljevstva plemena Kinda u Arabiji. Ruševine drevnog grada nalaze se u „Praznoj četvrti” (Rub' al Khali) otprilike 100 km južno od grada Vadi Al-Duasra i oko 700 km jugozapadno od Rijada u Saudijskoj Arabiji.
Smješten na strateškoj točki drevnih trgovačkih putova Arapskog poluotoka, ovaj arheološki lokalitet sadrži različite ostatke, od prapovijesti do kasnog predislamskog doba, koji svjedoče o uzastopnoj naseljavanju triju različitih populacija i njihovoj prilagodbi promjenjivim uvjetima okoliša. Zbog toga je 2024. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.[1]
Grad se nalazio u podnožju strme stjenovite visoravni i bio je naseljen već u neolitiku. Na to ukazuju „grobnice sa zmajevima” (također poznate kao “kameni zmajevi”) na vrhu visoravni, nazvane tako zbog linearnih kamenih rasporeda 40 metara dugih, savršeno ravnih bedema raspoređenih u paralelnim skupinama na otvorenom prostoru, a svaki je na vrhu imao trokutasti (konusni) bedem, što im je dalo oblik vjetrenog zmaja.[2]
Prvo naselje većih razmjera vjerojatno su osnovali Južni Arapi iz Hadramauta, koji su ili željeli osigurati trgovačke putove prema sjeveru ili su odande bili prognani. Vrhunac grada bio je između 4. i 3. stoljeća poslije Krista, u kojem je razdoblju grad pružao smještaj tisućama ljudi. Detaljni mozaici u palačama i kućama bogatih svjedoče o grčkom, rimskom i bizantskom utjecaju.[2] Lokalitet je zanimljiv lingvistima kao mjesto najranijeg natpisa na staroarapskom jeziku, napisanog sabejskim pismom u 1. stoljeću prije Krista.
Na vrhuncu razvoja bio najvažnije središte kopnene trgovine na Arapskom poluotoku, budući kako se nalazio na raskrižju Puta tamjana, dugolinijskih trgovačkih putova do Nabatejaca, Egipćana, Perzijanaca i Sredozemlja. Sukladno tome, bio je glavni grad lokalnog dominantnog arapskog plemena, poznatog kao Kraljevstvo Kinda.[2]
Nalazi s ovim natpisom ukazuju na to da se mjesto tada zvalo Kalov grad (Dat Kal) po svom zaštitniku, božanstvu Kalu (كهل).[3] Drugi nazivi iz ovog razdoblja su bili Karjat al-Hamra („Crveni grad”) i Dat al-Džnan („Grad vrtova”).
Grad je iznenada napušten oko 5. stoljeća,[1] otprilike tri stoljeća prije pojave islama na ovom području. Razlozi za to još nisu jasni, ali vjerojatni su dramatičan pad trgovine, kvar u opskrbi vodom ili vojni poraz Kraljevstva Kinda. Erozija vjetra erodirala je grad do temelja tijekom sljedećih tisućljeća i pol; međutim, lokalna plemena bila su oduvijek svjesna njegovog postojanja. Izvješća zaposlenika naftne tvrtke o opsežnim ruševinama i ekspedicija Harryja St. Johna Philbyja doveli su do iskapanja i istraživanja između 1972. i 2003. godine.[2]
U arheološkom istraživanju Karjat al-Fava 1970-ih pronađeni su kompleksi hramova i palača, stambene zgrade i ulice, 17 bunara i sofisticirani sustavi za navodnjavanje polja izvan grada, groblja nalik katakombama u stijenama visoke visoravni i tržnica s pripadajućim karavan-sarajem, odvojena od grada zidom.[4] Trg je bio okružen vjerojatno dvokatnim kućama i posebno je dobro očuvan. Pronađene su trgovine i skladišta s velikim mužarima ispred svakog ulaza. Nedovršena stela otkrivena je utonula u duboki bunar u središtu tržnice. Motiv stele vjerojatno je bila slika boga.[2] Pronađeno je gotovo 12.000 arheoloških ostataka,[1] kao što su brojni predmeti za svakodnevnu upotrebu, uključujući figurice i posude.
Arheološka obilježja uključuju paleolitsko i neolitsko oruđe ranih ljudi, konusne strukture, gomile kamenja i kružne konstrukcije, svetu planinu Kazm Karja (Khashm Qaryah), rezbarije u stijenama, pogrebne tumule i kamene gromile u dolini, utvrde/karavan-saraje, oazu i drevni sustav upravljanja vodama grada Karjat al-Fava.[1]
Ruševine souka, desno stela izvađena iz bunara
Dio freske koja prikazuje velikana kojem robovi poslužuju grožđe, 53 x 36 cm, Nacionalni muzej u Rijadu.
Brončana glava iz Karjat al-Fava, 1. stoljeće pr. Kr.
Sebejski natpis iz jednog mauzoleja, 1. stoljeća pr. Kr.
Ostaci statue dromedara, 2. stoljeće pr. Kr., bronca, 17 x 21 cm, Arheološki muzej Sveučilišta kralja Sauda, Rijad.
- 1 2 3 4 The Cultural Landscape of Al-Faw Archaeological Area. UNESCO. Pristupljeno 8. listopada 2025.
- 1 2 3 4 5 Uwe George, Između arhiva kamenog doba i crnog zlata, Geo (časopis), prosinac 2002., str. 40. i dalje.
- ↑ Abdulrahman al-Ansarij, Karjat al-Fau: Njegova lokacija, reference u povijesnim izvorima i važnost, Riyadh University Press, 1982.
- ↑ "Qaryat Al Faw", Saudijski ured za turizam i starine, arhivirano iz izvornika 3. kolovoza 2017. (engl.) Posjećeno 8. listopada 2025.
- Abdul Rahman Ansary, Portret predislamske civilizacije u Saudijskoj Arabiji, Riyadh University Press, Rijad 1982.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Karjat al-Fav |
- Austin Bodetti, Qaryat al-Faw: Saudijska Arabija i Grčka povezane su drevnim civilizacijama, na Inside Arabia
| Kulturni krajolik Bir Hime (2021.) • Saudijska stara prijestolnica Diraja (2010.) • Povijesna Džeda, vrata za Meku (2014.) • Petroglifi pokrajine Ha'il (2015.) • Hasa, evolvirajući kulturni krajolik (2018.) • Kulturni krajolik arheološkog područja Al-Fav (2024.) • Arheološko nalazište Mada'in Salih (2008.)
|  | |
Nematerijalna svjetska baština Saudijske Arabije
Alardah Alnadždija, ples, bubnjanje i poezija (2015.) • Alheda'a, usmena predaja pozivanja stada deva3) (2022.) • Alkat alasiri, oslikavanje medžlisa (2017.) • Almezmar, bubnjanje i ples sa štapovima (2016.) • Tradicionalno tkanje Al Sadu (2020.) • Arapska kava, simbol darežljivosti1) (2015.) • Obrada datula2) (2019.) • Kaligrafija2) (2021.) • Znanje i prakse u vezi s uzgojem zrna kave Kavlani (2022.) • Medžlis, kulturni i društveni prostor1) (2015.) • Sokolarstvo4) (2010.) | |||
|
1) Zajedno s UAE, Omanom i Katarom; 2) Zajedno s drugim arapskim zemljama; 3) Zajedno s UAE i Omanom; 4) Zajednička svjetska baština više zemalja | |||