Karlo Štajner

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Karlo Štajner
Karlo Štajner
Karlo Štajner
Rođenje 15. siječnja 1902.
Smrt 1. ožujka 1992.
Portal: Životopis

Karlo Štajner (Beč, 15. siječnja 1902. - Zagreb, 1. ožujka 1992.), hrvatski publicist austrijskog podrijetla, koji je preživio gulag i o tome napisao knjigu 7000 dana u Sibiru.

Životopis[uredi VE | uredi]

Po zanimanju je bio grafički radnik, slovoslagar. U mladosti, 1919., postaje član Komunističke omladine Austrije poslije i član Centralnoga komiteta. Kao predstavnika Komunističke omladinske internacionale poslan je u Jugoslaviju da bi pomogao u osnivanju ilegalne KO Jugoslavije, nakon što je Obznanom i Zakonom o zaštiti države 1921. zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije. U Zagreb dolazi 3. siječnja 1922. da bi pokrenuo tajnu partijsku tiskaru. U Zagrebu ostaje do 1931., kada je otkrivena ilegalna tiskara pa Štajner bježi u Pariz gdje će provesti godinu dana, nakon čega je uhićen i protjeran iz zemlje. Odlazi u Beč namjeravajući osnovati ilegalnu tiskaru za tiskanje literature i materijala za komunističke partije na Balkanu. Austrijska ga policija uhićuje i protjeruje budući da je boravkom u Jugoslaviji postao jugoslavenski državljanin i automatski izgubio austrijsko državljanstvo. Da ne bi bio izručen Jugoslaviji, jer je to vrijeme kad kraljevska vlast (kralj Aleksandar) likvidira partijske vođe pa KPJ, po nalogu Georgija Dimitrova, predstavnik Komunističke internacionale, odlazi u Berlin nešto prije dolaska Hitlera na vlast. Tamo se kratko zadržava te bježi u Moskvu, gdje radi pri Kominterni kao šef tiskare. U to se vrijeme oženio Ruskinjom Sonjom. U tiskari radi sve do 4. studenoga 1936. kada ga hapsi Narodni komesarijat unutarnjih poslova SSSR-a (NKVD). Optužen je da je agent Gestapoa.

Logori i progonstvo[uredi VE | uredi]

Idućih 20 godina boravi u logorima polarnog kruga Sovjetskoga Saveza. Od studenoga 1936. do svibnja 1937. je u zatvorima Lubjanki i Butirki (Moskva), nakon toga u vojnom zatvoru Lefortovo. U lipnju 1937. vojni ga je sud osudio na deset godina zatvora i poslao u logor na Sovjetskim otocima. Bio je u radnom logoru Nadežda, blizu grada Dudunka, tamo je sudjelovao u izgradnji pruge i grada Norilska. Godine 1943. osuđen je na još deset godina zatvora i pet godina gubitka građanskih prava. Zatim je premješten u Irkutsk gdje je bio do 1949. pa u Bratsk gdje je ostao do 22. rujna 1953. Od 1953. do 1956. živio je u progonstvu. Tristo kilometara od Krasnojarska nalazilo se naselje Novostrojka koje je bilo predviđeno za one koji su odslužili zatvorske kazne i koje se nije smjelo napustiti bez dozvole vlasti. Bolje je životne uvjete tražio u Ust-Kemu, Jenisejsk, Maklakov, živeći na rubu egzistencije.

Oslobađanje[uredi VE | uredi]

Godine 1956. Vrhovni sud SSSR-a obnavlja proces i presuđuje da je prvo suđenje Karlu Štajneru bilo fiktivno te da nisu postojali razlozi za njegovo uhićenje i osudu, te je pušten na slobodu. Moskvu je napustio 30. srpnja 1956. Nastanio se u Zagrebu.

"Sjedio sam u željezničkom vagonu. Napuštao sam zemlju u kojoj sam proveo dvadeset i pet godina svog života i u kojoj supokopane iluzije moje mladosti. Nije mi bilo teško što odlazim iz države koja mi je ukrala moje najljudskije osjećaje. Kad sam nakon tri dana stigao na pograničnu stanicu, sjetio sam se kako sam prije dvadeset i pet godina prešao sovjetsku granicu, mlad i pun oduševljenja, očekujući da ulazim u socijalističku zemlju u kojoj će se ostvariti moji snovi. Kao da sam se čudom spasio! Ponovno postajem slobodan čovjek!" (iz knjige 7000 dana u Sibiru, str. 618)

Štajnerove knjige[uredi VE | uredi]

7000 dana u Sibiru[uredi VE | uredi]

Povratkom u Zagreb svoje iskustvo 20-ogodišnjeg zarobljeništva opisuje u knjizi 7000 dana u Sibiru. Knjigu je dovršio 1958. Jedan je primjerak rukopisa knjige povjerio Veljku Vlahoviću, drugi je, pred Mikom Špiljkom, predao Zvonku Brkiću, članu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Oba su rukopisa nestala. Štajner je jednu kopiju rukopisa sakrio kod brata u Lyonu. Knjiga je tiskana 1971. Knjigu je posvetio supruzi Sonji: „Ovu knjigu posvećujem svojoj ženi Sonji koja me vjerno čekala“. Kada je Štajner osuđen, Sonja je imala 20 godina i bila je u posljednjim mjesecima trudnoće. Rodila je kćer koja je umrla od neishranjenosti. Ona je kao supruga narodnoga neprijatelja bila zlostavljana i progonjena, ali se nije željela odreći supruga.

Godine 1972. za knjigu prima Nagradu Ivana Gorana Kovačića za knjigu godine.

Knjiga ima 24. izdanja, prevedena je na njemački, engleski, francuski, češki jezik. Također je prevedena i na esperantski – 7000 tagoj en Siberio (za taj je prijevod zagrebački esperantist Krešimir Barković dobio nagradu za najbolji esperantski prijevod publicistike 2002. godine). S esperanta je knjiga prevedena na kineski 2003. (tiskana 2004.) Dostupna je i u elektroničkom obliku.

Povratak iz Gulaga i Ruka iz groba[uredi VE | uredi]

Knjige Povratak iz Gulaga (1981.) te Ruka iz groba (1985.) su nastavak, produbljivanje događaja koje je Štajner opisao u 7000 dana u Sibiru.

Izvori[uredi VE | uredi]

http://www.esperanto.hr/tekstoj_izvj_o_radu_2003.htm

http://www.scribd.com/doc/55898849/Stajner-Karlo-7000-Dana-u-Sibiru