Karlo Albert
| Karlo Albert | |
|---|---|
| |
| Karlo Albert | |
| sardinski kralj i savojski vojvoda | |
| Vladavina | 27. travnja 1831. – 23. ožujka 1849. |
| Krunidba | 27. travnja 1831. |
| Prethodnik | Karlo Feliks |
| Nasljednik | Viktor Emanuel II. |
| Supruga | Marija Tereza Austrijska |
| Djeca | Viktor Emanuel II. Ferdinand, vojvoda Genove Marija Kristina |
| Puno ime | Carlo Alberto Emanuele Vittorio Maria Clemente Saverio di Savoia |
| Dinastija |  Savojska dinastija
|
| Otac | Karlo Emanuel Savoja-Carignano |
| Majka | Marija Kristina Saksonska |
| Rođenje | 2. listopada 1798., Torino |
| Smrt | 28. srpnja 1849., Porto |
| Vjera | rimokatolik |
Karlo Albert (tal. Carlo Alberto) (Torino, 2. listopada 1798. – Porto, 28. srpnja 1849.), sardinski kralj i savojski vojvoda od 1831. do 1849. iz sporedne loze Savojske dinastije, Savoja-Carignano. Za vrijeme vladavine proglasio je novi sardinsko-pijemontski ustav. Vodio je antiaustrijsku politiku, zbog želje da ujedini čitavu Italiju u jedinstvenu državu.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Bio je pripadnik bočne loze sardinske kraljevske dinastije, rođen u obitelji Karla Emanuela, princa Carignana i Marije Kristine Saksonske. Naslijedio je naslov princa Carignana 1800. godine. Školovao se u Parizu, gdje je postao simpatizer ideja Francuske revolucije.[1] Godine 1810. car Napoleon I. Bonaparte imenovao ga je grofom. Kada je njegov rođak Viktor Emanuel I. vraćen na prijestolje Pijemonta, Karlo Albert se vratio u Milano, gdje se uključio u borbu mladih liberala koji su zahtijevali narodni ustav. Poslije ustanka u Napulju 1820. godine, Karlo Albert je pristao povesti revolucionare, ali uskoro je odbio direktno sudjelovanje u državnom udaru.[2] Kada je 13. ožujka 1821. godine kralj Viktor Emanuel I. bio prisiljen abdicirati s prijestolja, Karlo Albert je postao regent do dolaska novoga kralja Karla Feliksa. Proglasio je novi liberalni ustav, koji je već iste godine ukinuo novi kralj.[3] Uhićen je i protjeran u Francusku, zbog sudjelovanja u revoluciji.
Nakon smrti Karla Feliksa 1831. godine, s kojim je izumrla glavna loza Savojske dinastije, izabran je za novog kralja. Unatoč nadanjima liberala, nije pomilovao revolucionare iz 1821. godine i krvavo se obračunao 1833. godine s novom urotom. Nakon što su 1848. godine austrijske postrojbe protjerane iz Milana i Venecije, a potom iz Parme i Modene, stao je na čelo protuaustrijskog nacionalnog pokreta. Poslije poraza kod Custozze dana 25. srpnja 1848. godine, pristupio je pregovorima s Austrijom, no uskoro je nastavio s vojnim djelovanjima da bi nakon poraza kraj Novare u ožujku 1849. godine, bio prisiljen abdicirati u korist svog sina Viktora Emanuela II. i izbjeći u Portugal.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Karlo Albert – Hrvatska enciklopedija
- Karlo Albert – Proleksis enciklopedija
- Karlo Albert Sardinijski – Britannica Online (engl.)
- Karlo Albert, kralj Sardinije (engl.)
Karlo Albert Rođ. 2. listopada 1798. Umr. 28. srpnja 1849.
| ||
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Karlo Feliks |
sardinski kralj 1831.–1849. |
nasljednik Viktor Emanuel II. |
| Talijansko plemstvo | ||
| prethodnik Karlo Emanuel |
princ od Carignana 1800.–1831. |
spojeno s Kraljevinom Sardinijom |
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
| prethodnik Karlo Feliks |
čuvar Svetoga platna 1831.–1849. |
nasljednik Viktor Emanuel II. |
