Kata Rogić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kata Rogić (Đurđin, 11. listopada 1913.4. lipnja 1993.),[1] bila je naivna umjetnica u tehnici slame.[2] Rodom je bačka Hrvatica.[3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodila se u bačkom selu Đurđinu 1913. godine.

Bila je poznata kao pletilja kruna i inih ukrasa za đurđinske i subotičke proslave Dužijance.[1]

Njezino djelo kalež iz 1946. godine, kojeg je napravila "u punom plasticitetu bez popratnih ukrasnih elemenata" predstavljalo je prekretnicu u izradi slamenih predmeta, ali i u tome da pletilje više nisu bile anonimne, nego ih se počelo prepoznavati kao individualne vrsne umjetnike.[4]

U rad Likovne kolonije tavankutskog hrvatskog KUD-a Matija Gubec uključila se 1964. godine.[1][5] Već sredinom veljače, od 14. do 22. veljače 1965. godine imala je svoju prvu izložbu, gdje je izložila svoje radove zajedno s još nekoliko naivnih umjetnica iz KUD-a Matija Gubec (slikarice naivke Cilika Dulić Kasiba, Marga Stipić, slamarke Ana Milodanović, Đula Milodanović, Teza Milodanović) i slikara amatera. Bilo je to u Subotici, a izložba se zvala Amateri i naivci - Tavankut.[1] Zbog velike pozornosti koju su privukle i povoljnih ocjena kritičara i javnosti, slamarke više nisu morale izlagati zajedno sa slikarima, nego su od onda mogle izlagati samostalno.[5]

Pojavila se u poznatom dokumentarnom filmu Ive Škrabala Slamarke divojke iz 1970. godine, zajedno s Margom Stipić (iz Tavankuta), Ružom Dulić (iz Tavankuta), Marijom Ivković Ivandekić (iz Đurđina), Anicom Balažević, Tezom Vilov (iz Bikova) i Ruškom Poljaković (iz Đurđina).[3]

Prijateljstvo s njezinom višegodišnjom suradnicom Marijom Ivković Ivandekić dovelo je njezin rad do savršenstva.[6]

Marija Ivković Ivandekić i Kata Rogić bile su dvije utemeljiteljice (od njih ukupno pet[6]) koje su bile i učiteljicama ovakve vrste umjetničkog izražavanja, pri čemu je Marija tehnikom pletiva osobito zadužila HKPD Matija Gubec.[7]

Kata Rogić, sestre Milodanović Ana, Teza i Đula, Marija Ivković Ivandekić i ostale poznate pletilje predmeta od žitne slame (perlica, ornamenata i kruna) za proslave Dužijance te za katedralnu crkvu u Subotici i u mjesnim crkvama (u Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu, Žedniku i drugim selima) prvo su radile etnografske predmete kao što su dijademe, krune, perlice i vjerski simboli, a poslije su prešle na izradu slika od slame.[5]

Ona i njezina prijateljica i višegodišnja suradnica Marija Ivković Ivandekić[6] izradile su brojne radove vjerske tematike: krunu kraljice Jelene Solinske, maketu Višeslavove krstionice, sliku sv. Franje Asiškog u spomen 800. obljetnice njegovog rođenja, grb sv. Terezije Avilske (zaštitnice subotičke katedrale) u spomen 400. godišnjice njezine smrti, grb kardinala Franje Kuharića, grb pape Pavla VI. (kojeg mu je osobno darovala kad je bila u Rimu lipnja 1976. godine; čuva se u Vatikanskom trezoru), grb biskupa Lajče Budanovića, franjevački grb, karmelski grb i ost.,[5] kruna pape Pavla VI., zaj. rad Marije Ivković Ivandekić i Kate Rogić, izložen u Vatikanskome muzeju.[7] Kad je bilo politički opasno izrađivati krune, izrađivale su liturgijske simbole.[6] Brojni njihovi zajednički radovi su završili kao darovi crkvenim velikodostojnicima.[6]

Crkvu Isusa Radnika u Đurđinu krase slike od slame koje su izradile njih dvije[8] Njezino životno djelo je Križni put u tehnici slame, kojeg je počela izrađivati zajedno s Marijom Ivković Ivandekić[8] 1997. godine, a nakon što je umrla, Marija Ivković Ivandekić ga je dovršila. Rio je izložen i u Zagrebu u Klovićevim dvorima.[6] Ove slike su jedinstveni križni put u Katoličkoj crkvi na cijelome svijetu.[6]

Bila je pripadnica skupine slikarica-slamarki koje su se 1980-ih aktivirale nakon dugogodišnjeg zamiranja aktivnosti Likovne sekcije. Osim nje, od obnoviteljica su bile i Anica Balažević, Matija Dulić, Marija Ivković Ivandekić, Rozalija Sarić, Marga Stipić i dr. Vremenom su im se pridružile i nove umjetnice (Đurđica Stantić i dr.). Godine 1986. je Likovna sekcija prerasla u Koloniju naive u tehnici slame. Sazivi tih kolonija su afirmirali Katu Rogić, Mariju Ivković Ivandekić te već prije poznate kolegice, ali i nove članice kolonije.[5]

Njezina djela i djela napravljena zajedno s Katom Rogić bila su izložena i u Hrvatskoj, u galeriji FER-a: njezina samostalna djela Sakramenat (1947.), Srce Marijino (1957.) te djela koja je napravila zajedno s Marijom Ivković Ivandekić: Višeslavova krstionica (1976.), Seoba Bunjevaca (1986.), Križ i očenaše (1961.) i Zaštita svetog Josipa (1987.).[4] Ukupno je izlagala na 90 izložbi.[1]

Njezini zajednički radovi s Marijom Ivković Ivandekić nalaze se u brojnim biskupskim i kardinalskim kurijama, nuncijaturama i veleposlanstvima;[6] njezin rad koji je bio simbol za katedralnu proslavu žetvene svečanosti Dužijance 1976. godine nalazi se u subotičkoj katedrali Svete Terezije Avilske (Kruna za proslavu Dužijance)[9][10]

O njezinom radu i radu kolegica slamarki Ane Milodanović, Teze Milodanović, Đule Milodanović Kujundžić i Marije Ivković Ivandekić napisao je kulturni djelatnik bačkih Hrvata Lazar Ivan Krmpotić 2001. godine monografiju Umjetnost u tehnici slame.[11]

2011. se godine našla na poštanskim markama maketa Katedrale sv. Terezije Avilske izrađena od slame te kruna od slame koju je izradila s Marom Ivković Ivandekić 1973. godine.[12] U istoj seriji su djela Jozefine Skenderović i Augustina Jurige.[12]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e HKPD Matija Gubec Tavankut Stranice posvećene prijašnjim članicama Likovne kolonije, preuzeto 4. travnja 2011.
  2. Radio Subotica, program na hrvatskomInačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2016. Marina Kujundžić Kovačić: Preminula istaknuta slamarka Marija Ivković Ivandekić, 6. prosinca 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  3. a b film Slamarke divojke, 1970.
  4. a b Galerija FER Juraj Baldani: 38. izložba - Izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame, 22. travnja - 15. svibnja 2004., preuzeto 21. ožujka 2011.
  5. a b c d e HKPD Matija Gubec Tavankut Slamarska sekcija, preuzeto 21. ožujka 2011.
  6. a b c d e f g h Radio Subotica, program na hrvatskomInačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Ljudevit Vujković Lamić: In memoriam: Marija Ivković Ivandekić - teta Mara, 7. prosinca 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  7. a b Zvonik, br. 6/2002. K. Č.: Knjiga koja je izazvala kontroverze u subotičkoj javnosti, lipanj 2002.
    (o knjizi Lazara I. Krmpotića "Umjetnost u tehnici slame", Matica hrvatska-Zagreb/Matica hrvatska-Subotica, Zagreb, 2001.), preuzeto 21. ožujka 2011.
  8. a b Dom i svijet, br. 423/2003. Marija Maftej-Dulić: O narodnoj umjetnosti bačkih Hrvata Bunjevaca, 25. travnja 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.
  9. HKPD Matija Gubec Tavankut Stranice posvećene prijašnjim članicama Likovne kolonije, slika krune s opisom, preuzeto 6. travnja 2011.
  10. HKPD Matija Gubec Tavankut Djelo Kate Rogić: kruna za proslavu Dužijance u katedrali Svete Terezije Avilske u Subotici iz 1976. (slika), preuzeto 6. travnja 2011.
  11. Matica Matica hrvatska - Ogranci - Knjige - Lazar Ivan Krmpotić - Umjetnost u tehnici slame, preuzeto 6. travnja 2011.
    Lazar Ivan Krmpotić: Umjetnost u tehnici slame, Matica hrvatska Subotica i Matica hrvatska, Zagreb - Subotica, 2001. ISBN 953-150-625-6
  12. a b Hrvatska riječInačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Sto godina žetvenih svečanosti u Subotici: Poštanske marke s motivima Dužijance, 8. srpnja 2011., preuzeto 20. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]