Kataloška jedinica i dvostruka kataloška jedinica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Uvod[uredi | uredi kôd]

Međunarodna konferencija o kataložnim načelima održana 1961. odobrila je izjavu o načelima – poznatu pod nazivom Pariška načela. Cilj izjave da posluži kao osnova međunarodnoj standardizaciji u katalogizaciji bio je postignut: većina kataložnih pravilnika koja je od tada nastala diljem svijeta slijedila je Načela u potpunosti ili u najvećoj mogućoj mjeri. Nakon više od četrdeset godina potreba za međunarodnim načelima još je snažnija jer katalogizatori i krajnji korisnici diljem svijeta upotrebljavaju online kataloge (OPAC - Online Public Access Catalogue). Sada, početkom 21. stoljeća, IFLA objavljuje nova načela koja su primjenjiva za online knjižnične kataloge i druge vrste informacijskih sustava. Prvi je cilj izraditi katalog primjeren korisniku. Nova načela zamjenjuju i proširuju Pariška načela tako da uključuju sve vrste građe, a ne samo tekstualna djela i sve aspekte bibliografskih i autoriziranih podataka koji se upotrebljavaju u knjižničnim katalozima, a ne samo odabir i oblik odrednica kataložnih jedinica. Uključuju ne samo načela i ciljeve (tj. zadatke kataloga), već i pravila koja bi se trebala ugraditi u kataložne pravilnike diljem svijeta, kao i smjernice o mogućnostima pretraživanja i pronalaženja.

Načela čine:

  1. Opseg
  2. Opća načela
  3. Entiteti, atributi i odnosi
  4. Ciljevi i zadaci kataloga
  5. Bibliografski opis
  6. Pristupnice
  7. Osnove za mogućnosti pretraživanje

Ova nova načela nastavljaju se na velike svjetske kataložne tradicije,kao i na konceptualni model IFLA-ine studije Uvjeti za funkcionalnost bibliografskih zapisa (FRBR -Functional Requirements for Bibliographic Records).

Kataložna jedinica[uredi | uredi kôd]

Kataložnim se postupkom za svaku publikaciju izrađuje jedna kataložna jedinica ili više njih. Kataložna jedinica je skup svih podataka o određenoj publikaciji, upisanih u kataložni listić ili u bazu podataka. Ako se izrađuje ručno, kataložna se jedinica može sastojati od jednog listića ili više njih. Podaci se ispisuju samo na prvoj stranici listića, a ako ih ima više, nastavljaju se na drugom listiću kojemu se u desni gornji kut upisuje, a odrednica ponavlja s lijeve. Na kataložni se listić, uz odrednicu (podaci o autoru ili naslovu publikacije prema kojima se određuje njezino mjesto u abecednom katalogu) i kataložni opis (ostali podaci bitni za identifikaciju određene publikacije), upisuje i signatura (oznaka prema kojoj se publikaciji određuje mjesto na polici), inventarni broj te stručna oznaka. Kataložna jedinica koja sadrži sve podatke o publikaciji glavna je kataložna jedinica. Uz glavne kataložne jedinice, tijekom katalogizacije, kad to pravila nalažu, izrađuju se i sporedne kataložne jedinice i uputnice.

Prema tome razlikujemo tri vrste kataložnih jedinica:

  1. glavna kataložna jedinica (glavni kataložni listić) koja u abecednom katalogu zastupa određenu publikaciju;
  2. sporedna kataložna jedinica (sporedni kataložni listić) kojoj je zadatak omogućiti korisniku pronalaženje publikacije koju on traži prema podacima koje katalizatori nisu utvrdili kao sastavne dijelove odrednice glavne kataložne jedinice.

Pravila i standardi za katalogizaciju

Klasičnu definiciju svrhe knjižničnog kataloga dao je Charles A. Cutter, knjižničar iz 19.st., koji je naveo ove ciljeve kataloga:

1) Omogućiti osobi da pronađe knjigu o kojoj zna bilo koji od sljedećih elemenata:

a) autora, b) naslov, c) predmet

2) Pokazati što knjižnica posjeduje:

a) od određenog autora, b) o određenoj temi, c) od određenog književnog roda (pjesništvo, drama, proza) 3) Pomoći u izboru djela: a) s obzirom na izdanje (bibliografski), b) s obzirom na vrstu (književna ili predmetna)

Suvremeni knjižnični katalozi u osnovi odgovaraju definiciji iz 19. stoljeća. Kako bi ostvarili cilj katalogizacije, utvrđena su određena pravila:

Za hrvatsko knjižničarstvo najznačajnija su Pruska pravila, a 1961. njihovu ulogu preuzimaju Pariška načela. Pariška su načela poslužila kao temelj za oblikovanje serije IFLA-inih (International Federation of Library Associations and Institutions) opisa pravila za oblikovanje bibliografskih zapisa pod nazivom ISBD (International Standard Book Description). Eva Verona je na temelju Praških načela i ISBD-a izradila Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga. Za klasifikaciju knjižnične građe se u hrvatskim knjižnicama najčešće koristi Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK, engl. UDC). Klasifikacija je aktivnost kojom se knjizi i drugom predmetu iz knjižničnog fonda određuje jedna ili više klasifikacijskih (stručnih) oznaka, koji kazuju 'o čemu se radi'. Klasifikacijske oznake olakšavaju pronalaženje knjižnične građe u stručnim katalozima i često se koriste kao mehanizam za fizički blizak smještaj knjižnične građe koja govori o sličnom predmetu.

Kataložni opis serijskih publikacija[uredi | uredi kôd]

Kataložni opis serijske publikacije određuje međunarodni standard ISBD (S). Katkad knjižnice uvrštavaju određene serijske publikacije u fond knjiga i katalogiziraju ih kao omeđene publikacije. Bez obzira na interne odredbe o smještaju takve građe, serijske se publikacije uvijek katalogiziraju na osnovi ISBD (S)-a. Standardom je određeno 8 skupina podataka koji se unose u kataložni opis, a skupine se međusobno odvajaju točkom, razmakom, crtom, razmakom ( .- ).Unos određenih elemenata iz pojedinih skupina prema ISBD (S)-u nije obvezan.

Obvezno su unose ovi podaci:

  • Prva skupina: podaci o glavnomu stvarnom naslovu, usporednom naslovu, podnaslovu i o odgovornosti.
  • Druga skupina: podaci o izdanju i o odgovornosti za to izdanje.
  • Treća skupina: brojčani podaci.

Četvrta skupina: podaci o mjestu izdanja, nakladniku i godini izdanja (impresum), te podaci o tiskanju.

Peta skupina: podaci o veličini (materijalni opis).

Šesta skupina: podaci o nakladničkoj cjelini.

Sedma skupina: napomene.

Osma skupina: međunarodni standardni serijski broj i ključni naslov.

DVOSTRUKA KATALOŽNA JEDINICA DVOSTRUKA KATALOŽNA JEDINICA (dvostruko uvrštavanje, eng. double entry, duplicate entry) kataložna jedinica koja se u katalogu nalazi pod dvije odrednice, a svaka prikazuje jedan vid nekog dokumenta (jedinstvena odrednica, višestruka kataložna jedinica).

Izvori[uredi | uredi kôd]