Katedrala sv. Luja u Plovdivu

Koordinate: 42°08′40″N 24°45′09″E / 42.1444°N 24.7525°E / 42.1444; 24.7525 (WD)
Izvor: Wikipedija
Katedrala sv. Luja
Pročelje katedrale.
Pročelje katedrale.
Pročelje katedrale.
Lokacija Plovdiv, Bugarska
Koordinate 42°08′40″N 24°45′09″E / 42.1444°N 24.7525°E / 42.1444; 24.7525 (WD)
Arhitekt Ivan Bojanin
Kamen Petkov
Godine izgradnje 1858.1861.
Renoviran 1929., 1932.
Srušen 1928. (potres), 1931. (požar)
Religija rimokatoličanstvo
Patron sv. Ljudevit
Arhitektonski stil neobarok, neoklasicizam, eklekticizam (unutrašnjost)

Katedrala sv. Luja (bugarski: катедрала „Свети Лудвиг“, katedrala „Sveti Ludvig“) katolička je katedrala u bugarskom gradu Plovdivu i, zajedno s Katedralom sv. Josipa u Sofiji, stolna crkva (prvostolnica) Sofijsko-plovdivske biskupije. Jedna je od najvećih, najpoznatijih i najvažnijih katoličkih crkava u cijeloj zemlji.[1]

Građena je krajem pedesetih godina XIX. st., na nagovor tadašnjega sofijsko-plovdivskoga vikara Andreja Canove[1] pod ravnanjem Ivana Bojanina, a prema nacrtima rimskoga arhitekta te je prvotni izgled predstavljao spoj rimske renesansne bazilikalne i bugarske preporoditeljske arhitekture. Izgrađena je kao trobrodna bazilika sa sedam oltara, duga 44, široka 21 i visoka 15 metara. U vijencu glavnoga broda bijaše upisan natpis na bugarskomu i latinici „Na Veliki Boga za slava na sv. Ludovika“. Završetkom izgradnje, 1861., u crkvu su ugrađene i orgulje, tada prve takve u cijeloj Bugarskoj, koje su se s vremenom nadograđivale i proširivale. Naknadno je 1899. završena i kula-zvonik u firentinskomu stilu, Kula Leontina, po nacrtima Mariana Pernigonija, s pet zvona izlivenih u Bochumu, dar Leona XIII.[1]

Čirpanski potres na Veliku subotu 1928. srušio je pročelje i bočne kule, pri čemu je život zamalo izgubio tadašnji apostolski nuncij u Bugarskoj i budući papa, Angelo Giuseppe Roncalli. Tijekom 1929. i 1930., pod vodstvom Kamena Petkova, pročelje je obnovljeno u duhu baroka i talijanskoga klasicizma. Veliki požar iz 1932. oštetio je rezbareni drveni strop i bočne oltare. Unutrašnjost crkve obogaćena je freskama Krstja Stamatova i Dosja Mandova, a pročelje ponovno obnovljeno u neoklasicističkom duhu, s nizom skulptura i polustupova.[2] Katedralu je završetkom obnove blagoslovio 8. svibnja 1932. biskup Angelo Roncali. Kasnije su u unutrašnjosti dodani i eklekticistički ukrasi koji su objedinili tradicijsku i onovremenu crkvenu arhitekturu.

Početkom 1991. na koru su ugrađene drvene orgulje s dvanaest registara. U katedrali se 2002. molio papa Ivan Pavao II. prilikom posjeta Bugarskoj i susreo s katoličkom mladeži. Biskup Georgi Jovčev posvetio je 2007. kapelicu bl. Pavla Džidžova.[2]

U središnjemu dijelu katedrale nalaze se nadgrodbne ploče trojice biskupa, zaslužnika Crkve u Bugara (Andrea Canova, Francesco Reinaudi i Roberto Manini), a u kripti svoju grobnicu imaju kneginja Marija Lujza Bourbon-Parmska, prva supruga Ferdinanda I..[1][3] Lujzin sarkofag djelo je Tommasa Gentilea s bugarskim i bourbonskim grbom te njezinim posljednjim riječima, upućenima mužu Ferdinandu: „Umirem, ali na nebu ću biti ponad Vas, ponad djece naše i ponad Bugarske.“[2]

Vidi još:[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Guide-Bulgaria.com, mrežni vodič kroz Bugarsku, »Katedrala svetog Luja u Plovdivu«, pristupljeno 16. listopada 2016.
  2. a b c Katolici u Bugarskoj: prvi biskupi Sofijsko-plovdivske biskupije i Katedrala „sveti Luj“ u Plovdivu Bugari u Hrvatskoj. Objavljeno 4. srpnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2021.
  3. Aronson, Theo, Crowns In Conflict: The Triumph And The Tragedy Of European Monarchy, 1910–1918., 1986., London: J.Murray, ISBN 0-7195-4279-0, str. 175 (engl.)