Katolički pogreb
 |
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
 |
Ovaj članak ili dio članka treba pokriti boljim izvorima (literatura, internetske stranice itd.). Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. |
Katolički pogreb
Prema učenju Katoličke Crkve, kršćanski pogreb ne podjeljuje pokojniku ni sakrament ni blagoslov, zato što je pokojnik prešao s onu stranu sakramentalne ekonomije spasenja.[1]
Obred sprovoda predstavlja liturgijsko slavlje Crkve. Njime se izražava djelotvorno zajedništvo s pokojnikom. U sprovodu sudjeluje zajednica vjernika i ide se zatim da se navijesti vjera u vječni život. Sprovodni obredi variraju prema mjesnim običajima. Zajednička im je osobina vazmeni značaj kršćanske smrti.[1]
Pravo na sprovodni obred Katoličke Crkve ima svaki član te Crkve koji je u Katoličkoj Crkvi kršten ili je kao već valjano krštena osoba u nekoj nekatoličkoj kršćanskoj zajednici stupio u puno zajedništvo Katoličke Crkve. Pravo je uskraćeno izopćenima i onima koji su svojevoljno napustili katoličko zajedništvo.[1]
I u rimokatoličkoj i grkokatoličkoj liturgiji su tri načina slavlja. Grupirani su prema običaju običaju mjesta održavanja sprovoda, a uključuje pokojnikova kuća, crkva i groblje (krematorij).[1]
Ako se u obredima pokojnikovo tijelo prati u povorci ili sprovodi do mjesta ukopa, govori se o sprovodu. Ako se obredi drže u krematoriju ili se lijes s tijelom prevozi u drugo mjesto ukopa bez povorke, govori se o ispraćaju.[1]
Posebni je obrazac pogreba za krštenu djecu, kao i obrazac za nekrštenu djecu koju su katolički roditelji namjeravali dati krstiti.[1]
Četiri su konstitutivna elementa u pogrebu:[1]
- pozdrav okupljene zajednice oko pokojnikova lijesa s tijelom
- Služba riječi
- Euharistijska žrtva (misa zadušnica)
- oproštaj s pokojnikom
U Hrvata je stari običaj bdjenje uz pokojnikov odar (čuvanje mrtvaca, virestovanje).[1]
Katolička Crkva preporučuje pripadnici moliti za svoje pokojnike, jer tako im pomažu očistiti se na putu do gledanja lica Božjega. Molitvom su vjernici u svezi sa svojim pokojnicima. Preporučuje se vjernicima dogovoriti se sa svojim župnikom radi slavljenja svetih misa na obljetnice smrti; može se ju dati služiti ili za jednoga pokojnika ili za više njih u istome slavlju.[1]
Pijetet prema pokojniku čini se i podizanjem nadgrobnog spomenika i redovitim održavanjem i pohađanjem groba, barem barem svake godine o svetkovini Svih Svetih i o Spomenu svih vjernih mrtvih (Dušni dan) urediti grobove dragih pokojnika, okititi ih cvijećem i zapaliti svijeću.[1]