Kerguelenska burnica

Izvor: Wikipedija
Aphrodorma
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Potkoljeno: Vertebrata
Razred: Aves
Red: Procellariiformes
Porodica: Procellariidae
Rod: Aphordroma
Vrsta: Aphrodroma brevirostris
Aphrodroma brevirostris

Kerguelenska burnica (Aphrodroma brevirostris ili Lugensa brevirostris) je jedina vrsta roda Aphrodroma (Lugensa). Morska je ptica i sive je boje. Duga je 36 cm, a teška 357 g. Raspon krila je 80-82 cm.[1] Gnjezdišta su joj udaljeni oceanski otoci na jugu južne polutke. Hrani se glavonošcima, ribama i rakovima. Nije potpuno ugrožena vrsta, a prijetnja su joj mačke, štakori i veliki grabežljivi galebovi.

Razmnožavanje[uredi | uredi kôd]

Kao sve vrste ove porodice, i ova vrsta gnijezdi se u velikim kolonijama, vraća se vjerno uvijek na isto gnjezdište gdje se i sama izlegla, i njeguje monogamni odnos s partnerom dugi niz godina.[2] Ove ptice se gnijezde u udubinama ili plitkim jamama koje su najčešće u zavjetrini. Gnijezdi se u listopadu. Jaja su bijela i, za porodicu kojoj pripada, neuobičajeno okrugla. Ženka polaže jedno jaje na kojem leže oba roditelja, iz kojeg se mlado izlegne za 46-51 dana. Sposobno je za letenje nakon 59-62 dana.[3]

Taksonomija[uredi | uredi kôd]

Vrsta je bila opisana kao "taksonomski prilično čudnovata", i bila je dugo vremena smještena u rod Pterodroma, dok 1942. nije izdvojena u zaseban rod Aphrodroma (ili Lugensa). Rod nije bio opće prihvaćen do 1985. kad je podržan naknadnim istraživanjima.[4] Još uvijek se raspravlja o njihovom položaju unutar cjevonoski, dok ih studija iz 1998. smješta u blizinu roda bulweria.[4]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.polarconservation.org/education/antarctic-animals/antarctic-birds/kerguelen-petrel[neaktivna poveznica]
  2. Bried, J.L., Pontier, D., Jouventin, P., (2003) "Mate fidelity in monogamous birds: a re-examination of the Procellariiformes" Animal Behaviour 65: 235–246
  3. Hadoram Shirihai, A complete guide to Antarctic wildlife (2002)
  4. a b David McGonigal & Lynn Woodworth, Antarctica and the Arctic. The complete encyclopedia (2001)