Khasijski bor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Khasijski bor
Pinus kesiya Blanco2.453.jpg
Khasijski bor, Benguet, Filipini
Khasijski bor, Benguet, Filipini
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: Pinus subg. Pinus
Sekcija: P. sect. Pinus
Podsekcija: P. subsect. Pinus
Vrsta: P. kesiya
Dvojno ime
Pinus kesiya
Royle ex Gordon

Khasijski bor (benguetski bor ili troigličasti bor; lat. Pinus kesiya) jedan je od najraširenijih borova u Aziji. Rasprostire se na jug i istok od pobrđa Khasi u sjeveroistočnoj indijskoj državi Meghalaya, a na sjever do Tajlanda, Filipina, Mjanmara, Kambodže, Laosa, i krajnjeg juga Kine i Vijetnama. Drugdje u svijetu, uključujući južnu Africi i Južnoj Ameriku, to je važna plantažna vrsta.[2][3]

Uobičajeni naziv "Khasi bor" potječe iz brda Khasi u Indiji, a "Benguet bor" potječe iz kopnene provincije Benguet u Luzonu, na Filipinima, gdje je dominantna vrsta luzonskih tropskih borovih šuma. Benguetski bor ponekad se tretira kao zasebna vrsta, Pinus insularis ; međutim, postojeće je mišljenje tretirati ga kao da je ista vrsta kao i P. kesiya. Grad Baguio nosi nadimak "Grad borova", zbog velikog broja ovih stabala.

Opis[uredi | uredi kôd]

Kora benguetskog bora

Pinus kesiya je drvo visoko do 30–35 m s ravnim, cilindričnim deblom. Kora je gusta i tamno smeđa, s dubokim uzdužnim pukotinama. Grane su robusne, crveno smeđe boje od druge godine, grančice su vodoravne do viseće. Listovi su igličasti, tamnozeleni, obično 3 u svežnju, 15–20 cm dugački, omotač svežnja je dug 1–2 cm i postojan. Češeri su jajoliki, dugački 5–9 cm, često zakrivljen prema dolje, ponekad blago iskrivljeni; ljuskice dvogodišnjih češera su guste, umbos je malo konveksan, ponekad oštro šiljast. Ljuske imaju poprečni i uzdužni greben preko sredine površine ljuske. Sjemenke su krilate, 6–7 mm dugačke s krilom od 1,5–2,5 cm. Oprašivanje je sredinom proljeća, a češeri sazrijevaju 18-20 mjeseci nakon toga.

Khasijski bor obično raste u čistim sastojinama ili pomiješanim sa širokolisnim drvećem, ali ne formira otvorene borove šume.

Komercijalna uporaba[uredi | uredi kôd]

Meko i lagano drvo Pinus kesiya može se koristiti za širok raspon primjena, uključujući kutije, papirnu celulozu i privremene električne stupove. Intenzivno se koristi za drvo, koje se dobiva u prirodnim šumama i plantažama.[2][3]

Kvalitetna smole nije obilna i nije se često koristila, osim u španjolskom kolonijalnom razdoblju na Filipinima za proizvodnju terpentina.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Farjon, A. 2013. Pinus kesiya. IUCN Red List of Threatened Species. 2013: e.T42372A2975925. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42372A2975925.en
  2. a b Luu, Nguyen Duc To; Philip Ian Thomas. 2004. Conifers of Vietnam. str. 42–43. ISBN 1-872291-64-3. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2007.
  3. a b Pinus kesiya. AgroForestryTree Database. International Centre for Research in Agroforestry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2012. Pristupljeno 17. travnja 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pinus kesiya
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pinus kesiya
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Pinus kesiya