Killing Machine

Izvor: Wikipedija
Killing Machine
Judas Priest (studijski album)
Žanrheavy metal
Objavljen9. listopada 1978.
Snimanjekolovoz 1978.
StudioUtopia Studios, Basing Street Studios, CBS Studios (London, Ujedinjeno Kraljevstvo)
Trajanje34:57
IzdavačColumbia
Producent(i)Judas Priest, James Guthrie
Recenzije
Kronologija albuma – Judas Priest
Stained Class
(1978.)
Killing Machine
(1978.)
Unleashed in the East
(1979.)
Singlovi s albuma Killing Machine
  1. „Before the Dawn”
    Objavljen: 27. listopada 1978.[1]
  2. Take On the World
    Objavljen: 5. siječnja 1979.
  3. Evening Star
    Objavljen: 27. travnja 1979.
  4. The Green Manalishi
    Objavljen: svibanj 1979. (SAD)[2]

Killing Machine peti je studijski album britanskog heavy metal-sastava Judas Priest. Diskografska kuća Columbia Records objavila ga je 9. listopada 1978. Odlikuje se komercijalnijim glazbenim stilom od prijašnjih uradaka, no tekstovi pjesama i dalje govore o sumornim temama. U to su doba članovi skupine izmijenili imidž i počeli nositi kožnu odjeću sa zakovicama po kojoj su danas poznati; tu je promjenu nadahnulo zanimanje pjevača Roba Halforda za gay-kulturu kože. Posljednji je studijski album na kojem je svirao bubnjar Les Binks. U Sjedinjenim Državama objavljen je s drugačijim popisom pjesama pod imenom Hell Bent for Leather zbog polemika koje je izazvala tad nedavna pucnjava u Cleveland Elementary Schoolu.

O albumu[uredi | uredi kôd]

Sastav je na Killing Machineu počeo pisati pristupačnije i komercijalnije pjesme te je tako napustio složene skladbe nadahnute fantastikom koje su se pojavile na prijašnjim trima uradcima. Iako su i na tom albumu prisutni prizvuci sumornih tema, ovog su puta utemeljene u zbilji. Skupina je u skladu s tim promijenila i koncertnu odjeću – prestala je nositi lepršavu gotičku odjeću i zamijenila ju je kožnom, no to je također bila reakcija na rastuću popularnost punka i novog vala. Skupina je tako utjecala na pokret NWOBHM ("New Wave of British Heavy Metal"), no nije mu pripadala. Noviji i jednostavniji stil grupe nastao je pod utjecajem više čimbenika, među kojima je i želja za nadmetanjem s punkom te pisanjem manje zahtjevnih pjesama za izvedbu na koncertnim nastupima i koje bi se više svidjele američkoj publici.[3] Pjesme kao što su "Burnin' Up" i "Evil Fantasies" obiluju sadomazohističkim elementima, "Running Wild" govori o kasnonoćnom tulumarenju, a "Before the Dawn" je balada. "Hell Bent for Leather" odražava novi interes skupine za kožnu odjeću, ali i Halfordove naknadne dolaske na pozornicu na Harley-Davidsonovu motociklu.[4]

Singlom "Take On the World" skupina je pokušala stvoriti pjesmu koju bi pjevala publika na stadionima (nalik na Queenovu pjesmu "We Will Rock You"[4]); tu je pjesmu obradila i novovalna skupina Human League na turneji 1980.[5] Tekstovi pjesama jednostavniji su u usporedbi s tekstovima na prijašnjim albumima i prilagođeni su arena rocku iz glavne struje, no glazbala su zadržala karakterističnu agresivnost uz žešće gitarske rifove i elemente bluesa na nekim pjesmama.[4] Uradak je dostigao zlatnu nakladu u SAD-u. Produkcija na Killing Machineu poboljšana je u usporedbi s prijašnjim albumima Judas Priesta, koji su kritizirani zbog iznimno tankog zvuka; skupina je dodatno poboljšala produkciju na idućem, uspješnijem albumu British Steel.

"Hell Bent for Leather" i "The Green Manalishi" dvije su pjesme s albuma koje se često izvode na koncertima skupine, dok se ostale pjesme ("Evil Fantasies", "Running Wild", "Rock Forever i "Take On the World") izvode rjeđe ili nikad. "Running Wild" i "Delivering the Goods" počele su se izvoditi na turneji za album Firepower 2018. nakon 38 godina neizvođenja, a naslovna je pjesma prvi put nakon četrdeset godina izvedena tijekom koncerta u Parizu u siječnju 2019.[6]

Snimanje i produkcija[uredi | uredi kôd]

Prvi je album Judas Priesta na kojem se gitarist Glenn Tipton u solodionicama počeo služiti tehnikom tapping, koju je početkom 1978. popularizirao Eddie Van Halen na debitantskom albumu Van Halena. Ta je tehnika prisutna u pjesmama "Hell Bent for Leather" i "Killing Machine".

Posljednji je studijski album skupine na kojem je svirao bubnjar Les Binks, koji joj se pridružio početkom 1977. tijekom turneje za album Sin After Sin; smatra ga se jednom od osoba koja je utjecala na tradicionalni zvuk udaraljki na albumima Judas Priesta. Nakon turneje 1979. napustio je skupinu zbog spora o financijama – menadžer sastava Mike Dolan zatražio ga je da se "odrekne svojeg dijela honorara" koji je trebao dobiti za sudjelovanje u snimanju koncertnog albuma Unleashed in the East. Na mjestu bubnjara zamijenio ga je Dave Holland.[7]

Međunarodna i američka inačica[uredi | uredi kôd]

Početkom 1979. album je preimenovan u Hell Bent for Leather za američko tržište jer se američkoj podružnici Columbia Recordsa nisu svidjele "implikacije ubojstva" u izvornom naslovu. Uradak je oba puta dobio ime po pjesmama na albumu. Na inačicu za američko tržište uvrštena je i obrada pjesme "The Green Manalishi (With the Two Prong Crown)" skupine Fleetwood Mac.

Popis pjesama[uredi | uredi kôd]

Prva strana
Br. SkladbaAutor Trajanje
1. „Delivering the Goods”  Glenn Tipton, K. K. Downing, Rob Halford 4:16
2. Rock Forever”  Tipton, Downing, Halford 3:20
3. „Evening Star”  Tipton, Halford 4:05
4. „Hell Bent for Leather”  Tipton 2:39
5. Take On the World”  Tipton, Halford 3:02
Druga strana
Br. SkladbaAutor Trajanje
6. „Burnin' Up”  Downing, Tipton 4:00
7. „Killing Machine”  Tipton 3:02
8. „Running Wild”  Tipton 2:57
9. „Before the Dawn”  Downing, Tipton, Halford 3:22
10. „Evil Fantasies”  Tipton, Halford, Downing 4:14
34:57

Recenzije[uredi | uredi kôd]

Steve Huey, recenzent sa stranice AllMusic, dodijelio mu je četiri i pol zvjezdice od njih pet i izjavio je: "Čak i uz pokoji pogrešan korak Killing Machine zaključuje rano razdoblje Judas Priesta tijekom kojeg su snimljeni neki od najutjecajnijih uradaka heavy metala. Poplava nadarenih skupina NWOBHM-a koju je sastav nadahnuo ubrzo je stigla do publike koja je kupovala albume i otad je Priest namjeravao ubirati plodove tog rada."[4] Na internetskom mjestu Sputnikmusic dodijeljeno mu je 3 i pol boda od njih pet; u tamošnjoj recenziji piše da je uradak "podijelio obožavatelje" sastava, da je "prilično neujednačen i da neke pjesme brzo postaju naporne. Međutim, to ne vrijedi za sve pjesme jer su neke od njih među najboljim JP-ovim pjesmama".[8] Sid Smith u svojoj je recenziji za BBC izjavio da su na uratku "Glen[n] Tipton i KK Downing vrlo učinkovito svirali svoje gitare u nizu brzih solodionica zbog kojih je skupina zvučala poput Wishbone Asha na speedu" i zaključio je da se tim albumom "Priest zbilja udaljio od svojih protivnika [iz pokreta] NWOBHM".[9]

Godine 2005. pojavio se na 321. mjestu Rock Hardova popisa 500 najboljih rock i metal albuma svih vremena.[10]

Zasluge[uredi | uredi kôd]

Judas Priest
Ostalo osoblje
  • James Guthrie – produkcija, tonska obrada
  • Damian Korner – dodatna tonska obrada
  • Andrew Jackson – dodatna tonska obrada
  • Kevin Dallimore – dodatna tonska obrada
  • Andrew Clark – dodatna tonska obrada
  • Roslav Szaybo – dizajn omota
  • Bob Elsdale – fotografija

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Judas Priest – Before the Dawn. dutchcharts.nl. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  2. Judas Priest – The Green Manalishi (With the Two-Pronged Crown). dutchcharts.nl. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  3. Daniels, Neil. 7. travnja 2010. The Story Of Judas Priest: Defenders Of The Faith. ISBN 9780857122391. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2018. Pristupljeno 15. travnja 2018.
  4. a b c d Huey, Steve. Killing Machine - Judas Priest. AllMusic. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  5. THE HUMAN LEAGUE - CONCERTS (VARIOUS GIGS LATE 1980). the-black-hit-of-space.dk. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2013. Pristupljeno 4. siječnja 2013.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  6. Grow, Kory. 28. siječnja 2019. See Judas Priest Play 'Killing Machine' for First Time in 40 Years. Rolling Stone. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  7. Alander, Pete. 28. ožujka 2017. BEYOND THE REALMS OF LES BINKS. kkdowning.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  8. Judas Priest - Killing Machine. Sputnikmusic. 26. prosinca 2014. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  9. Smith, Sid. 2007. Judas Priest – Hell Bent For Leather – Review. BBC. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  10. Rock Hard. 2005. Best of Rock & Metal die 500 stärksten Scheiben aller Zeiten. Rock Hard. Königswinter. str. 82. ISBN 3-89880-517-4