Kinesko - indijski rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kinesko - indijski rat
Dio Hladog rata
China India western border 88.jpg
Pokrajina Aksai Čin: zapadni dio spornih teritorija u Himalajama
Nadnevak 20. listopada 1962. - 16. studenog 1962.
Lokacija granične pokrajine Aksai Čin i Sjeveristočna Granična Agencija
Ishod Pobjeda Narodne Republike Kine
Teritorijalne promjene Aksai Čin prelazi pod kinesku kontrolu
Sukobljeni
Flag of India.svg Indija Flag of the People's Republic of China.svg Kina
Vođe
Flag of India.svg Džavahalal Nehru Flag of the People's Republic of China.svg Mao Ce Tung
Flag of the People's Republic of China.svg Zhang Guohua

Kinesko-indijski rat, bio je oružani sukob koji je trajao od listopada do studenog 1962. a nastao je zbog graničnih sporova između Narodne Republike Kine i Republike Indije. Završio je kineskom pobjedom. Odigravao se u sjeni tadašnje Kubanske raketne krize. Vodio se istovremeno na dva bojišta udaljena 1000 kilometara: Zapadnom bojištu za Aksai Čin i Istočnom bojištu na području tzv. "Sjeveroistočne granične agencije", odnosno indijske savezne države Arunachal Pradesh, odnosno na nadmorskim visinama od nekoliko tisuća metara.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Rat je nastao kao rezultat graničnih sporova koji su svoje korijene imali u vremenima britanske kolonijalne administracije u Indiji. Konkretno, glavni spor je nastao oko tzv. McMahonove crte, koju je 1914. predložio britanski diplomat Henry Mc Mahon. Britanci su svoje prste u Tibetu imali još od 1904. kada su ga okupirali, da bi kasnije priznali Kini pravo na njega, no kad je u Kini 1911. izbila revolucija, Dalaj Lama je preuzeo vlast u Tibetu, što su 1914. priznali i Britanci. 1914. sazvana je tzv. "Simla konferencija", koja se vodla tripartitno između Indije, Kine i Tibeta, kako bi se odredile granice. Na konferenciji je predložena Mc Mahonova crta s kojim su se složile britanska i tibetska strana, no ne i Kina, koja je Tibet smatrala svojim teritorijem još od vremena Qing dinastije.[1] Kad su se Kinezi tome usprotivili, Britanci i Tibećani dogovor su sklopili bilateralno a teritorij južno od te crte za britansku stranu postao je dio Britanske Indije.[1]

1947. Indija je postala nezavisna, čime je naslijedila granicu, a dvije godine kasnije završio je i Kineski građanski rat u kojem su komunisti preuzeli vlast koja se konsoidirala nakon stoljeća nemira i mlitave državne vlasti.

1950. Kinezi su pokrenuli invaziju na Tibet, kojom su ga osvojili i anektirali. U idućim godinama Kinezi su čak i bili spremni prihvatiti Mc Mahonovu crtu pod uvjetom da Indija odustane od Aksai Čina, što Indijci nisu bili voljni napraviti. Kinezima je ova regija bila važna radi cestovnog povezivanja svojih zapadnih provincija (npr. Xinjiang) s državnim centrima na istoku.[2] Novi problemi nastali su 1959. kad je Indija pružila azil Dalaj Lami, koji je iz Tibeta pobjegao u Indiju, na ogorčenje Kineza.[2] Nakon što su Kinezi počeli graditi ceste u Aksai Činu, indijski premijer Nehru, krenuo je s politikom prednje vojne prisutnosti (tzv. forward policy), zbog čega je Indijska vojska počela graditi manje vojne baze na kineskom teritoriju unutar spornih područja.[3]

Rat[uredi VE | uredi]

Istočni sporni teritorij u saveznoj državi Arunachal Pradesh

Od jeseni 1962. zaredali su se granični incidenti. Narodnooslobodilačka armija Kine 20. listopada pokrenula je sinkronizirani napad na obje fronte, koji je nakon četiri dana rezultirao zauzimanjem strateški važnog grada Tawanga na istočnom bojištu u Arunachal Pradeshu.[4] Na zapadnoj, pak fronti, u Aksai Činu, Kinezi su također zauzeli 43 000 km2 teritorija.[5] 14. studenog indijska je vojska pokušala izbaciti NOV Kine iz istočnog dijela spornih područja, što je rezultiralo pokretanjem masovnog kineskog napada u tom sektoru pod kojim su indijski položaji ostali "pregaženi" a snage NOV Kine zaustavile su napredovanje tek kad su stigle do podnožja Himalaja u dolini rijeke Brahmaputra.[4] Do 21. studenog, Kineske su se snage jednostrano proglasile prekid vatre te se povukle s indijskog teritorija na istočnom dijelu bojišta, iza McMahonove linije, no ne i sa novoosvojenih područja u Aksai Činu, koji su ostali pod njihovom kontrolom do današnjih dana.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Nakon rata, Nehru je pretrpio kritike u svojoj državi da je isprovocirao rat s Kinom bez adekvatne pripreme,[6] te da u ratu nije koristio zrakoplovstvo u kojem je Indija bila nadmoćnaa nad Kinom.[7] Raspale su se i perspektive za stvaranje tzv. "Azijskog bloka" između Kine i Indije kojim bi se dvije države oduprle dvijema glavnim blokovima u Hladnom ratu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Updated: Jul 3, 2017, 7:21 Ist. "McMahon line: China does not accept the McMahon line agreed on by Britain & Tibet | India News - Times of India" pristupljeno 28. travnja 2019.
  2. 2,0 2,1 Deutsche Welle (www.dw.com). "Kina i Indija: Od braće do neprijatelja | DW | 04.10.2012" pristupljeno 28. travnja 2019.
  3. Trouble in the Mountains: The Sino-Indian War, 1962 (engleski). Association for Diplomatic Studies and Training (16. rujna 2015.) pristupljeno 28. travnja 2019.
  4. 4,0 4,1 John W. Garver [2006.]. China's Decision For War With India (engleski), str. 120-125, Stanford University Press pristupljeno 28. travnja 2019.
  5. Prabhash K. Dutta New DelhiOctober 20, 2017UPDATED: October 20, 2017 13:53 Ist. "This day in 1962: China-India war started with synchronised attack on Ladakh, Arunachal" pristupljeno 28. travnja 2019.
  6. Siddharth Singh (19. ožujka 2014.). "1962 war debacle—the errors Jawaharlal Nehru made" pristupljeno 28. travnja 2019.
  7. 1962: The Nehruvian Blunder (engleski). Indian Defence Review pristupljeno 28. travnja 2019.