Kirkia wilmsii
| Kirkia wilmsii | |
|---|---|
 K. wilmsii | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Kirkiaceae |
| Rod: | Kirkia |
| Vrsta: | K. wilmsii |
| Dvojno ime | |
| Kirkia wilmsii Engl. | |
| Baze podataka | |
Kirkia wilmsii, biljna vrsta iz porodice Kirkiaceae. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od od Sjevernih provincija do Esvatinija.[1]
Kirkia wilmsii je stablo visoko 3–20 m, sa zaobljenom, široko raširenom krošnjom. Deblo se često grana već blizu osnove. Kora je blijedosiva, glatka ili slabo hrapava, bez pjegavog uzorka.[2]
Listovi su neparno perasti i uvijek imaju 10 ili više parova liski, najčešće 10–22 para. Liske su gole, eliptične, duge 6–30 mm i široke samo 2–6 mm, bez peteljčica. Vrh im je šiljast, baza malo kosa, a rub obično vrlo sitno narovašen, katkad cijel. Kao i kod K. acuminata, liske u jesen mogu postati jarkocrvene.[2]
Cvjetovi su kremasti do zelenkastobijeli. Cvjetne stapke su člankovite blizu osnove i obično gole. Lapovi su većinom goli, dugi 1–2 mm, a latice također većinom gole, duge 3–4 mm. U muškim cvjetovima prašnici imaju linearne gole niti duge 2–3 mm, a prašnice su jajaste, duge oko 1,2 mm. U ženskim cvjetovima prašnici su smanjeni na trećinu do polovicu veličine muških prašnika.[2]
Plod je gol, malen, dug 8–11 mm i širok 4–7 mm, oko 1,5 puta dulji nego širok. Sastoji se od 4 merikarpa.[2]
Cvjeta od rujna do siječnja, najčešće od listopada do prosinca.[2]
Raste u svijetlim šumama, bushveldu, klancima i na kamenitim padinama. Česta je na kamenitim obroncima i u klancima savana i bushvelda, na granitnim i dolomitnim tlima. Endemična je za Transvaalski Lowveld u Južnoj Africi. [2]
K. wilmsii
K. wilmsii
K. wilmsii
K. wilmsii
.JPG)
.jpg)
.JPG)
.JPG)