Kninska biskupija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

██ Kninska biskupija u 15. stoljeću

Kninska biskupija (lat. Tininum ili Tinum) naziv je za povijesnu biskupiju te današnju upražnjenu naslovnu biskupiju. Kao i sve katoličke naslovne biskupije, nosi ime utrnute biskupije, u ovom slučaju u starohrvatskom kraljevstvu u Kninu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Biskup je stolovao u naselju Pet crkava na Kosovu (danas selo Biskupija), kod Knina. Njegova se jurisdikcija protezala sve do Drave, odnosno nad cijelim starohrvatskim kraljevstvom. Neki izvori kninskog biskupa nazivaju i hrvatskim biskupom (lat. episcopus Chroatensis). Na Provincijalnom saboru održanom u Splitu 1185., Kninskoj su biskupiji određene granice s tri župe (Knin, Vrlika, Pset), a biskupu sjedište i naslov.[1] Biskup je imao svoje dvore i u Cazinu.[1]

Pored crkvenih dužnosti, kninski biskup je obavljao i svjetovne poslove na hrvatskom kraljevskom dvoru, kako za doba narodne dinastije Trpimirovića, tako i za vrijeme personalne unije hrvatskog i ugarskog kraljevstva pod krunama drugih vladarskih dinastijâ. Kninski biskup je ovjeravao kraljeve darovnice, povelje i državne spise sa svojim kaptolskim pečatom.

Nakon što je 1522. Knin pao pod Osmanlije, i dalje su se imenovali kninski biskupi, sa posebnim zadaćama izvan Kninske biskupije. Biskupija biva službeno ukinuta kada je Knin oslobođen 1688. godine te je pripojena Šibenskoj biskupiji.[1] Papa Lav XII. je bulom Locum Beati Petri ustanovio Dalmatinsku metropoliju čime je područje ove biskupije ušlo pod njenu upravu.

Naslovni kninski biskupi nastaviti će se imenovati i nakon ukinuća biskupije, pri čemu su bili posebni biskupi kraljevskog prava koje je imenovao kralj Ugarske i Hrvatske. Obično su bili i pomoćni biskupi kaločkog nadbiskupa. Naslovni kninski biskupi biti će i po vlastitom pravu članovi Doma velikaša zajedničkog ugarsko-hrvatskog sabora sve do ukidanja ovoga doma.[2]

Biskupi[uredi VE | uredi]

Hrvatski biskupi[uredi VE | uredi]

  • Marko (oko 1050.)
  • Rajner (1060. - 1066.)
  • Adam (1066. - 1067.)
  • Anastazije (1069.)
  • Grgur (1074. - 1078.)
  • Petar (1086.)
  • Grgur (II.) (1089. - 1090.)

Kninski biskupi[uredi VE | uredi]

  • Flasco (1177. - 1187.)
  • Juraj (1196. - 1199.)
  • Grgur Bribirski (1201. - 1207.)
  • Ladislav (1261. - 1272.)
  • Nikola (1272. - 1274.)
  • Jula (1274. - 1275.)
  • Petar Borcher (1290. - 1300.)
  • Nikola (1315. - 1325.)
  • Archangelus (1330. - 1334.)
  • Giovanni de Cors (1334. - 1337.)
  • Toma (1337. - 1344.)
  • Nikola (1344. - 1348.)
  • Dionizije I. Lacković (1348. - 1350.)
  • Blaž (1350. - 1357.)
  • Johann von Töckheim (1357. - 1364.)
  • Nikola (1365. - 1373.)
  • Pavao (1373. - 1388.) posjednik imanja u selu Tršci (Galovac)
  • Petar de Marnhaco (1388. - 1392.)
  • Ladislav (1392. - 1406.)
  • Nikola (1406. - 1428.)
  • Ivan (1428. - 1437.)
  • Demetrije Čupor Moslavački (1438. - 1446.)
  • Benedikt de Zolio (1447.)
  • Franjo Šperančić /1459. - 1462.)
  • Marko (1462. - 1467.)
  • Niccolò de Monte (1467. - 1490.)
  • Brizio (1492. - 1494.)
  • Andrija (1525.)

Naslovni biskupi se imenuju od 1831.[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Kninska biskupija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, (pristupljeno 15. kolovoza 2016.)
  2. Zakonski .članak. VII.: 1885. zajedničkoga ugarskohrvatskoga državnoga sabora o preinaci ustrojstva kuće velikašah, Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, Zagreb 1885.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]