Kolodvor
Kolodvor (njem. Bahnhof, fra. station, tal. stazione, eng. railway station)[1] je skup željezničkih ili autobusnih perona tj. postaja za dovoz i odvoz robe i putnika, odnosno, zaustavljanje vlakova i autobusa radi ukrcaja ili iskrcaja robe i putnika. Uz postaje, često imaju i kućice ili prostore za prodaju karata, a veći kolodvori i skladišne prostore, upravne zgrade, prodavaonice, zahode, ugostiteljske objekte, parkirališta i slične prostore.
Kolodvori za zračni promet nazivaju se zračne luke (aerodromi), a za pomorski i riječni promet luke.
Manji željeznički kolodvori nazivaju se i željezničke postaje/stanice.
Sama riječ kolodvor je prevedenica njemačke složenice Wagenhof[2] (a ne Bahnhof kako se često pogrešno misli[2]), koja je u hrvatski vjerojatno došla preko slovenskoga jezika, u kojemu se najraniji spomen koladvora javlja u ljubljanskim Novicama 1843. godine.[1] Hrvatski arhaizam za kolodvor je kolostaj.[3] Još Stanko Vraz u pismu 1848. spominje kolodvor, kao i karlovački Glasonoša 1862. te razni rječnici izdani u drugoj polovini XIX. st.[4] Bogoslav Šulek predlagao je izraz kolnica za njemački Bahnhof, no u svojemu Znanstvenom nazivlju (1874./'75.) navodi kolodvor za tu njemačku riječ.[4]
- Hraste, Mate. 1959. »Kolodvor«. Jezik. 8 (1): 30
- Putanec, Valentin. 1999. ETIMOLOŠKI PRINOSI. Rasprave Instituta za hrvatski jezik. 25 (1): 289–322
- 1 2 Putanec 1999, str. 290.
- 1 2 Putanec 1999, str. 292.
- ↑ Hraste 1959, str. 30.
- 1 2 Putanec 1999, str. 291.
