Komorna glazba

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Komorna glazba[1] je naziv za skladbe koje su pisane za manje instrumentalne i vokalne sastave. U njima neke dionice izvodi jedan izvođač, a svi izvođači su ravnopravni (zbog toga se postiže izvanredna zvukovna ravnoteža).

Dionice su većinom samostalne, ali zbog homofonije to tako ne zvuči.

U širem značenju, označava manje sastave izvođača (npr. komorni orkestar) gdje pojedine dionice izvodi više izvođača.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prve se komorne glazbe počinju pisati u 16. stoljeću, dok se u baroku počinje više razvijati kao glazba za tadašnji dvor. Najveći vrhunac komorna je glazba doživjela za vrijeme Bečke klasike i Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je napisao najveći broj takvih djela.

Komorna se glazba piše i u sadašnjosti.

Vrste[uredi VE | uredi]

Vrste i nazivi skladba dijele se po broju članova sastava:

  • duo(2)
  • tri(3)
  • kvartet(4)
  • kvintet(5)
  • sekstet(6)
  • septet(7)
  • oktet(8)

Poznati skladatelji[uredi VE | uredi]


Vidi još[uredi VE | uredi]

Komorna pozornica

Izvori[uredi VE | uredi]