Komorna glazba

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Komorna glazba[1] je naziv za skladbe koje su pisane za manje instrumentalne i vokalne sastave. U njima neke dionice izvodi jedan izvođač, a svi izvođači su ravnopravni (zbog toga se postiže izvanredna zvukovna ravnoteža).

Dionice su većinom samostalne, ali zbog homofonije to tako ne zvuči.

U širem značenju, označava manje sastave izvođača (npr. komorni orkestar) gdje pojedine dionice izvodi više izvođača.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prve se komorne glazbe počinju pisati u 16. stoljeću, dok se u baroku počinje više razvijati kao glazba za tadašnji dvor. Najveći vrhunac komorna je glazba doživjela za vrijeme Bečke klasike i Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je napisao najveći broj takvih djela.

Komorna se glazba piše i u sadašnjosti.

Vrste[uredi VE | uredi]

Vrste i nazivi skladba dijele se po broju članova sastava:

Poznati skladatelji[uredi VE | uredi]

Manifestacije komorne glazbe[uredi VE | uredi]

Ostali pojmovi[uredi VE | uredi]

Kvartet za limene puhače (limena puhaća glazbala), Kvartet za drvene puhače (drvena puhaća glazbala), [2], Cantus Ansambl, Zagrebački gitarski trio, Zagrebački kvartet saksofona, Zagrebački puhački trio, Zagrebački kvartet, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Mješoviti zbor HRT, Zagrebački solisti, Splitski komorni orkestar, Hrvatski komorni orkestar[3], Antiphonus[4], ZOOV-COOL

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1]
  2. E-sfera Glazbena umjetnost - Puhaća glazbala (pristupljeno 30. listopada 2019.)
  3. Hrvatski glazbeni zavod
  4. Studentski.hr Ponajbolji hrvatski vokalni ansambl Antiphonus zatvara osmi MAGfestival

Vidi još[uredi VE | uredi]

Komorna pozornica

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Komorna glazba