Konjičko drvorezbarstvo
| Konjičko drvorezbarstvo | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Bosna i Hercegovina
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2017. |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO:01288 |
Konjičko drvorezbarstvo je kulturna baština drvorezbarstva, umjetnički zanat s dugom tradicijom u bosanskohercegovačkom gradu Konjic. Drvene rezbarije, koje uključuju namještaj, sofisticirane interijere i male dekorativne predmete, ističu se svojim prepoznatljivim ručno izrezbarenim motivima i ukupnim vizualnim identitetom. Rezbarenje je sastavni dio kulture lokalne zajednice, mjera ljepote i ugodnosti kućnog interijera i tradicija koja stvara osjećaj zajednice i pripadnosti. Ono igra važnu ulogu na razini lokalne zajednice u Konjicu, ali i diljem zemlje, pa i u zajednicama dijaspore.[1]
To je također ekonomski održiv, društveno uključujući i ekološki održiv zanat kojim se bave različite etničke skupine i koji služi i kao instrument dijaloga i suradnje. Zanat je široko rasprostranjen među stanovnicima Konjica, a vlasnici obiteljskih radionica za rezbarenje drveta su najodgovorniji za očuvanje elementa, obučavanje učenika drvoprerađivača i popularizaciju zanata. Znanja i vještine prenose se prvenstveno kroz osposobljavanje novaka u radionicama, kao i kroz međugeneracijski prijenos unutar obitelji.[1]
Zbog toga je konjičko drvorezbarstvo kao nematerijalna svjetska baština upisano na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2017. godine, kao drugi element iz Bosne i Hercegovine upisan na UNESCO-ov „Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva”[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prije austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, vještinu drvorezbarstva u konjički kraj, odnosno gornji tok rijeke Neretve (od Bijele do Grušče) donijeli su doseljeni zemljoradnici, drvorezbari iz Hercegovine.
Njihov centar bila su sela Grušča, Ribari, Čičevo i Bijela. Konjički su drvorezbari sudjelovali i na međunarodnim izložbama.[3]
Proces nominacije Konjičkog drvorezbarstva započet je još 2014. godine, u suradnji Federalnog ministrastva kulture i sporta i lokalne zajednice u Konjicu koja baštini ovaj element.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Konjic woodcarving na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 31. srpnja 2018.
- ↑ Konjičko drvorezbarstvo na listi UNESCO-a 6. prosinca 2017. (bos.) Pristupljeno 31. srpnja 2018.
- ↑ Drvorezbarska radnja "Braća Nikšić" Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2018. (Wayback Machine), Turistička zajednica Hercegovačko Neretvanske Županije
- ↑ Konjičko drvorezbarstvo kulturna baština UNESCO-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2018. (Wayback Machine). N1 6. prosinca 2017. (bos.) Pristupljeno 31. srpnja 2018.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- E. Halimić, Konjičko drvorezbarstvo je definitivno evropsko kulturno naslijeđe, Dnevni Avaz, 30. lipnja 2018. (bos.)
- Može li konjičko drvorezbarstvo na UNESCO-ovu listu?, http://balkans.aljazeera.net (video) 2:55 min (bos.)
- UNESCO: Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity - 2017 (video) 10:20 min (bos.)
| |||||||||||||||||
