Prijeđi na sadržaj

Konjska glava (maglica)

Izvor: Wikipedija
Konjska glava
tamna maglica

Tamna maglica Konjska glava - svijetle točke u maglici su zvijezde u nastajanju.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000.0
Zviježđe Zviježđe Orion
Udaljenost 1375 ± 54 svj.g.
Rektascenzija 05h 40m 59,0s
Deklinacija −02° 27′ 30,0"
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda
Prividne dimenzije (V) 8 × 6 '
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Posebne značajke
Druge oznake Barnard 33, LDN 1630

Konjska glava (Barnard 33) je tamna maglica lako prepoznatljiva oblika smještena u zviježđu Orion, južno od zvijezde Alnitak, udaljena od Zemlje oko 1 500 svjetlosnih godina. Otkrila ju je W. Fleming 1888. Dio je većega Orionova kompleksa molekularnih oblaka. Sadrži hladne guste plinove (do danas je otkriveno oko 100 vrsta) i prašinu građenu od velikih i složenih organskih molekula. Zauzima prostor promjera približno 16 svjetlosnih godina, a ukupna masa joj je oko 300 puta veća od Sunčeve. Iza tamne maglice nalazi se užareni vodik ružičastocrvene boje. Svijetle točke u maglici su zvijezde u nastajanju.[1]

Tamne maglice

[uredi | uredi kôd]

Tamna maglica je neprozirni hladni međuzvjezdani oblak plina i prašine nepravilnog oblika i nejasnih granica. Vidi se kad zaklanja svjetlost pozadinskih zvijezda kao Vreća ugljena u zviježđu Križu ili kad zaklanja svjetlost emisijskih maglica kao Konjska glava. Prosječna je temperatura tamne maglice od 10 do 100 K, a unutrašnjost je znatno hladnija (od 7 do 15 K) od vanjskih dijelova. Može sadržavati i više od milijun Sunčevih masa tvari i zauzimati prostor promjera većeg od 600 svjetlosnih godina. Prosječna je gustoća maglice od 100 do 300 molekula po kubičnom centimetru, a na pojedinim mjestima može dosegnuti 100 000 molekula po kubičnom centimetru. Plinove maglice čine vodik, helij, amonijak, formaldehid, ugljikov monoksid i više od 150 različitih vrsta molekula. Čestice prašine obložene su smrznutim ugljikovim monoksidom i kisikom, koji apsorbiraju vidljivu svjetlost pa se unutrašnjost maglice može promatrati samo u području infracrvenog i mikrovalnog zračenja.[2]

Slike

[uredi | uredi kôd]
Međuzvjezdana prašina maglice Konjske glave kako je otkrio Svemirski teleskop Hubble. Orionov pojas i maglice Plamen (lijevo) i Konjska glava (donje lijevo). Maglice Plamen i Konjska glava snimljeni amaterskom opremom.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Konjska glava (Barnard 33). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2020.
  2. tamna maglica. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2020.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Konjska glava (maglica)