Konzervacija podmorskih arheoloških nalaza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Brončano ogledalo s potopljenog broda Belitung

Konzervacija podmorskih arheoloških nalaza je čin zbrinjavanja predmeta kulturne baštine s potopljenih brodova ili u more palih ili srušenih aviona. Bez primjerene konzervacije ovi bi predmeti ubrzo nakon vađenja propali te bismo tako ostali bez važnih povijesnih podataka.[1] U principu konzervaciju odnosno zbrinjavanje ovih predmeta provode arheolozi ili konzervatori restauratori specijalizirani za ovu vrstu materijala. Sam čin konzervacije često je dugotrajan i skup, tako da nerijetko nadilazi vrijednost samog predmeta.

Temeljni principi[uredi VE | uredi]

Predmeti izvađeni iz mora u principu su vrlo osjetljivi i ubrzo po istom počinje njihovo propadanje.[2] Ukoliko ih se ne konzervira na primjeren način spomenuto je propadanje vrlo brzo.Organski predmeti bez primjerenog tretmana mogu čak propasti u nekoliko sati nakon vađenja.Kosti,keramika i staklo nešto su manje podložni spomenutom,odnosno rečeni je proces kod njih nešto sporiji,zavisno o starosti istih.[1] Konzervacija mora biti integralni dio svakog arheološkog istraživanja,naročito kod predmeta izvađenih iz slane ili slatke vode.Kako se ovi predmeti vremenom zasite morskom solju jedan od najvažnijih postupaka je odsoljavanje nalaza.[3]

Konzerviranje podmorskih nalaza po vrsti materijala[uredi VE | uredi]

Kost i slonovača[uredi VE | uredi]

Vidi članak Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine


Oko 70 % sastava kosti čine anorganski materijali,dok je ostatak osein koji čini najmanje 30 %.Od anorganskih su materijala tu prije svega kalcijev fosfat i razni karbonati i fluoridi..[4]

Čišćenje[uredi VE | uredi]
Uklanjanje topivih soli[uredi VE | uredi]

Kost i slonovača natopljeni slanom vodom upijaju topive soli te iste po vađenju i sušenju izlaze na površinu.Uslijed kristalizacije površina predmeta može biti teško oštećena.U nekim slučajevima javljaju se i oštećenja nastala hidrolizom,kalcitne tvari koje preostaju mogu potom dovesti do okamenjivanja objekata.Topive se soli dakle moraju ukloniti,kako bi predmete sačuvali i stabilizirali.U ovu se svrhu najčešće koristi voda.

Uklanjanje mrlja[uredi VE | uredi]

Treba preferirati mehaničko uklanjanje,no ako moramo koristiti kemijske metode tada kost mora biti prethodno natopljena vodom. .[4]

Impregnacija i sušenje[uredi VE | uredi]

Najčešće se za dehidraciju koristi serija alkoholnih kupki.Kod nestabilnih predmeta iste prvo natopimo 50 % otopinom PVA.Slonovača zahtijeva postupniji i dulji postupak.

Staklo[uredi VE | uredi]

Vidi članak Konzervacija stakla


Staklo je u principu najvećim dijelom sačinjeno od silikata(oko 70%).Osim njih sadrži i određen postotak alkalnih materija te topitelja,kao i vrlo malo bojitelja ,najčešće metalnih oksida.

Konzervacija[uredi VE | uredi]

U principu površinsku koroziju ne uklanjamo sa arheološkog stakla,uklanjanje iste može znatno stanjiti stijenke predmeta. .[5]

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Kod jako oštećenih objekata iste treba prvo konsolidirati a tek potom čistiti.Naslage se uklone pomoću meke četke ili kista,te skalpela i tampona vate,no staklo mora biti mokro kod čišćenja.Obojena i oslikana mjesta treba kod toga zaštititi slojem Paraloida B 72.Naslage oksida se također uklone skalpelom ili kemijski.No u principu je iste ponekad bolje ostaviti na predmetu.Kalcitne naslage uklanjamo skalpelom,predmet opet mora biti mokar.

Uklanjanje topivih soli[uredi VE | uredi]

Najčešće se koristi uranjanje u destiliranu ili vodovodnu vodu,ovisno o količini soli u staklu

Ljepljenje[uredi VE | uredi]

Najčešće se koristi Paraloid B 72 ili Araldit 2020, s time da je ovaj posljednji ireverzibilan,tako da prednost treba dati Paraloidu.

Koža[uredi VE | uredi]

Vidi članak Konzervacija kože


Koža je porozni materijal dobiven preradom životinjske kože.U morskoj vodi ista propada uslijed hidrolize kolagena.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Obavezno se u otopine za čišćenje dodaje antiseptike,poput primjerice timola ili lizola.Mrlje od metalnih oksida najčešće se uklone sa otopinom EDTA ili amonij citratom( pH 9 za bakar,pH 3,5 za željezo! ).

Uklanjanje topivih soli[uredi VE | uredi]

Koristi se voda koju periodički mijenjamo ,zavisno o količini izlučene soli.

Stabilizacija[uredi VE | uredi]

Pod ovim podrazumijevamo dehidraciju predmeta ,te potom natapanje istih pomoću PEG otopine,te primjenu silikonskog ulja ili smrzavanja.Nekada rado korištena dehidracija otapalima se danas više ne prakticira.

Metali[uredi VE | uredi]

Vidi Članak Konzervacija metala


Bodež, kovanice i drugi predmeti,Padre Island brodolom
Zlatni dukat(1724), brodolom de Akerendam


Konzervacija[uredi VE | uredi]

Konzervacija metalnih predmeta uvelike zavisi o stupnju oštećenosti odnosno opsegu korozije istih.Prije primjene konzervatorskih postupaka bitno je biti svijestan kako korozionih produkata tako i uvijeta u kojima su isti nastali. Ove su spoznaje pak bitne kod odabira za objekt primjerenog konzervatorskog postupka.Predmeti u principu u moru korodiraju do točke kada dosegnu uravnoteženost sa okolišem u kojem se nalaze.Po tom metalni predmeti postaju stabilni sve do trenutka nove promjene u njihovom okolišu.

Čisto zlato obično podnosi dugo izlaganje podmorskom ili vodenom okolišu bez nekih promjena ,no manje plemeniti metali u ovim uvjetima lako korodiraju.Srebrni objekti postaju izrazito lomljivi te se na njima formiraju i slojevi taložno korozionih naslaga.Bakar,mjed i bronca dobivaju sjajnu površinu prekrivenu mikroskopskim udubljenjima nastalim uslijed korozije,te se također prevlače i slojem pomenutih naslaga,kao i crnim ili zelenim korozionim slojevima. Željezo i čelik stvaraju debele korozione kore koje potpuno prekriju objekt.Dakako svim ovim oblicima korozije još dodatno doprinose i kako mikroskopski tako i makroskopski živi organizmi.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Proces čišćenja metalnih predmeta izvađenih iz mora zavisi o stupnju korodiranosti,te živim organizmima ili naslagama na objektima.Brojne su metode koje se tu mogu primijeniti,najčešće se koriste razne tehnike mehaničkog ili kemijskog te elektrokemijskog čišćenja.Ultrazvuk,laser i plazma ovdje se rjeđe koriste.

Keramika i kamen[uredi VE | uredi]

Vidi Članak Konzervacija keramike i porculana

Vidi Članak Konzervacija kamena


Kamenina,Belitung brodolom

Keramika je u stvari glina koja je uslijed pečenja na manje ili više visokoj temperaturi postala tvrda i čvrsta.Gline nastaju raspadanjem stijena od feldspata.

Kamenje pak djelimo na vulkansko (bazalt,granit),sedimentno(vapnenac,pješčenjak) i metamorfno(mramor,škriljevac,gips itd).

Konzervacija[uredi VE | uredi]
Čišćenje[uredi VE | uredi]

Čišćenje keramike i kamena se u pravilu izvodi ili mehanički ili kemijski.Također ovisi o stanju očuvanosti kao i stupnju obraštenosti morskim organizmima.

Uklanjanje topivih soli[uredi VE | uredi]

UKlanjanje topivih soli odnosno odsoljavanje vršimo u čistoj vodi koju u određenim vremenskim razmacima mijenjamo,u principu u početku češće a kako se količina soli u predmetu smanjuje rjeđe.Prvo koristimo običnu vodu a kasnije destiliranu.Proces mora biti postupan,kako ne bi došlo do oštećenja objekata.

Uklanjanje kalcitnih i sikatnih naslaga=[uredi VE | uredi]

Najčešće se ove naslage uklanjaju mehanički,bilo ručno bilo ultrazvučnim ili pneumatskim dlijetom.Tek ako ove metode nisu djelotvorne možemo pažljivo pokušati sa kemijskim metodama uklanjanja istih.

Uklanjanje željeznih i bakrenih oksida[uredi VE | uredi]

Za uklanjanje smeđih do crnih mrlja od željeznog oksida ili plavozelenih mrlja od bakrenih spojeva najčešće se koristi EDTA otopina (3-20 %).Mogao bi se koristiti i amonij citrat 5%/pH 9 za mrlje od bakra, pH 3,5 za mrlje od željeza.Mrlje od željeznog oksida mogu se ukloniti i vodik peroksidom 10 - 25%.

Ljepljenje[uredi VE | uredi]

Za keramiku poroznog crijepa koristimo bilo PVA ljepilo bilo posebno ljepilo Archaeocoll 2000N ili Mecosan LT-R.Može se koristiti i ugušćenu otopinu Paraloida B 72.Porculan i kameninu ljepimo Aralditom 2020.Za kamen se većinom koriste epoksidna ljepila.

Propadanje keramike i kamena[uredi VE | uredi]

Tekstil[uredi VE | uredi]

Vidi članak Konzervacija tekstila


Pod tekstilom prije svega podrazumijevamo tkane materijale no postoje i vrste tekstila od netkanog materijala,poput filca . .[6] Kod arheoloških nalaza najčešće su tkanine od lana,konoplje,pamuka,vune i svile.

Konzervacija[uredi VE | uredi]

Konzervaciju ovog materijala treba uvijek voditi konzervator specijaliziran za ovaj materijal.Biljna su vlakna većinom od celuloze dok kod životinjskih prevladavaju bjelančevinaste tvari.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Koristi se destilirana voda.Eventualno se mogu dodati i neutralni detergenti.Može se koristiti i vodik peroksid u vidu 4% otopine.Kod jakog zaprljanja koristi se otopina od jedne litre destilirane vode,60 mll 30% otopine vodik peroksida i 2,5 gr natrijeva silikata otopljenog u 100 mll vruće destilirane vode.[6]

Tekstil obojen vodotopivim bojiteljima čistimo pomoću nepolarnih otapala,primjerice white spirita ili trikloretilena te benzina.

Sterilizacija[uredi VE | uredi]

Najčešće se koriste timol i lizol..[6]

Drvo[uredi VE | uredi]

Vidi članak Konzervacija predmeta od drva


Drvo je kao organski materijal prije svega sačinjeno od lignina ,hemiceluloze(20-30%) i celuloze(40 - 50%),te malih količina drugih tvaril.[7]

Konzervacija[uredi VE | uredi]

Potopljeno drvo obično izgleda relativno stabilno,no izgled ovdje vara jer je isto vrlo slabo i lako se razgrađuje.Ovo je drvo daleko poroznije od normalnog,lignin i celuloza,iz istog su većim dijelom uništeni hidrolizom te anaerobnim bakterijama.Nipošto se ne smije dopustiti da se drvo počne sušiti,treba ga držati u vodi sve do početka konzervacije. [8]

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Najčešće se i tu koristi voda te meke četke.Kalcitne naslage uklone se skalpelom.Metale uklanjamo pomoću neke helatirajuće otopine,najčešće EDTA..[7]

Uklanjanje topivih soli[uredi VE | uredi]

U principu primjenjuje se čista voda,uz dodatak sredstava za dezinfekciju.Može trajati i više godina.Voda se kontinuiranoi mijenja te se prati količina izlučenih soli. [7]

Impregnacija[uredi VE | uredi]

Impregnacija je integralni dio konzervacije iz vode izvađenih drvenih nalaza.U principu radi se o procesu uklanjanja vode iz objekta,te potom natapanju materijalom koji će poboljšati mehaničku stabilnost nalaza.[7] Najčešće korištene metode su:[8]

  1. Polietilen glikol (PEG) metoda
  2. Natapanje saharozom
  3. Aceton- kalofonij metoda ( Zapaljivo! )
  4. Alkohol-eter metoda ( Zapaljivo! )
  5. Kamfor-alkohol metoda ( Zapaljivo! )
  6. Kauramin 800 metoda
  7. Silikonsko ulje
  8. Smrzavanje

Školovanje konzervatora restauratora podvodnog arheološkog materijala u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj trenutačno nema specijalističkog školovanja za ovu vrstu materijala.U Splitu na Umjetničkoj akademiji postoji studij konzervacije restauracije arheoloških predmeta ,te se tamo poučavaju i metode konzervacije predmeta podvodne arheologije.Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru povremeno održava tečajeve konzervacije podvodnog arheološkog materijala.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Pearson, C. Conservation of Marine Archaeological Objects, London 1987.
  • Hamilton,D. L. Basic Methods of Conserving Underwater Archaeological Material Culture. Washington 1996.
  • Robinson, W. First Aid for Underwater Finds. London 1998.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  1. Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru
  2. Conservation of underwater archaeological finds
  3. Center for Maritime Archaeology and Conservation
  4. Archaeological Preservation Research Laboratory
  5. Methods of Conserving Archaeological Material from Underwater Sites

Izvori[uredi VE | uredi]


  1. 1,0 1,1 Hamilton, D. (1996). Introduction and Overview of Conservation in Archeology. In Basic methods of conserving underwater archaeological material culture (pp. 1-7). Washington, D.C.: U.S. Dept. of Defense, Legacy Resource Management Program.
  2. Martin, C. (n.d.). An Introduction to Marine Archaeology. Retrieved from: http://www.bbc.co.uk/history/ancient/archaeology/marine_01.shtml#four
  3. Hamilton, D. (1996). Basic Conservation Procedure. In Basic Methods of Conserving Underwater Archaeological Material Culture (pp. 8-11). Washington, D.C.: U.S. Dept. of Defense, Legacy Resource Management Program.
  4. 4,0 4,1 Hamilton, D. (1996). Bone, Ivory, Teeth and Antler. In Basic Methods of Conserving Underwater Archaeological Material Culture (pp. 16-18). Washington, D.C.: U.S. Dept. of Defense, Legacy Resource Management Program.
  5. Hamilton, D. (1996). Glass Conservation. In Basic Methods of Conserving Underwater Archaeological Material Culture (pp. 22-24) Washington, D.C.: U.S. Dept. of Defense, Legacy Resource Management Program
  6. 6,0 6,1 6,2 Hamilton, D. (1996). Textile Conservation. In Basic Methods of Conserving Underwater Archaeological Material Culture (pp. 37-41). Washington, D.C.: U.S. Dept. of Defense, Legacy Resource Management Program.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor luka
  8. 8,0 8,1 Hamilton, D. (1996). Wood Conservation. In Basic Methods of Conserving Underwater Archaeological Material Culture (pp. 25-32). Washington, D.C.: U.S. Dept. of Defense, Legacy Resource Management Program.