Koprivnica u Domovinskom ratu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kronologija[uredi VE | uredi]

Dana 23. veljače 1991. pri Policijskoj upravi Bjelovar pod koju je tada spadala Koprivnica, nakon što su od početka siječnja djelovali kao zasebni vodovi za posebne zamjene, formirana je Specijalna jedinica policije PU Bjelovar, popularno nazvana "Omege". Prvi zapovjednik jedinice bio je Miralem Alečković iz Hlebina, a u prvom sastavu nalazili su se i Robert Vulić iz Koprivnice, Krešimir Petran iz Kunovca, Stjepan Samoborec iz Cvetkovca, Dražen Mikulić iz Koprivnice, Dejan Kirilenko iz Novigrada Podravskog, Ivica Jurenec iz Koprivnice, Siniša Toth iz Vlaislava, Marijan Golubić iz Molvi, Željko Pintarić iz Varaždina, Vladimir Novosel iz Novakovca (kod Varaždina), Nenad Vrček iz Koprivnice, Zlatko Hum, Nenad Vrbanić iz Koprivnice.

U Koprivnici je 28. lipnja 1991. osnovan Zbor narodne garde u čijemu sastavu je bilo nekoliko stotina boraca podijeljenih u nekoliko postrojbi i jedan samostalni dragovoljački vod. Prvi dragovoljački odredi krenuli su na bojište pod okriljem MUP-a.

Dan 28. srpnja 1991. je bio posebno značajan. Tada su iz Policijske postaje Koprivnica upućena je prva grupa policajaca koja je pridodata Specijalnoj jedinici policije "Omega" i koja sa istom postrojbom odlazi na Banovinu, točnije položaje iznad okupirane Gline. SJP zauzima položaje u naselju Prekopa i presjeca komunikaciju Glina-Petrinja, dok je drugi dio postrojbe razmješten u Gornjem Viduševcu, Solni i okolnim naseljima. Policijska postaja iz Križevaca već je na svom prvom terenu u Glini imala skupinu od 15 policajaca 2. srpnja 1991. Na iste položaje do pada ovog dijela Banovine odlaze još dvije grupe policajaca iz Koprivnice. Upravo je na ovom dijelu ratišta najbolje iskazana jedinstvenost hrvatskih oružanih snaga, gdje su rame uz rame bile Specijalna jedinica policije "Omega", dijelovi 1. gardijske brigade, jedinice HOS-a, lokalni mladići u postrojbi pričuvne policije, Specijalna jedinica policije iz Slavonskoga Broda i nekoliko drugih manjih sastava.

Napadom pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi i jedinica JNA 16. kolovoza 1991. na Okučane započeo rat u Posavini. JNA zajedno s pobunjenim Srbima napada postrojbe MUP-a i ZNG-a kod Okučana, pokušavajući izvršiti proboj bojišnice na potezu OkučaniNova Gradiška. Proboj srpskih snaga zaustavljen je kod Gornjih Bogićevaca, a napadači se povlače nazad u Okučane. Jedinicama JNA i pobunjenih Srba zapovijedao je Milan Čeleketić, čija je obitelj u to vrijeme još uvijek prebivala u Koprivnici.

U tim okolnostima, obzirom na malobrojnost branitelja, dolazak prve dragovoljačke postrojbe iz Koprivnice - "Stričeve grupe", u kolovozu 1991. dodatno je podigao moral pripadnika specijalne postrojbe u Pakracu, u kojoj je više od trideset Podravaca. Iako su se jedinice susrele na prometnici između Pakraca i Badljevine, pod minobacačkom paljbom neprijatelja, kratkotrajno slavlje, kod susreta Podravaca, nije izostalo.

Dana 23. kolovoza 1991. u Pakrac je pristigla prva postrojba hrvatske policije kao pojačanje Specijalnoj jedinici policije "Omega". Među sedamdeset pristiglih policajaca nalazi se i skupina policajaca-dragovoljaca iz PS Koprivnica. Isti dan u kasnim popodnevnim satima imaju prvo "vatreno krštenje" na položaju "Pilana" prema Kusonjama, odakle se premještaju na kasnije vrlo poznat položaj "Konstruktor" i "Moderna"

27. rujna 1991. načelnik GS HV Anton Tus donosi zapovjed o realizaciji Plana "Bilogora", odnosno osvajanju kasarni JNA-a na prostoru Bjelovara i Koprivnice. Na istome mjestu teško je ranjen i Tihomir Ruk iz Koprivnice.

Prethodno je oslobadana vojarna "Kalnik" u Križevcima, te skladišta oružja i streljiva u Širokom Brezju 17. rujna 1991., među prvima u 32. varaždinskom korpusu, bilo je važno jer je iz Križevaca odaslano oružje i streljivo s kojim su oslobađane vojarne i skladišta na području navedenog korpusa, ali i naoružavale druge postrojbe u Republici Hrvatskoj.

U oslobođenju vojarne sudjelovali su jedna satnija ZNG iz Križevaca, policija iz 3. policijske postaje u Križevcima, samostalni vod ZNG Nova Kapela, izvidničko-diverzantski vod iz Siska i pripadnici odreda Narodne zaštite iz Križevaca.

Nakon dugotrajnog ali uspješnog pregovora Kriznog štaba s bivšim oficirima JNA, oni su 30. rujna napustili vojarnu u Koprivnici, a nekoliko dana kasnije 4. listopada osnovano je prvo zapovjedništvo 117. brigade.

Koprivničko-križevačka 117. brigada HV "R" je osnovana 29. srpnja 1991. godine, zapovijedi u kojoj se daje "organizacijsko - formacijska zapovijest" u kojoj se precizira: "117. brigada ZNG "R" u ratu po formaciji mirnodopska, lokacija i mob mjesto Koprivnica. Formalno brigada je ustrojena 7. kolovoza 1991. zapovijedi Zapovjednika ZNG. U trećoj dekadi kolovoza vrši se popuna bojni. Brigada je 01. listopada 1991. godine u provela zapovijed za mobilizaciju, a koja je uspješno provedena 04. listopada 1991., 1. bataljuna - (koprivničkog), 2. bataljuna - koprivničkog), 3. bataljun - (križevačkog). Prvo službeno postrojavanje pripadnika 117. br. ZNG "R" je bilo 01.10.1991. godine na "pisti " u vojarni, u 08.00 sati. Tom prigodom im se obratio g. Milan Jurić, tada vršitelj dužnosti zapovjednika brigade. Dana 02. listopada na sastanku predstavnika MORH-a, OZ Bjelovar, Kriznog štaba općine Koprivnica, 117. "R" br HV i OSNO rješava se pitanje imenovanja zapovjednika 117. "R" br HV, te se imenuje Dragutina Kralja dotadašnjeg zapovjednika Narodne zaštite zapovjednikom 117. "R" br HV koji dužnost preuzima od vd zapovjednika g. Milana Jurića. Središte brigade je grad Koprivnica u vojarni "Ban Krsto Frankopan", koja je ime dobila po velikom hrvatskom plemiću, banu Krsti Frankopanu. Brigada je po crti zapovijedanja bila je postrojba ZP Bjelovar. Prva i druga pješačka bojna bile su u Koprivnici, a treća i četvrta pješačka bojna koja je ustrojena 1992. u Križevcima u vojarni "Ban Stjepan Lacković".

Prigodom raketiranja vojarne od strane MIG-a JNA, dana 5. listopada 1991 pogiba David Piskor, prva žrtva agresora u samoj Koprivnici. Nekoliko dana kasnije Hrvatska stranka prava Koprivnica ustrojava dobrovoljačku satnija HOS pod zapovjedanjem Darka Ozmeca koja je krenula je na pakračko bojište, dok je križevačka satnija iz treće bojne krenula na ratne terene Pisarovine. U to vrijeme stvarao se i 61. laki topničko-raketni divizion protuzračne obrane pod zapovjedanjem pk. Barića kao i 5. haubički divizijun 105 mm sa zapovjednikom brg. Trnskim. Tog istog mjeseca tzv. Capićeva grupa uspješno borbeno djeluje na virovitičkom području, a njima se priključila Koprivnička tenkovska grupa Bumbari. Zajedno su djelovali u sklopu 127. ratne brigade, a kasnije u sklopu 117. brigade. Prve postrojbe 117. brigade pod zapovjedanjem pk. Kralja, krenule su na novljansko bojište u studenome 1991. godine i bilježe uspjehe kojima se rijetko koja brigada HV može dičiti. Naime sve do potpisivanja Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. , 117. brigada djelovala je uglavnom ofenzivno i to među prvima. U to vrijeme zauzela je velik dio okupiranog hrvatskog područja, oslobodivši više mjesta kao što je Subocka, Bair, Popovac, Trokut, Kukunjevac i druga. U sastavu 117. brigade iznimno mjesto zauzimala je i IPD-e služba, koju je vodio Josip Nakić-Alfirević. Ova služba bila je i među najboljima u Hrvatskoj. Objavila je i prve novine u Hrvatskoj vojsci(HV) s nazivom "Gardist", a koje su se 1991. i 1992., najčešće tjedno, čitale i na borbenim linijama. Glavni urednik "Gardista" bio je natporučnik Mladen Pavković, koji je pokrenuo i niz ostalih projekata, od ratnih plakata (Hrvatska vas zove, zajedno s V. Kostjukom), ratnih izložbi, likovnih kolonija, dobrotvornih akcija, spomen obilježja itd. Brigada je službeno ugašena 31. srpnja 1992.

Gašenjem 117. brigade ne prestaje djelovanje vojno-redarstvenih postrojbi iz Koprivnice u Domovinskom ratu (pripadnici slavne 117. br., gašenjem iste, prelaze u novoustrojene ratne postrojbe). Formira se 145. borbena grupa koja je bojno djelovala na Slavonsko-brodskom ratištu pod zapovjedanjem stn Milana Vidovića, te kasnije bjn.Željka Capića-Dugog.Borbena grupa prolazi kroz teške borbe,ima ranjenih i poginulih pripadnika. U isto vrijeme Specijalna postrojba PU Koprivničke pod zapovjedanjem Ivice Jurenca odrađuje svoje specifične i vrlo zahtjevne zadaće.

U Koprivnici se ustrojava i 13. PO trd vođen sa zapovjednikom bjn.Damirom Vukovićem -Vukom, ovaj samostalni protuoklopni topničko-raketni divizijun Zbornog područja Bjelovar, djeluje na ratištima širom Hrvatske, posebno se ističe učinkovitošću u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja" a tijekom bojnih djelovanja postrojba ima ranjenih pripadnika. Po povratku iz "Oluje" nekoliko tisuća građana Koprivnice priređuju im veličanstven doček na glavnom gradskom trgu i tim dočekom praktički završava Domovinski rat za Koprivničke postrojbe HV. 13.PO trd Koprivnica nakon učešća u VRO "Oluja" sudjeluje i u pripremama planirane operacije "Grom" za oslobađanje Hrvatskog Podunavlja do koje ipak na kraju nije došlo zbog potpisivanja "Erdutskog sporazuma" i kasnije mirne reintegracije Podunavlja.

Ne smije se zaboraviti i Nastavno središte HV Koprivnica(kasniej SzOP) koje je formirano 1. ožujka 1992. i kao mirnodopska postrojba obučava tisuće mladića-ročnika u stjecanju vojnih vještina.

Za junački čin u ratu i izravnoj ratnoj opasnosti, redom Nikole Šubića Zrinskog odlikovane su 117.br. HV„R“Koprivničko-križevačka, 61.lad PZO Koprivnica i SJP „Ban“ PU Koprivničko-križevače.

2014. je godine Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata '91 iz Koprivnice podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji su ubili najmanje 150 ljudi, prije svega hrvatskih branitelja, pripadnika Hrvatske vojske, MUP-a RH i inih građana s područja Koprivničko-križevačke županije u vrijeme Domovinskoga rata.[1] Brojka je iznimno velika, glede činjenice što koprivničko područje nije bilo izravno zahvaćeno ratnim djelovanjima.[1] Za smrt ovih ljudi nitko nikada nije odgovarao.[1] Nadležna tijela preko 20 godina nisu pokrenula ni jedan postupak oko utvrđivanja krivice i pronalaženje ratnih zločinaca za umorstva ovih 150 ljudi, što je mnogo za ovaj mali kraj. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]