Korisnici F-16 Fighting Falcona u svijetu

Izvor: Wikipedija
Zemlje korisnici F-16 aviona tokom 2010.

Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) i četiri originalna američka NATO partnera (Belgija, Nizozemska, Norveška i Danska) primarni su korisnici F-16 Fighting Falcon lovca.

F-16 Fighting Falcon, ili skraćeno F-16, je za razliku od drugih lovaca iz serije F (F-22, F-35), osim korištenja u vlastitoj vojsci, namijenjen i inozemnoj prodaji. Tako se F-16 koristi u 25 zemalja širom Svijeta, 6 zemalja su potencijalni budući korisnici, dok su samo dvije zemlje otkazale mogućnost kupnje. Također, mnogi korisnici F-16, nastoje svoje stare lovce zamijeniti novim zrakoplovima F-16.

Budući da USAF stalno nadograđuje F-16, stariji modeli zrakoplova se prodaju jer se smatraju zastarjelima, obrambenim viškom ili se rastavljaju kako bi se od njih dobili rezervni dijelovi.

Korisnici u SAD-u[uredi | uredi kôd]

Demonstracija vojnih pilota USAF-a u New Yorku

Korisnici lovaca F-16 u SAD-u su: Američko ratno zrakoplovstvo (eng. United States Air Forces, USAF), Američka mornarica (eng. United States Navy, USN) i Nacionalna agencija za aeronautiku i svemir (eng. National Aeronautics and Space Administration, NASA).

Američko ratno zrakoplovstvo[uredi | uredi kôd]

Američko ratno zrakoplovstvo koristi 1245 zrakoplova, i to u sljedećem rasporedu: 701 zrakoplov koriste aktivne snage, 490 ih pripada ratnom zrakoplovstvu Nacionalne garde, dok na rezervne snage otpada 54 zrakoplova.

Raščlanjenost F-16 pri USAF-u[1]
SAD
Model Količina
1 F-16A Block 15
197 F-16C/D Block 25
350 F-16C/D Block 30
51 F-16C/D Block 32
222 F-16C/D Block 40
174 F-16C/D Block 42
198 F-16C/D Block 50
52 F-16C/D Block 52

Zračno ratno zapovjedništvo[uredi | uredi kôd]

Zračno ratnog zapovjedništvo (eng. Air Combat Command, ACC) nastalo je spajanjem Taktičkog zračnog zapovjedništva (eng. Tactical Air Command, TAC) i Strategijskog zračnog zapovjedništva (eng. Strategic Air Comand, SAC). Zračno ratno zapovjedništvo glavni je korisnik lovaca F-16 pri Američkom ratnom zrakoplovstvu. U budućnosti se namjerava sve nove lovce isporučiti Taktičkom i Strategijskom ratnom zrakoplovstvu, koji bi onda preraspodijelili zrakoplove u dijelove američke vojske. Zasada se zrakoplovi isporučuju izravno "krajnjem korisniku".

Zračno ratno zapovjedništvo podijeljeno je na sljedeće dijelove:

  • 20. ratno krilo - baza Shaw, Južna Karolina
    • 55. ratni eskadron
    • 77. ratni eskadron
    • 79. ratni eskadron
  • 53. krilo - baza Eglin, Florida
    • 85. testno - istraživački eskadron
  • 57. krilo - baza Nellis, Nevada
    • 64. agresorski eskadron
    • demonstracijski eskadron ratnog zrakoplovstva
  • 388. ratno krilo - baza Hill, Utah
    • 4. ratni eskadron
    • 34. ratni eskadron
    • 421. ratni eskadron

Zapovjedništvo zračne obuke[uredi | uredi kôd]

Zapovjedništvo zračne obuke (eng. Air Education and Training Command, AETC) zaduženo je za obuku vojnih pilota. Zapovjedništvo također nudi i obuku stranih vojnih pilota lovcem F-16.

Zapovjedništvo zračne obuke podijeljeno je na sljedeće dijelove:

  • 56. ratno krilo - baza Luke, Arizona
    • 21. ratni eskadron
    • 61. ratni eskadron
    • 62. ratni eskadron
    • 63. ratni eskadron
    • 308. ratni eskadron
    • 309. ratni eskadron
    • 310. ratni eskadron
    • 425. ratni eskadron

Unutar Zapovjedništva zračne obuke, postoji i Materijalno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva.

Materijalno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva (eng. Air Force Materiel Command, AFMC) nastalo je spajanjem Sustavnog zapovjedništva ratnog zrakoplovstva (eng. Air Force Systems Command, AFSC) i Logističkog zapovjedništva ratnog zrakoplovstva (Air Force Logistic Command, AFLC). Ono je zaduženo za osiguravanje, ispitivanje i održavanje opreme američkog ratnog zrakoplovstva. Kao takvo ima veliku ulogu u programu F-16 lovaca, kao što je testiranje zrakoplova i njihovog naoružanja.

Svoje poslove, Materijalno zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva, osim za američku vojsku, vrši i u nekoliko inozemnih ratnih snaga.

Zapovjedništvo rezervnih snaga ratnog zrakoplovstva[uredi | uredi kôd]

Prototip F-16 pokraj prototipa F-17

Zapovjedništvo rezervnih snaga ratnog zrakoplovstva obuhvaća sljedeće zrakoplovne jedinice:

  • 301. ratno krilo - mornarička baza Fort Worth, Texas
    • 457. ratni eskadron
  • 419. ratno krilo - baza Hill, Utah
    • 466. ratni eskadron
  • 482. ratno krilo - baza Homestead, Florida
    • 93. ratni eskadron
  • 944. ratno krilo - baza Luke, Arizona
    • 301. ratni eskadron

Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde[uredi | uredi kôd]

Nacionalna garda, kao i njeno ratno zrakoplovstvo, ključni je dio strukture američke vojske općenito. Podijeljeno je na sljedeće dijelove:

  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Alabame
    • 187. ratno krilo - regionalni aerodrom Montgomery
      • 160. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Arizone
    • 162. ratno krilo - međunarodni aerodrom Tucson
      • 148. ratni eskadron
      • 195. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Alabame
    • 144. ratno krilo - međunarodni aerodrom Fresno Yosemite
      • 194. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Colorada
    • 140. krilo - baza Buckley
      • 120. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Columbije
    • 113. krilo - baza Andrews
      • 121. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Illinoisa
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Iowe
    • 132. ratno krilo - međunarodni aerodrom Des Moines
      • 124. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Minnesote
    • 148. ratno krilo - međunarodni aerodrom Duluth
      • 179. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde New Jerseyja
    • 177. ratno krilo - međunarodni aerodrom Atlantic City
      • 119. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde New Mexica
    • 150. ratno krilo - baza Kirtland
      • 188. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Ohija
    • 178. ratno krilo - aerodrom Springfield-Beckley
      • 162. ratni eskadron
    • 180. ratno krilo - aerodrom Toledo Express
      • 112. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Oklahome
    • 138. ratno krilo - međunarodni aerodrom Tulsa
      • 125. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Južne Karoline
    • 169. ratno krilo - baza McEntire Nationalne garde
      • 157. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Južne Dakote
    • 114. ratno krilo - Joe Foss Field
      • 175. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Texasa
    • 149. ratno krilo - Kelly Field Annex
      • 182. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Vermonta
    • 158. ratno krilo - međunarodni aerodrom Burlington
      • 134. ratni eskadron
  • Ratno zrakoplovstvo Nacionalne garde Wisconsina
    • 115. ratno krilo - regionalni aerodrom Dane County
      • 176. ratni eskadron

Pacifičke zračne snage[uredi | uredi kôd]

F-16 u američkoj zračnoj bazi Misawa u Japanu

Pacifičke zračne snage (eng. Pacific Air Forces, PACAF) jedna je od prvih jedinica američkog ratnog zrakoplovstva koja je započela koristiti F-16, kao i najnovije modele tog lovca.

Pacifičke zračne snage podijeljene su na sljedeće jedinice:

  • 8. ratno krilo - baza Kunsan, Južna Koreja
    • 35. ratni eskadron
    • 80. ratni eskadron
  • 35. ratno krilo - baza Misawa, Japan
    • 13. ratni eskadron
    • 14. ratni eskadron
  • 51. ratno krilo - baza Osan, Južna Koreja
    • 36. ratni eskadron
  • 354. ratno krilo - baza Eielson, Aljaska
    • 18. agresorski eskadron

Američko ratno zrakoplovstvo u Europi[uredi | uredi kôd]

Nakon što su Pacifičke zračne snage prihvatile F-16 kao svoj standardni lovac, tu odluku prihvtilo je i Američko ratno zrakoplovstvo koje ima svoje baza u Europi.

Zračne snage u Europi sastoje se od sljedećih jedinica:

  • 31. ratno krilo - baza Aviano, Italija
    • 510. ratni eskadron
    • 555. ratni eskadron
  • 52. ratno krilo - baza Spangdahlem, Njemačka
    • 22. ratni eskadron
    • 23. ratni eskadron

Američka mornarica[uredi | uredi kôd]

Američka mornarica (eng. United States Navy) osim F/A-18 Hornet lovca, koristi i F-16 Fighting Falcon. Lagani F-16 idealan je zaizvršavanje zadataka, te se koriste jednosjedi (F-16N) i dvosjedi (TF-16). Također, u mornaricu su uvedeni modeli F-16A/B-15OCU koji su prvotno bili namijenjeni Pakistanu. Zbog embarga prema toj zemlji, isporuka zrakoplova je otkazana, te su lovci uvedeni u američku mornaricu. Američka mornarica koristi 40 F-16 zrakoplova.[2]

NASA[uredi | uredi kôd]

Nacionalna agencija za aeronautiku i svemir, poznatija kao NASA koristi F-16 vojne avione koji imaju važnu ulogu u razvoju i istraživanju zrakoplovne tehnologije. NASA-ina flota sastoji se od dva F-16 lovca - F-16XL i F-16A AFTI,koji su dovedeni iz Američkog ratnog zrakoplovstva. U istraživanju naprednih tehnologija, NASA ne koristi samo F-16, već i druge zrakoplove.

Originalni američki NATO partneri[uredi | uredi kôd]

1970-ih godina Belgija, Nizozemska te skandinavske zemlje - Norveška i Danska namjeravale su obnoviti svoje ratno zrakoplovstvo. Francuski proizvođač "Dassault Aviation" ponudio je svoj lovac Dassault Mirage 1, dok je američki proizvođač "General Dynamics" ponudio F-16 Fighting Falcon. U konačnici F-16 pobjeđuje na natječaju u svim zemljama, dok Dassault Aviation nastavlja s razvojem novog lovca Mirage 2000. Prve isporuke F-16 zrakoplova započinju početkom 1980-ih.

Belgija[uredi | uredi kôd]

Belgija je (uz Nizozemsku) najveći kupac F-16 zrakoplova od svih američkih NATO partnera, ali je i primarni proizvođač istih u sklopu partnerstva. Belgija je u prvoj narudžbi početkom 1979. naručila 116 F-16A i F-16 B zrakoplova. Zrakoplovi su isporučeni 1985. Druga narudžba obuhvaćala je 44 F-16A-15OCU i F-16B-15OCU zrakoplova koji su u potpunosti isporučeni 1991.

Danska[uredi | uredi kôd]

Nizozemski F-16 u narodnoj narandžastoj boji

Danska je, kao i Norveška, najmanji korisnik F-16 zrakoplova unutar američkog NATO partnerstva. Dansko kraljevsko ratno zrakoplovstvo naručilo je 77 zrakoplova.

Nizozemska[uredi | uredi kôd]

Nizozemska je naručila veliku količinu F-16 lovaca. Najprije je naručeno 102 zrakoplova, dok je kasnije nizozemskom ratnom zrakoplovstvu pridodano još 111 zrakoplova. 52 od njih su modeli F-16A/B-15OCU. Uz kasnije narudžbe, Nizozemska vojska danas raspolaže s 228 F-16 lovaca.

Norveška[uredi | uredi kôd]

Norveška je u svoju vojsku uvela F-16 zrakoplove kao zamjenu za F-104 Starfighter. Norveško ratno zrakoplovstvo broji 72 modela F-16A/B.

Europa[uredi | uredi kôd]

Grčka[uredi | uredi kôd]

Nakon dugotrajnih pregovora, Grčko ratno zrakoplovstvo naručilo je F-16 lovce 1985. u programu naoružavanja grčke vojske, pod kodnim imenom Ksenija. U prvom programu Ksenija (1989.1990.) naručeno je 40 F- 16 lovaca, i to 34 modela F-16C-30 i 6 modela F-16D-30. U drugom programu Ksenija (1997.1998.) naručeno je također 40 F-16 lovaca (32 modela F-16C-50 i 8 modela F-16D-50). U trećem i četvrtom programu Ksenija (2002.2004. i 2009.2010.) naručeno je 60, odnosno 30 zrakoplova. Svi ugovorena količina zrakoplova je isporučena, osim 6 modela F-16D-30 iz prvog Ksenija projekta (1989.1990.) Projekt Ksenija II iz 1997. i 1998. uz ugovorenih 40 zrakoplova, povećan na još dodatnih 32 zrakoplova tipa F-16D-50.

Grčka danas raspolaže s ukupno 196 F-16 zrakoplova.

Italija[uredi | uredi kôd]

Italija se odlučila za kupnju Eurofighter Typhoona kao lovca nove generacije za talijansko ratno zrakoplovstvo, no vojska se još nije pripremila za ulazak novog lovca. U međuvremenu, Italija se privremeno služila s Panavia Tornado zrakoplovima koji su bili privremeno zakupljeni od britanskog RAF-a. Ugovor s RAF-om je istekao 2003., ali Eurofighter Typhoon još nije bio spreman za potpuno uvođenje u vojsku. Kao rješenje tog problema, potpisao se 10-ogodišnji ugovor o zakupu 34 F- 16 zrakoplova, dok se Eurofighter ne "aklimatizira" u talijanskim zračnim snagama. Ugovor je obuhvaćao 26 F-16A-15ADF, 4 F-16B-15ADF i 4 F-16A/B-5/10. Ti lovci većinom su preuzeti od Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF).

Ugovor o zakupu vojnih lovaca poznat je pod kodnim imenom CEZAR.

Poljska[uredi | uredi kôd]

Jedna od bivših članica Varšavskog pakta, nastojala je zamijeniti postojeću zračnu flotu s lovcima nove generacije. Tadašnja flota sastojala se od sovjetskog MiG-23 (povučen iz službe 1999. zbog male količine) i MiG-21 (povučen iz službe 2003.).

U javnom natječaju koje je objavilo poljsko ratno zrakoplovstvo, četiri lovca imala su najviše izgleda za pobjedu i sklapanje posla:

Poljski Lockheed Martin F-16 Jastrząb

U konačnici, ponuda za kupnju MiG-29 je odbijena, dok su se u samoj završnici našli švedski JAS 39 Gripen i američki F-16. Unatoč velikim izgledima švedskog ponuđača, Poljska u konačnici naručuje 48 F-16C/D-52+ lovca. Ovi zrakoplovi dostavljeni su u razdoblju od 2006. do 2009. u vojnom programu, kodnog naziva NEBO. Sam lovac F-16 nosi naziv Fighting Falcon (eng. borbeni sokol). Budući da u poljskom zrakoplovstvu, helikopteri PZL W-3 Sokół nose naziv sokol, te kako bi se izbjegle zabune, poljski F-16 lovci nose naziv Jastrząb (polj. jastreb).

Uz postojeće F-16 zrakoplove, Poljska koristi i MiG-29 lovce. Naime, ti zrakoplovi pripadali su ratnom zrakoplovstvu Istočne Njemačke, ali njemačkim ujedinjenjem, oni su uključeni u sastav njemačkog zrakoplovstva (njem. Luftwaffe). Zbog svoje zastarjelosti, ti zrakoplovi prodani su Poljskoj uz simboličnu cijenu od jednog eura po zrakoplovu. Tako je Poljska danas NATO članica s najviše MiG-29 zrakoplova, a vjerojatno i jedina zemlja na Svijetu koja u svojem ratnom zrakoplovstvu istovremeno ima američki F-16 i sovjetske lovce MiG-29 (32 komada) i Su-22 (48 komada).

Kodno ime poljske kupnje F-16 lovaca je "PEACE NEBO".

Portugal[uredi | uredi kôd]

Portugal je 1980. odlučio zamijeniti zastarjele A-7 Corsair II avione koje su koristili u svojim eskadrilama. Razlog zamjene postojećih lovaca bio je u tome što nisu bili prikladni za obrambenu ulogu te mnogi logistički problemi. Temeljni logistički problem bio je što se A-7 Corsair II više nije proizvodio, a nisu ga koristile ni američke zračne snage i ratna mornarica. Samim time Portugal nije mogao doći do rezervnih dijelova. Također, uskoro je i proizvođač A-7 Corsair II aviona, Ling-Temco-Vought, zbog poslovnih razloga prestao postojati.

Stoga je Portugal odlučio u svoje zračne snage uvesti F-16 lovac. Portugalski ugovor o kupnji vojnih lovaca poznat je pod kodnim imenom ATLANTIS.

Od 2005. portugalske zračne snage lete s 18 F-16 A/B Block 15 OCU i 8 F-16 AM/BM lovaca. Također, za te lovce, portugalska vojska trenutno koristi AN/ALQ-131 ECM opremu koja je davno kupljena za potrebe A-7P Corsair II aviona. U budućnosti će portugalski F-16 biti opremljeni s Rafael LITENING II sustavom za ciljanje protivnika.

Dijelovi portugalskog ratnog zrakoplovstva u kojem se koristi F-16:

  • 201. ratni eskadron Falcões - zračna baza Monte Real - Monte Real - F-16 A Block 15 OCU.
  • 301. ratni eskadron Jaguares - 5. zračna baza - Monte Real - F-16 AM.

Peace Atlantis I[uredi | uredi kôd]

Portugalski F-16 tokom NATO operacije bombardiranja SRJ 1999. godine

U kolovozu 1990. Vlada portugalskog premijera Cavaca Silve potpisala je "Pismo o prihvaćanju" (eng. Letter Of Acceptance - LoA) koje je dovelo do stvaranja programa "PEACE ATLANTIS" na temelju kojeg su kupljeni F-16 lovaca. U početku je SAD Potugalu ponudio F-16 iz serije Block 10 koji su predstavljali obrambeni višak. Ta ponuda je odbijena, te je u konačnici naručeno 20 novo izgrađenih F-16 Block 15 OCU (17 A i 3 B modela) s Pratt & Whitney F100 motorom. Ti lovci bili su identični onima kojima se koriste zračne snage američke Nacionalne garde - F-16 ADF. Isporuka narudžbe započela je 18. veljače 1994. a završena je 18. srpnja iste godine. Portugalski piloti iz 302. i 304. eskadrile, koji su izabrani za korištenje F-16 lovaca, bili su obučavani u američkom gradu Tucsonu (savezna država Arizona) između siječnja i lipnja 1994.

Tokom Rata na Kosovu, u sklopu NATO snaga, koristili su se F-16 lovci portugalskih zračnih snaga. Avioni su korišteni u sklopu "Operacije zajedničkih snaga" a korišteni su u operacijama pratnje i zračne patrole Portugalski lovci nisu bili na istoj razini kao moderni F-16 lovci drugih NATO članica jer nisu imali moderno naoružanje i sustav ciljanja.

Peace Atlantis II[uredi | uredi kôd]

1996., za vrijeme vlade premijera Antónija Guterresa, započeli su novi portugalski pregovori o mogućnosti kupnje novih F-16 lovaca i njihove modernizacije. Pentagon je odobrio sporazum 20. studenog 1997., te je Portugal godinu dana potom (30. studenog 1998.) potpisao "Pismo o prihvaćanju" (eng. Letter Of Acceptance - LoA) o kupnji 25 rabljenih F-16 Block 15 (21 A i 4 B modela) lovaca. Portugal je avione kupio u sklopu vojnog programa - Peace Atlantis II. Ovaj program je obuhvaćao i kupnju Pratt & Whitney F100-PW-220E motora, opremu za 20 lovaca, logističku potporu i obuku pilota.

U početku je portugalski plan bio nadogradnja F-16 lovaca iz Peace Atlantis II programa, i prebacivanje aviona iz Peace Atlantis I u drugi eskadron gdje bi zrakoplovi obavljali poslove taktičke zračne podrške.

Lovci su opremljeni sa sustavom za dnevne i noćne uvjete rada, dok su motor, elektronika i kokpit nadograđeni. Na taj način opremljen je 301. ratni eskadron iz kojeg je povučen A-7 Corsair II te je umjesto njega uveden F-16 koji ima napadačku ulogu.

Planirana nadogradnja lovaca obavljena je u Portugalu. 2001. godine nadograđena su prva dva zrakoplova. Nadogradnju su izvršili Amerikanci, dok su Portugalci promatrali rad američkih inženjera. U lipnju 2003. isporučen je prvi F-16 AM lovac, dok su portugalski inženjeri i tehničari sami izvršili nadogradnju 18 lovaca.

Bliski istok[uredi | uredi kôd]

Bahrein[uredi | uredi kôd]

Bahrein je 1987. naručio 8 F-16C i 4 F-16D lovaca unutar programa kodnog naziva KRUNA. Ti zrakoplovi isporučeni su prije prvog Zaljevskog rata. Završetkom rata te povećanom američkom vojnom prisutnošću, Bahrein je namjeravao postojeću flotu [Northrop F-5|F-5 Tige]r lovaca zamijeniti s onim F-16. U inicijalnim pregovorima namjeravalo se kupiti 10 F-16N lovaca koji su povučeni iz američke mornarice i američkog marinskog korpusa. U konačnici, odlučena je kupnja 10 novih F-16C lovaca. Uz prodaju lovaca, SAD je dozvolio i prodaju AIM-120 AMRAAM projektila koji nisu namijenjeni inozemnoj prodaji. Prodaja tih projektila dozvoljena je zbog činjenice da je 5. korpus američke vojske baziran u Bahreinu.

Egipat[uredi | uredi kôd]

Nakon mirovnih pregovora Egipta i Izraela u američkom Camp Davidu, koji su imali povijesni značaj, Egipat je odlučio vlastitu vojsku opremiti sa zapadnim oružjem. Egipat je 2002. naručio kupnju 42 F-16A/B-15, 40 F-16C/D-32, i 138 F-16C/D-40 lovaca za potrebe egipatskog ratnog zrakoplovstva.[3] Tako je Egipat postao jedan od najvećih korisnika F-16 lovaca u svijetu. Ugovor s Egiptom nosi kodno ime VECTOR. U ožujku 2009. Egipat objavljuje vijest da namjerava svoju flotu proširiti na još 20 F-16 lovaca (16 F-16C i 4 F-16D). Egipat trenutno ima na raspolaganju 220 F-16 aviona te je četvrti najveći svjetski korisnik tih lovaca.[4]

Izrael[uredi | uredi kôd]

Izraelski F-16 dvosjed tokom zajedničke vježbe s USAF-om

Izrael je jedan od najvećih korisnika F-16 lovaca, odmah iz Američkih zračnih snaga. 1978. Izrael je najavio da namjerava kupiti F-16 lovce. Prva izraelska narudžba ovih lovaca bila je 1981., nakon što su oborili sirijski helikopter Mi-8 i lovac MiG-21.[5]

Izrael je iskoristio slučajnost da je u tom vremenu odbijena iranska narudžba, pa su proizvedeni F-16 zrakoplovi prodani Izraelu.

U programu kupnje F-16 aviona, kodnog imena PEACE MRAMOR I isporučeno je 75 F-16A/B lovaca. Ovi avioni imenovani su nazivom "Nerz" (heb. jastreb). Nakon toga uslijedila je nova narudžba i isporuka kodnog imena PEACE MRAMOR II o kupnji 75 F-16C/D block 30 aviona.

U razdoblju od 1991. do 1993. Izrael se na temelju projekta PEACE MRAMOR III naoružava s 30 F-16C block 40 i 30 F-16D block 40. Ti avioni nazvani su "Barak" (heb. svjetlost). Avioni su kupljeni u sklopu nadogradnje izraelskih zračnih snaga tokom Zaljevskog rata.

1994. Izraelu je dostavljena brodska pošiljka 50 F-16A/B lovaca kao dio američkih obrambenih zaliha (projekt PEACE MRAMOR IV).

U projektu kodnog imena PEACE MRAMOR V vrijednom 4,5 mlrd. USD, Izrael je naručio 102 lovca F-16D block 52+ koji koriste oznaku F-16I ili "Sufa" (heb. Oluja). Prva isporuka započela je 2004. a zadnja je obavljena 2009.

Prema podacima iz 2008., Izrael je u službi imao 345 F-16 lovaca.[6]

Jordan[uredi | uredi kôd]

Kao i Egipat, i Jordan je "otvorio vrata" kupnji modernog američkog oružja. Jordan je tu mogućnost ostvario 1994., potpisivanjem mirovnog ugovora s Izraelom. Jordan se sa SAD-om dogovorio o najmu F-16 lovaca za potrebe Jordanske zračnih obrambenih snaga, uz mogućnost prijenosa vlasničkih prava na kraju. Sporazumom pod kodnim imenom PEACE SOKOL, Jordan 1997. i 1998. postaje korisnik 16 F-16A/B-15ADF lovaca. Drugim sporazumom, PEACE SOKOL II, isporučeno je 17 lovaca sličnog tipa. Svi ti zrakoplovi isporučeni su Jordanu, jer su u obrambenim snagama SAD-a predstavljali višak.

2005. Jordan kupuje tri F-16 zrakoplova od Kraljevskih nizozemskih zračnih snaga. Kasnije, Jordanske kraljevske zračne snage od Belgije i Nizozemske kupuju ukupno 22 rabljena F-16 aviona.

F-16E Desert Falcon zračnih snaga UAE-a

Danas Jordanske zračne snage predstavljaju uglednu vojnu jedinicu s 58 F-16 lovaca.

Oman[uredi | uredi kôd]

U svibnju 2002. sultanat Oman potpisuje sporazum s Vladom SAD-a o kupnji 12 F-16 zrakoplova. U projektu kodnog imena A'SAMA A'SAFIYA (ara. Vedra neba), naručeno je 8 jednosjeda F-16C i 4 dvosjeda F-16D.[7]

UAE[uredi | uredi kôd]

Bilo je iznenađujuće da je F-16 pobijedio na natječaju Ujedinjenih Arapskih Emirata, jer je postojala jaka konkurencija kao što su Dassault Rafale i F-15 Eagle. Ključ uspjeha bila je napredna konfiguracija modela F-16E/F-60. Ukupno je naručeno 80 zrakoplova.

Afrika[uredi | uredi kôd]

Maroko[uredi | uredi kôd]

Za vrijeme administracije američkog predsjednika Georgea Busha Mlađeg, Maroko je naručio 24 modela F-16C/D (lovac) i 24 modela F-16 T-6B (trenažni avion). Posao vrijedan 2,6 mlrd. USD sklopljen je 27. prosinca 2007.[8] Prodaja zrakoplova službeno je objavljena 6. lipnja 2008.[9]

Azija[uredi | uredi kôd]

Indonezija[uredi | uredi kôd]

Indonezija je mali korisnik F-16 lovaca. Zemlja je naručila samo 12 F-16A/B-15OCU. Dva F-16A lovca izgubljena su u dvije različite nesreće. Tako danas Indonezija koristi svega 6 F-16A-15OCU i 4 F-16B-15OCU, odnosno sveukupno 10 F-16A/B-15OCU aviona u službi.[10] Program kupnje američkih lovaca poznat je pod nazivom "PEACE BIMA-SENA".

Kupnja još 9 F-16 lovaca je otkazana u korist nabave 12 ruskih Su-30KI lovaca i 8 Mi-17 helikoptera. Neki izvori navode da je Indonezija nabavila 24 Su-30KI lovaca. Također, razlog otkaza kupnje američkih lovaca je i azijska financijska kriza 1997. godine.[11][12]

Indonezijske zračne snage planirale su nadogradnju postojećih F-16A/B-15OCU lovaca na F-16C/D standard do kraja 2009. Također, Indonezija ima u planu kupnju novih F-16C/D lovaca, koji bi zamijenili povučene, ali svejedno u rezervnoj službi, F-5E Tiger II avione.[13]

U razdoblju od 2000. do 2005. SAD je nametnuo embargo na prodaju oružja Indoneziji. To je rezultiralo prizemljenjem F-16 lovaca zbog nedostatka rezervnih dijelova.

Indonezija danas traži odobrenje za kupnju 6 novih F-16 C/D modela kako bi pojačali svoju eskadrilu s F-16 lovcima.[14]

Južna Koreja[uredi | uredi kôd]

Zbog hitne potrebe za naprednim avionima, kako bi se mogla suprotstaviti Sjevernoj Koreji, Vlada Južne Koreje je 1981. brzo naručila 36 F-16C/D lovaca. Time je Južna Koreja postala prvi korisnik C/D modela izvan SAD-a. Još ambicioznijim programom (Korejski ratni program) osigurala se nabava dodatnih 120 novih lovaca. Zbog različitih poteškoća, 72 F-16C/D Block 52D(KF-16C/D) lovaca proizvodilo se u Južnoj Koreji a svega 28 u američkom Fort Worthu. 2000. godine u Južnoj Koreji proizvedeno je još 20 F-16 lovaca koji su uključeni u južnokorejske zračne snage.[15]

Južnokorejski program naoružavanja tamošnjih zračnih snaga s F-16 avionima poznat je pod kodnim imenom PEACE MOST.

U svibnju 2009. Vlada Južne Koreje objavila je plan nadogradnje svoje KF-16C/D flote s poboljšanim radarom i naoružanjem, a odobrio ga je predsjednik Lee Myung-bak. Taj plan trajat će od 2010. do 2014.

Južnokorejske zračne snage raspolažu s 135 of the “KF-16” lovaca (lovci južnokorejske licencne proizvodnje). Lovci su u Južnoj Koreji građeni od 1994. do 2004. ukupno vrijede 5,5 mlrd. USD.

Ključna nadogranja južnokorejskih lovaca uključuje ugradnju novih radara, umjesto postojećih APG-68v5/v7 radara. Također, u lovce je ugrađena nova elektronika, računala, poboljšani kabeli i nova podatkovna sabirnica. Zahvaljujući tim nadogradnjama, vojni lovci Južne Koreje mogu koristiti GPS navođeno oružje, AIM-9X Sidewider projektile i novu opremu.

Novine Korea Times izvjestile su o tome da Južna Koreja razmatra o opremanju svojih lovaca s IAI EL/M-2032 radarom kojim su opremljeni izraelski F-16 lovci a koji su također, izvezeni u mnoge zemlje.[16]

Pakistan[uredi | uredi kôd]

Pakistanski F-16B dvosjed

Pakistan je bio jedan od prvih kupaca F-16 lovaca, tražeči novi lovac za vlastite zračne snage, nakon što se njihov "rival" Indija opskrbio sa sovjetskim lovcima MiG-29. SAD se tada obvezao na prodaju velike količine F-16A/B lovaca Pakistanu. Početna narudžba iznosila je 40 aviona koji su dostavljeni u dvije isporuke, a to je kasnije dovelo do narudžbe 71 F-16A/B-15OCU lovaca. Međutim, zbog političkog stanja u Pakistanu, koji je započeo s razvojem nuklearnog programa, na naručene zrakoplove stavljen je embargo prije same isporuke. 28 zrakoplova ostalo je u američkom skladištu. Dok su ti avioni imali potencijalne kupce, u konačnici je odlučeno da će se avioni koristitiu američkim zračnim snagama i mornarici kao "agresorski lovci". Izrada preostalih naručenih zrakoplova je prekinuta.

Program naoružavanja pakistanskih zračnih snaga s F-16 lovcima, poznat je pod kodnim nazivom - PEACE PROLAZ.

U studenom 2006. Pakistan je potpisao "Pismo o prihvaćanju" (eng. Letter Of Acceptance - LoA) o kupnji 18 novih F-16C/D Block 52+, 28 F-16A/B Block 15 i 60 M3 modula (opreme). Cjelokupni sklopljeni posao vrijedio je 5,1 mlrd. USD. Potpisani sporazum uključivao je infrastrukturu i naoružanje za lovce te obuku pilota. Isporuka F-16A/B započela je 2007. dok je dostava F-16C/D predviđena za kraj 2008. ili početak 2009. Pakistan je također zapoečeo s nadogradnjom 60 lovaca, te se predviđa da će se cijeli posao nadogradnje završiti između 2010. i 2012. U travnju 2006. novine Janes Defence Weekly izvjestile su da će pakistanske zračne snage nabaviti dodatnih 18 F-16 lovaca. Očekuje se da će svih 18 F-16C/D lovaca biti dostavljeno u Pakistan do kraja 2010. godine. Također, pakistanske zračne snage najavile su kupnju još 14 F-16C/D block 52+ lovaca koji će biti dostavljeni 2011.

Singapur[uredi | uredi kôd]

Pod kodnim imenom CARVIN, Singapur je modernizirao vlastito ratno zrakoplovstvo s F-16 lovcima. U razdoblju od 1988. do 2004., potpisano je 4 ugovora o isporuci 58 zrakoplova. Kao i u Grčkoj, ugovori su naknadno preinačeni, te Singapur danas raspolaže sa 70 F-16 lovaca.

Tajland[uredi | uredi kôd]

Kraljevske tajlandske zračne snage najprije su naručile 12 F-16A/B-15OCU lovaca, a kasnije još 6 F-16A-15OCU lovaca. 1995. Tajland naručuje još 18 novih F-16 lovaca. Kasnije, nakon što je propala mogućnost o kupnji F/A-18 Hornet zrakoplova, Tajland naručuje 18 F-16 lovaca od Američkih zračnih snaga. Sve četiri tajlandske nabave ovih aviona, poznate su pod konim imenom PEACE NARESUAN.

Poćetkom 2005. Tajland je od Singapurskog ratnog zrakoplovstva zaprimio 3 F-16A-15OCU i 4 F-16B-15OCU.

2011. se namjerava da lovci F-16A/B-15 OCU tajlandskog 403. eskadrona budu nadograđeni na F-16 MLU standard.

Tajvan[uredi | uredi kôd]

Tajvan je uz Tursku i Izrael veliki strani korinik F-16 lovaca, iako su imali samo jednu narudžbu tih aviona. 1992. godine Tajvan je naručio 150 F-16A/B-20 lovaca, dok je u isto vrijeme zemlja naručila i 60 Dassault Mirage 2000 lovaca. Dostava svih F-16 aviona dovršena je 2001. godine. Također, Tajvan je pokrenuo AIDC Ching-Kuo program razvoja i proizvodnje vlastitog lovca.

Program tajvanske kupnje američkih vojnih zrakoplova F-16 poznat je pod kodnim imenom - PEACE FENGHUANG (PEACE PHOENIX).

Tajvanske zračne snage namjeravaju vlastite F-16 A/B Block 20 lovce zamijeniti onima iz novije generacije vojnih aviona. Zemlja je pokazala interes za F-35 Lightning II. Međutim, zbog političkih problema u Tajvanu, malo je vjerojatno da će ovaj napredni lovac biti prodan Tajvanu u bliskoj budućnosti. Kao rezultat toga, Tajvan je naručio 66 F-16C/D Block50/52 lovaca kao privremenu zamjenu.[17] Ta vojna kupnja izazvala je izrazito protivljenje službenog Pekinga (naime NR Kina ne priznaje Tajvan kao neovisnu zemlju, nego ga smatra odmetnutim dijelom svojeg teritorija).

Turska[uredi | uredi kôd]

Turske zračne snage 3. su svjetski korisnik F-16 lovaca, nakon SAD-a i Izraela. Turska je također postala jedna od rijetkih zemalja koje od proizvođača Lockheed Martina imaju pravo na licencnu proizvodnju F-16 lovaca.

Turska trenutno raspolaže s 240 F-16 zrakoplova. 2007. naručeno je 30 novih zrakoplova a bit će dostavljeni tokom 2010. i 2011. Sve turske F-16 avione proizvodi Turska aerosvemirska industrija (eng. Turkish Aerospace Industries. Na temelju sporazuma PEACE ONYX o stranoj vojnoj prodaji, svaki F-16 proizveden u Turskoj mora biti dostavljen u SAD, prije nego što uđe u sastav Turskih zračnih snaga.

2005. Turska potpisuje ugovor vrijedan 1,1 mlrd. USD o ugranji paketa elektronike temeljenom na "Programu provedbe zajedničke konfiguracije" (eng. Common Configuration Implementation Program) u Američkim zračnim snagama. Unutar tog ugovora, turska vojska je naručila 30 novih F-16 Block 50/52+ lovaca. Lovce će proizvesti Turska aerosvemirska industrija.[18] Također, ista tvrtka nadogradit će 165 F-16 lovaca na F-16 Block 50+ standard.

Lovci koje će proizvesti Turska aerosvemirska industrija za potrebe Turskih zračnih snaga, imat će originalne američke komponente kao što su ASELPOD, ASELSAN (razvijen sustav kacige), napredno računalo koje se koristi u misijama, IFF sustav (sustav za identtifikaciju prijateljskih ili neprijateljskih aviona) te oprema za elektroničku samo-zaštitu.

Južna Amerika[uredi | uredi kôd]

Čile[uredi | uredi kôd]

F-16 proglašen je pobjednikom Čileanskog ratnog zrakoplovstva 2000. godine, nakon dugog natjecanja, na kojem se tražio moderni lovac nove generacije. F-16 pobijedio je u konkurenciji koju su činili F/A-18 Hornet, Dassault Mirage 2000 i JAS 39 Gripen.

Čile je trenutno naručio deset F-16C/D lovaca. Dogovor o kupnji šest C i četiri D modela vrijedan 600 mil. eura, sklopljen je 2002. pod kodnim imenom PEACE PUMA. Kupljeni lovci opremljeni su s američkim projektilima AIM-120 i AIM-9 Sidewinder te projektilima izraelske proizvodnje - Derby, Python IV i Python V.

2005., Čile od Nizozemske kupuje 18 F-16A/B MLU zrakoplova (11 F-16AM i 7 F-16BM). Lovci su isporučeni sredinom 2006.[19] Krajem 2008. Čileansko ministartsvo obrane izrazilo je interes o kupnji dodatnih 18 F-16 lovaca od Nizozemske.[20] Dogovor s Nizozemskom, potvrđen je u travnju 2009.[21]

Venezuela[uredi | uredi kôd]

Prvi, i do 2000. godine, jedini korisnik F-16 lovaca u Južnoj Americi. U programu PEACE DELTA, Venezuela je u svibnju 1982. naručila 24 F-16A/B. Izvorno je Američka Vlada ponudila F-16/J79 lovce, no na kraju je odobrena prodaja standardnih modela iz proizvodne serije Block 15.[22] U rujnu 1983. započela je isporuka 18 A modela i 6 B modela, dok je u kolovozu 1985. isporuka u potpunosti izvršena.

Od 1984. lovci ulaze u sastav 161. i 162. ratnog eskadrona smještenog u zračnoj bazi El Libertador, u gradu Palo Negro.

Ratno zrakoplovstvo Venezuele htjelo je naručiti dodatnih 24 F-16 lovaca, no nisu bili u mogućnosti da si omoguće kupovinu novih zrakoplova.[23]

Venezuela je tražila zamjenu za dva F-16 lovca koje je izgubila krajem 1997.,[24] no zbog financijskih problema i loših odnosa između SAD-a i Vlade predsjednika Huga Cháveza, zemlja nije bila u mogućnosti da se obavi kupnja. Ti loši odnosi rezultirali su odlukom američke Vlade, koja je donesena 15. svibnja 2006., da se Venezueli zabrani prodaja oružja. Zakon je stupio na snagu u listopadu iste godine. Cilj američkog embarga na oružje, bio je da F-16 lovci Venezuele postanu operativno ne-upotrebljivi, jer je SAD onemogućio prodaju rezervnih dijelova i ostale opreme za F-16 Venezueli. Venezuela je ubrzo "odgovorila" na američki embargo. Tada je general Alberto Muller, vojni savjetnik predsjednika Cháveza, najavio da će Venezuela prodati 21 F-16 lovaca Iranu.[25] Nakon toga, Venezuela je odlučila da će se američki lovci F-16 zamijeniti s ruskim Su-30 lovcima. Tako je sredinom lipnja 2006. otkriveno da je Venezuela naručila nekoliko Su-30 lovaca.[26]

F-16 lovci Zračnih snaga Venezuela modificirani su te mogu koristiti izraelske Python IV zrak-zrak projektile.[27]

Dijelovi venezuelanskog ratnog zrakoplovstva u kojem se koristi F-16:

  • 161. ratni eskadron "Caribes" - zračna baza El Libertador Airbase, Palo Negro - F-16A/B,
  • 162. ratni eskadron "Gavilanes" - zračna baza El Libertador Airbase, Palo Negro - F-16A/B.

Potencijalni korisnici[uredi | uredi kôd]

Brazil[uredi | uredi kôd]

Brazil bi vlastite zračne snage mogao opskrbiti s modelom F-16BR. Također, Brazil namjerava surađivati s proizvođačem Lockheed Martinom u obliku joint venturea.

Hrvatska[uredi | uredi kôd]

Hrvatska namjerava svoje ratno zrakoplovstvo koje se sastoji od sovjetskih MiG-21 aviona zamijeniti s 12 ili više modernih višenamjenskih lovaca u razdoblju između kraja 2017. godine kada će biti donesena odluka o odabiru novog zrakoplova i 2022. godine do kada je predviđena potpuna funkcionalnost eskadrile. Najizgledniji kandidati su JAS 39 Gripen i F-16C/D.[28]

Indija[uredi | uredi kôd]

Indija je na javnom natječaju zatražila kupnju lovaca nove generacije. Američki proizvođač Lockheed Martin ponudio je model F-16IN kao vlastitu ponudu.

Irak[uredi | uredi kôd]

Iračka Vlada je krajem 2008. objavila da namjerava kupiti 36 F-16 lovaca.[29][30] U proljeće 2009. donesena je odluka kojom Vlada namjerava potrošiti 1,5 mljrd USD za početnu narudžbu o kupnji 18 F-16 lovaca. Kasnije je donesena odluka o eventualnoj kupnji od ukupno 96 lovaca.[31]

Meksiko[uredi | uredi kôd]

Sekretarijat Nacionalne obrane Meksika najavio je početkom 2009. da Northrop F-5 lovci u ratnom zrakoplovstvu stižu prema svojem kraju radnog vijeka, te da ih treba zamijeniti. Prijedlog od eventualnoj kupnji F-16 lovaca "zamrznuli" su zastupnici meksičkog Kongresa, jer smatraju da F-16C/D lovci neće pomoći u trenutačnim operacijama protiv organiziranog kriminala.

Rumunjska[uredi | uredi kôd]

24. ožujka 2010. Vrhovni savjet obrane odobrava kupnju 24 F-16 C/D lovaca. Tu odluku odobrio je i rumunjski Parlament. Prva isporuka zrakoplova očekuje se 2013. Ukupna vrijednost sklopljenog posla iznosi 1,4 mlrd. USD.[32] Ta isporuka obuhvaća prvu fazu modernizacije rumunjske vojske. U drugoj fazi namjerava se kupiti još 24 F-16 C/D lovaca. Pretpostavlja se da će lovci isporučeni u prvoj fazi doći do svojeg kraja radnog vijeka 2025. Tada se ti lovci namjeravaju zamijeniti s 24 F-35 Lightning II lovaca.[33]

Otkazane narudžbe[uredi | uredi kôd]

Iran[uredi | uredi kôd]

Iran je naručio isporuku 300 zrakoplova za svoje zračne snage, ali nakon Iranske revolucije isporuka je otkazana, a 79 dotad proizvedenih zrakoplova prodano je Izraelu.

Novi Zeland[uredi | uredi kôd]

Kraljevsko novozelandsko ratno zrakoplovstvo namjeravalo je 2001. kupiti 28 F-16 lovaca, koji bi u floti zamijenili A-4 Skyhawks avione. Narudžbu je otkazala Laburistička Vlada uz obrazloženje da se Novi Zeland nalazi u sigurnom okruženju, te su nepotrebna ulaganja u novu zračnu flotu.

Sažetak[uredi | uredi kôd]

Kodna imena prodaje F-16 lovaca[uredi | uredi kôd]

Glavni kupci F-16 lovaca su SAD i originalni američki NATO partneri (Belgija, Nizozemska, Danska i Norveška). Drugim zemljama, F-16 lovci prodani su u skladu sa sporazumom poznatim pod imenom "Strana vojna prodaja" (eng. Foreign Military Sales).

Sjedinjene Države prilikom prodaje svojih F-16 lovaca stranim zemljama, prodajnim programima dodjeljuju kodna imena. Kodna imena započinju s riječi PEACE (eng. mir) što ukazuje na nadzor od strane Zapovjedništva američkih zračnih snaga. Druga riječ ovisi o situaciji i zemlji kojoj se lovci prodaju. Tako je primjerice drugo kodno ime u prodajnom programu s Italijom - CEZAR, po poznatom rimskom vladaru, a s Grčkom - ime KSENIJA, vezanom uz njihovu mitologiju i kulturu. Kodna imena prodaje aviona pišu se velikim slovima.

Ako neka zemlja ima više narudžbi, svaka nova narudžba koristi prvotno ime, samo se iza njega nalazi rimski broj, ovisno o tome o redosljedu narudžbe (npr. PEACE MOST I, PEACE MOST II, PEACE MOST III).

S druge strane, prilikom prodaje F-16 lovaca Ujedinjenim Arapskim Emiratima, nisu dodjeljivana kodna imena, jer lovci nisu prodani na temelju "Strane vojne prodaje".

Inozemna vojna prodaja F-16 Fighting Falcon lovaca
Kodno ime Kupac Isporuka Broj i vrsta isporučenih aviona Bilješke
PEACE A'SAMA A'SAFIYA Oman 2005. – 2006. (12) 8 F-16C-50 (Adv.), 4 F-16D-50 (Adv.) “A'sama A'safiya” na arapskom znači “Vedra neba”.
PEACE ATLANTIS Portugal 1994. (20) 17 F-16A-15OCU, 3 F-16B-15OCU
PEACE ATLANTIS II Portugal 1999. (25) 21 F-16A-15, 4 F-16B-15
PEACE BIMA-SENA Indonezija 1989. – 1990. (12) 8 F-16A-15OCU, 4 F-16B-15OCU
PEACE MOST I Južna Koreja 1986. – 1992. (40) 30 F-16C-32, 10 F-16D-32
PEACE MOST II Južna Koreja 1994. – 2000. (120) 80 F-16C-52, 40 F-16D-52 Licencna proizvodnja, Korejski ratni program.
PEACE MOST III Južna Koreja 2003. – 2004. (20) 14 F-16C-52, 6 F-16D-52 Licencna proizvodnja, Korejski ratni program.
PEACE CARVIN I Singapur 1988. (8) 4 F-16A-15OCU, 4 F-16B-15OCU
PEACE CARVIN II Singapur 1998. (18) 8 F-16C-52, 10 F-16D-52
PEACE CARVIN III Singapur 2000. – 2002. (12) 10 F-16C-52, 2 F-16D-52
PEACE CARVIN IV Singapur 2003. – 2004. (20) 20 F-16D-52
PEACE CEZAR Italija 2003. – 2004. (34) 26 F-16A-15ADF, 4 F-16B-15ADF, 4 F-16A/B-5/10 10-togodišnji ugovor o zajmu od USAF-a.
PEACE KRUNA I Bahrein 1990. (12) 8 F-16C-40, 4 F-16D-40
PEACE KRUNA II Bahrein 2000. (10) 10 F-16C-40
PEACE DELTA Venezuela 1982. – 1984. (24) 18 F-16A-15, 6 F-16B-15
PEACE SOKOL I Jordan 1997. – 1998. (16) 12 F-16A-15ADF, 4 F-16B-15ADF Avioni su kupljeni od USAF-a.
PEACE SOKOL II Jordan 2003. (17) 12 [7+9?] F-16A-15ADF, 5 [1?] F-16B-15ADF Avioni su kupljeni od USAF-a.
PEACE FENGHUANG Tajvan 1997. – 2001. (150) 120 F-16A-20, 30 F-16B-20
PEACE VRATA I Pakistan 1983. (6) 2 F-16A-15, 4 F-16B-15
PEACE VRATA II Pakistan 1983. – 1987. (34) 26 F-16A-15, 8 F-16B-15
PEACE VRATA III Pakistan Isporuka zaustavljena embargom. (11) 6 F-16A-15OCU, 5 F-16B-15OCU
PEACE VRATA IV Pakistan Isporuka zaustavljena embargom. (60) 48 F-16A-15OCU, 12 F-16B-15OCU
PEACE VRATA V Pakistan 1983. – 1987. (34) 26 F-16A-15, 8 F-16B-15
PEACE MRAMOR I Izrael 1980. – 1981. (75) 18 F-16A-5, 8 F-16B-5, 40 F-16A-10, 9 F-16A-15
PEACE MRAMOR II Izrael (75) 51 F-16C-30, 24 F-16D-30
PEACE MRAMOR III Izrael 1991. – 1993. (60) 30 F-16C-30, 30 F-16D-30
PEACE MRAMOR IV Izrael 1994. (50) 3 F-16A-1, 2 F-16B-1, 1 F-16A-5, 7 F-16B-5, 32 F-16A-10, 5 F-16B-10
PEACE MRAMOR V Izrael 2004. – 2009. (102) 102 F-16D-52
PEACE NARESUAN I Tajland 1988. (12) 8 F-16A-15OCU, 4 F-16B-15OCU
PEACE NARESUAN II Tajland 1990. – 1991. (6) 6 F-16A-15OCU
PEACE NARESUAN III Tajland 1995. – 1996. (18) 12 F-16A-15OCU, 6 F-16B-15OCU
PEACE NARESUAN IV Tajland 2002. – 2003. (18) 15 F-16A-15ADF, 1 F-16B-15ADF, 2 F-16A-10OCU
PEACE ONYX I Turska 1987. – 1995. (160) 34 F-16C-30, 9 F-16D-30, 102 F-16C-40, 15 F-16D-40
PEACE ONYX II Turska 1996. – 1997. (40) 34 F-16C-50, 6 F-16D-50
PEACE ONYX III Turska 1998. – 1999. (40) 26 F-16C-50, 14 F-16D-50
PEACE ONYX IV Turska 2010. – 2011. (30) 16 F16-C-50+, 14 F16-D-50+
PEACE NEBO Poljska 2006. – 2009. (48) 36 F-16C-52, 12 F-16D-52
PEACE VECTOR I Egipat 1982. – 1985. (42) 34 F-16A-15, 8 F-16B-15
PEACE VECTOR II Egipat 1986. – 1988. (40) 34 F-16C-32, 6 F-16D-32
PEACE VECTOR III Egipat 1991. – 1995. (47) 35 F-16C-40, 12 F-16D-40
PEACE VECTOR IV Egipat 1994. – 1995. (46) 34 F-16C-40, 12 F-16D-40
PEACE VECTOR V Egipat 1999. – 2000. (21) 21 F-16C-40
PEACE VECTOR VI Egipat 2001. – 2002. (24) 12 F-16C-40, 12 F-16D-40
PEACE KSENIJA I Grčka 1989. – 1990. (40) 34 F-16C-30, 6 F-16D-30
PEACE KSENIJA II Grčka 1997. – 1998. (40) 32 F-16C-50, 8 F-16D-50
PEACE KSENIJA III Grčka 2002. – 2004. (60) 40 F-16C-52, 20 F-16D-52
PEACE KSENIJA IV Grčka 2009. – 2010. (30) 20 F-16C-52, 10 F-16D-52

Isporuke F-16 lovaca[uredi | uredi kôd]

Isporuke F-16 lovaca
Model Kupac Vrijeme isporuke Broj i vrsta isporučenih aviona Bilješke
F-16A-1 USAF 1978. – 1979. 21
F-16A-1 Belgija 1979. – 1980. 17
F-16A-1 Nizozemska 1979. – 1980. 12
F-16A-1 Danska 1980. – 1983. 3
F-16A-1 Norveška 1980. 3
F-16A-1 Izrael 1994. 3 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16A-5 USAF 1979. – 1980. 46
F-16A-5 Belgija 1980. – 1981. 8
F-16A-5 Nizozemska 1980. – 1981. 14
F-16A-5 Danska 1980. – 1981. 12
F-16A-5 Norveška 1980. – 1981. 10
F-16A-5 Izrael 1980. – 1994. 19 1 avion kupljen je od USAF-a.
F-16A-10 USAF 1980–1981 188
F-16A-10 Izrael 1980. – 1994. 72 32 aviona kupljeno je od USAF-a.
F-16A-10 Belgija 1981. – 1982. 30
F-16A-10 Nizozemska 1981. – 1982. 20
F-16A-10 Danska 1981. – 1982. 15
F-16A-10 Norveška 1981. – 1982. 15
F-16A-10 Italija 2003. – 2004. 4 Avioni su zakupljeni od USAF-a.
F-16A-10OCU Tajland 2002. 2 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16A-15 Izrael 1980. – 1981. 9
F-16A-15 USAF 1981. – 1985. 409
F-16A-15 Egipat 1982. – 1985. 34
F-16A-15 Nizozemska 1982. – 1987. 84
F-16A-15 Norveška 1982. – 1984.
F-16A-15 Venezuela 1982. – 1984. 18
F-16A-15 Belgija 1983. – 1985. 41
F-16A-15 Danska 1983. – 1997. 30 6 aviona kupljeno je od USAF-a.
F-16A-15 Pakistan 1983. – 1987. 28
F-16A-15 NASA 1991. 1 Avion je kupljen od USAF-a.
F-16A-15 Portugal 1999. 21 Avioni su kupljeni od USAF-a
F-16A-15ADF USAF 1989. – 1992. 226 Naprednija verzija F-16A-15
F-16A-15ADF Jordan 1997. – 2003. 24 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16A-15ADF Tajland 2002. – 2003. 15 Avion su kupljeni od USAF-a.
F-16A-15ADF Italija 2003. – 2004. 26 Avioni su zakupljeni od USAF-a
F-16A-15OCU Nizozemska 1987. – 1992. 47
F-16A-15OCU Belgija 1988. – 1991. 40
F-16A-15OCU Singapur 1988. 4
F-16A-15OCU Tajland 1988. – 1996. 26
F-16A-15OCU Indonezija 1989. – 1990. 8
F-16A-15OCU Pakistan Isporuka zaustavljena embargom 13 Avioni od USAF-a i mornarice SAD-a.
F-16A-15OCU Portugal 1994. 17
F-16A-15OCU USAF 2003. 5 Avioni koji su prvotno namijenjeni Pakistanu (embargo).
F-16A-15OCU Mornarica SAD-a 2003. 8 Avioni koji su prvotno namijenjeni Pakistanu (embargo).
F-16A-20 Tajvan 1997. – 2001. 120
F-16A-FSD USAF 1976. – 1978. 6
F-16 AFTI NASA 1980. – 2001. 1
F-16B-1 USAF 1978. – 1979. 22
F-16B-1 Belgija 1979. – 1980. 6
F-16B-1 Nizozemska 1979. – 1980. 6
F-16B-1 Danska 1980. 2
F-16B-1 Norveška 1980. 2
F-16B-1 Izrael 1994. 2 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16B-5 USAF 1979. – 1980. 27
F-16B-5 Belgija 1980. – 1981. 4
F-16B-5 Nizozemska 1980. – 1981. 2
F-16B-5 Norveška 1980. – 1981. 2
F-16B-5 Danska 1981. 3
F-16B-5 Izrael 1994. 15 7 aviona kupljeno je od USAF-a.
F-16B-10 USAF 1980. – 1981. 25
F-16B-10 Belgija 1981. – 1982. 2
F-16B-10 Danska 1981. – 1997. 4 Jedan avion kupljen je od USAF-a.
F-16B-10 Nizozemska 1981. – 1982. 20
F-16B-10 Norveška 1981. – 1982. 3
F-16B-10 Izrael 1994. 5 Avioni su kupljeni od USAF-a
F-16B-15 USAF 1981. – 1985. 48
F-16B-15 Belgija 1982. – 1983. 8
F-16B-15 Egipat 1982. – 1985. 8
F-16B-15 Nizozemska 1982. – 1987. 18
F-16B-15 Norveška 1982. – 1983. 5
F-16B-15 Venezuela 1982. – 1984. 6
F-16B-15 Danska 1983. 8
F-16B-15 Pakistan 1983. – 1987. 12
F-16B-15 Portugal 1999. 4 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16B-15ADF USAF 1989. – 1992. 25 Naprednija verzija F-16B-15.
F-16B-15ADF Jordan 1997. – 2003. 9 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16B-15ADF Tajland 2002. 1 Avioni su kupljeni od USAF-a.
F-16B-15ADF Italija 2003. – 2004. 4 Avioni su zakupljeni od USAF-a.
F-16B-15OCU Nizozemska 1988. – 1989. 5
F-16B-15OCU Singapur 1988. 4
F-16B-15OCU Tajland 1988. – 1995. 10
F-16B-15OCU Belgija 1989. – 1990. 4
F-16B-15OCU Indonezija 1989. – 1990. 4
F-16B-15OCU Norveška 1989. 2
F-16B-15OCU Pakistan Isporuka zaustavljena embargom 15 Avioni su prodani USAF-u i mornarici SAD-a.
F-16B-15OCU Portugal 1994. 3
F-16B-15OCU USAF 2003. Avioni pod embargom koji su prvotno namijenjeni Pakistanu.
F-16B-15OCU Mornarica SAD-a 2003. 6 Avioni pod embargom koji su prvotno namijenjeni Pakistanu.
F-16B-20 Tajvan 1997. – 2001. 30
F-16B-FSD USAF 1977. – 1978. 2
F-16C-25 USAF 1984. – 1986. 209
F-16C-30 USAF 1986. – 1989. 359
F-16C-30 Izrael 1986. – 1987. 51
F-16C-30 Turska 1987. – 1990. 34
Grčka 1989. – 1990. 34
Egipat 1986. – 1988. 34
F-16C-32 Južna Koreja 1986. – 1992. 30
F-16C-32 USAF 1987. – 1989. 57
F-16C-40 USAF 1988. – 1992. 232
F-16C-40 Bahrein 1990. – 2000. 18
F-16C-40 Turska 1990. – 1995. 102
F-16C-40 Egipat 1991. – 2002. 102
F-16C-40 Izrael 1991. – 1993. 30
F-16C-42 USAF 1989. – 1992. 152
F-16C-50 USAF 1991. – 2004. 186
F-16C-50 Turska 1996. – 1999. 50
F-16C-50 Grčka 1997. – 1998. 32
F-16C-50 Oman 2005. – 2006. 8
F-16C-50 Čile 2006. 6
F-16C-52 USAF 1992. – 1996. 41
F-16C-52 Južna Koreja 1994. – 2004. 94 Licencna proizvodnja, Korejski ratni program
F-16C-52 Singapur 1998. – 2002. 26
F-16C-52 Grčka 2002. – 2004. 40
F-16C-52 Poljska 2006. – 2009. 36
F-16C-52 Grčka 2009. – 2010. 20 Naručeno
F-16D-25 USAF 1984. – 1986. 35
F-16D-30 USAF 1986. – 1989. 48
F-16D-30 Izrael 1987. – 1988. 24
F-16D-30 Turska 1987. – 1989. 9
F-16D-30 Grčka 1997. – 1998. 8
F-16D-32 Egipat 1986. – 1987. 6
F-16D-32 Južna Koreja 1986. – 1992. 10
F-16D-32 USAF 1987. – 1989. 5
F-16D-40 USAF 1989. – 1992. 34
F-16D-40 Bahrein 1990. 4
F-16D-40 Turska 1990. – 1994. 15
F-16D-40 Egipat 1991. – 2002. 36
F-16D-40 Izrael 1991. – 1993. 30
F-16D-42 USAF 1989. – 1992. 54
F-16D-50 USAF 1992. – 1994. 28
F-16D-50 Turska 1996. – 1999. 20
F-16D-50 Grčka 1997. – 1998. 32
F-16D-50 Oman 2005. – 2006. 4
F-16D-50 Čile 2006. 4
F-16D-52 USAF 1992. – 1994. 12
F-16D-52 Južna Koreja 1994. – 2004. 46 Licencna proizvodnja, Korejski ratni program
F-16D-52 Singapur 1998. – 2004. 36
F-16D-52 Grčka 2002. – 2004. 20
F-16D-52 Izrael 2004. – 2009. 102
F-16D-52 Poljska 2006. – 2009. 12
F-16D-52 Grčka 2009. – 2010. 10 Naručeno
F-16E-60 UAE 2004. – 2006. 55
F-16F-60 UAE 2003. – 2006. 25
F-16N-30 Mornarica SAD-a 1987. – 1988. 22
F-16XL/A NASA 1998. – 1999. 1
F-16XL/B NASA 1998. – 1999. 1
TF-16N-30 Mornarica SAD-a 1987. – 1988. 4
YF-16A USAF 1974. 2 Protototip

Vidjeti također[uredi | uredi kôd]

F-16 Fighting Falcon

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Air Forces Monthly, mjesečni časopis o vojnim lovcima, prosinac 2007., str. 43-44
  2. F-16 Users: US Navy
  3. F-16 in Egypt
  4. Egyptian Air Force profile
  5. First Down: F-16
  6. F-16 in Israel
  7. F-16 in Oman
  8. USA details possible $2.6 billion deal with Moroccan air force
  9. Morocco Orders 24 F-16s[neaktivna poveznica]
  10. Scramble Magazine, časopis o vojnim avionima, članak "Indonesian Air Arms Overview"
  11. MILAVIA - Sukhoi Su-27 Flanker - Operator List
  12. F-16 Air Forces - Indonesia
  13. News. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2008. Pristupljeno 29. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  14. MilAvia Press.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2014. Pristupljeno 29. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. F-16 Air Forces - South Korea
  16. South Korea looking to upgrade it's KF-16s
  17. ROC Requested Fighters
  18. F-16 Users: Turkey
  19. Chile, Chilean Air Force
  20. Chile looking to replace F-5s with more F-16s
  21. Chile purchases 18 second hand F16 fighter planes from Holland
  22. F-16 in Venezuela
  23. Military Force Structures of the World – “Venezuela”. Forecast International. Siječanj 2006.
  24. Aerospace Daily “Venezuela looking to buy Lockheed Martin F-16s” 5. studenog 1997.
  25. Venezuela Weighs Selling U.S. Jets to Iran
  26. Venezuela to get Russian aircraft
  27. Jane’s All the World’s Aircraft “Lockheed Martin (General Dynamics) F-16 Fighting Falcon” 21. studenog 2007. Jane’s Publishing.
  28. Croatian Air Force
  29. Iraq seeks F-16 fidghters
  30. Iraqi Brass Confirm Interest in F-16s, Armed Helos[neaktivna poveznica]
  31. Iraqis Put Up The Bucks For F-16s
  32. Romania plans to acquire 24 used F-16 fighters
  33. www.mapn.ro

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]