Kosinj
.jpg)
.jpg)
Kosinj ili Kosinjska dolina je mikroregija i dolina u Hrvatskoj. Nalazi se u Ličko-senjskoj županiji, na području općine Perušić.
Kosinj se pruža tokom rijeke Like. U Kosinjskoj dolini površine 230 km2 nalaze se naselja:
U Kosinju se nalazi umjetno akumulacijsko jezero Kruščica, nastalo potapanjem istoimenog kosinjskog zaselka. U Kosinju je 1936. godine izgrađen i Kosinjski most, kojeg je projektirao inženjer Milivoj Frković. U Kosinju je i velebna jela car, poznata kao jedno od najstarijih živućih stabala u Europi.
Na Kosinj djeluje općepoznata depopulacija po čemu je Lika poznata.
Smatra se da se ukupan broj stanovnika smanjio za čak 10 puta od sredine 20. stoljeća.
U Kosinju prevladava pretežito staro stanovništvo. Mladi se sve više iseljavaju zbog velikog postotka nezaposlenosti. Stoga mladi odlaze u obližnje gradove u nadi da imaju bolju šansu zaposliti se i osnovati obitelj.
Kosinj je za hrvatsku kulturu i povijest svakako najznačajniji kao mjesto tiskanja prve hrvatske tiskane knjige, Misala po zakonu rimskoga dvora od 22. veljače 1483. godine, koji je otisnut u pokretnoj Kosinjskoj tiskari kneza Anža (Ivana) VIII. Frankapana Brinjskog[1] i radom prvog hrvatskog tiskara, autohtonog Kosinjana Ambroza Kacitića od plemena Kolunića. To potvrđuju istraživanja književnika Zvonimira Kulundžića[2] i povjesničara Ivana Mance.[3][4] Do danas je sačuvano svega dvanaest primjeraka te dragocjene glagoljske knjige, čija je naklada bila otisnuta dijelom na papiru, a dijelom na pergameni. Kosinjska tiskara otisnula je po svoj prilici i druge značajne hrvatske inkunabule, poput Brevijara po zakonu rimskoga dvora iz 1490. godine.
U Kosinju se nalazi mnoštvo arheoloških, većinom neistraženih lokaliteta. Najznačajniji arheološki lokaliteti su:
- Pisani kamen – Kosinjski Bakovac[5]
- Basarica – Donji Kosinj[6]
- Mlakvena Greda, srednjovjekovni Banj Dvor ili Banj Stol – Mlakva[7]
- Prespa ili Prijespa – Donji Kosinj[6]
- crkva sv. Ivana Krstitelja – Donji Kosinj[6]
- grad Kosinj/Kosinjski Ribnik – Bakovac Kosinjski[8]
- gradina Bočaj – Gornji Kosinj
- crkva sv. Antuna Padovanskog – Gornji Kosinj[7]
- kapela sv. Ane na Šušnju – Gornji Kosinj[7]
- parohijska crkva Mlade Nediljice – Mlakva[7]
- Trokutić, staro groblje – Krš.[7]
Kosinj je poznat i po najstarijim i autohtonim vinogradima u Lici. Radi se o Pršljivki bijeloj i Vingoru crnom, sortama koje se pojavljuju isključivo u Kosinju i Ozlju. Pretpostavlja se da su prvi vinogradi u Kosinju zasađeni još krajem 15. stoljeća, a krajem 19. st. Kosinj je imao preko 20 hektara vinograda. I danas u Donjem Kosinju na imanju Ivana Delača-Trapana postoji najstarija živuća loza Pršljivke bijele, promjera stabla 53 cm, a za koju se pretpostavlja da je stara više od 150 godina.[9]
- ↑ Ivan Standl. arhinet.arhiv.hr. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
- ↑ Kulundžić, Zvonimir. 1960. Kosinj : kolijevka štamparstva slavenskog juga. Vlastita naklada. Zagreb.
- ↑ Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj, Kosinj konzalting. Velika Gorica, Kosinj, Zagreb. ISBN 9789538417221
- ↑ Mance, Ivan. 2025. Prvi hrvatski tiskar Broz žakan. Kosinj konzalting, Župa sv. Antuna Padovanskog. Oroslavje, Gornji Kosinj. ISBN 9789534662809
- ↑ Mance, Ivan. 2021. Kosinjski Pisani kamen. Hrvatski planinar (1898). 898 (3): 117–132
- 1 2 3 Brunšmid, Josip. 5. travnja 1901. Zapisnik šeste glavne skupštine „Bihaća", zapisnik sjednice upraviteljstva „Bihaća", različito, izvještaji muzejskih povjerenika i prijatelja, književne vijesti, predstavka hrvatskih historičara i arheologa. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. 5 (1): 249. ISSN 0350-7165
- 1 2 3 4 5 Šmalcelj Novaković, Pia. 2018. Kosinj - arheološka istraživanja s kraja 20. stoljeća. MemorabiLika : časopis za povijest, kulturu i geografiju Like (jezik, običaji, krajolik i arhivsko gradivo). God 1 (broj 1): 85–118. ISSN 2623-9469
- ↑ Mance, Ivan. 2013. Kosinj : izvorište hrvatske tiskane riječi. Split. str. 67. ISBN 978-953-336-028-7. OCLC 868373546
- ↑ Mance, Ivan. 2019. Vinogradi u Kosinju. Državni arhiv u Gospiću. Gospić. str. 27. - 30. ISBN 978-953-7034-42-9