Kosinjski brevijar
_Tabela_pomičnih_blagdana.jpg)
Kosinjski brevijar[1] ili Brevijar po zakonu rimskoga dvora četvrta je hrvatska tiskana knjiga te druga po redu hrvatska glagoljska tiskana knjiga. Otisnut je u Kosinjskoj tiskari na lokalitetu grada Kosinja - danas Ribnik u Kosinjskom Bakovcu, oko 1490. godine.[2] U Kosinjskom brevijaru nakon kalendara dolazi tabela pomičnih blagdana, koja počinje s 1492. godinom pa se donedavno smatralo da je otisnut godinu radije, odnosno 1491. godine. Novija istraživanja ipak predlažu 1490. kao izgledniju godinu tiskanja ovog brevijara.[2]
Od cjelokupne naklade Kosinjskoga brevijara danas su sačuvana dva nepotpuna primjerka. Prvi primjerak, otisnut na papiru, bez zadnjeg sveščića (8 listova ili 16 stranica) čuva se u knjižnici Marciani u Veneciji. Drugi primjerak, otisnut na pergameni, od kojeg je preostao samo kalendar, čuva se u Vatikanskoj knjižnici uvezen u Brozićev brevijar iz 1561. godine.[3] U oba sačuvana primjerka nedostaje kolofon, koji je u inkunabulama u pravilu bio otisnut na završnoj stranici. Zbog toga u danas poznatim primjercima nije moguće izravno potvrditi mjesto i vrijeme tiskanja, kao ni imena majstora tiskara. Unatoč tomu, na temelju recentnih znanstvenih istraživanja, kao i pouzdanih povijesnih izvora, može se s visokom razinom sigurnosti zaključiti da je Kosinjski brevijar otisnut u Kosinjskoj tiskari.[4][5]
Posebnu težinu u tom kontekstu ima povijesni izvor prvoga reda poznat kao Opis Like i Krbave (1695.), nastao u sklopu vizitacije oslobođenih ličkih i krbavskih krajeva nakon povlačenja Osmanlija. Taj izvor donosi detaljne podatke o tadašnjem stanju gradova i naselja, stanovništva te sakralnih i drugih objekata, a ujedno predstavlja ključan dokument za razumijevanje razmjera opustošenosti toga prostora tijekom stoljeća i pol osmanske vladavine. U Opisu se za kosinjski kraj između ostalog izrijekom navodi: "Prešavši odavde gore i šume, i silazeći prema nižem području dolazi se u Kosinj. Grad se nalazi na uzvisini, ali od njega preostaše samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Ovo mjesto bijaše prijašnjim kršćanima slavno i nadaleko se prostiralo izvana i iznutra. Dokazom su tiskani glagoljski brevijari, kako se čita na kraju (dakle: u kolofonu) onih kojima se sada služe svećenici glagoljaši kod moljenja kanonskih časoslova, ovdje tiskani."[6] Budući da je za sve ostale hrvatskoglagoljske tiskane brevijare poznato mjesto i vrijeme tiskanja, jedini brevijar koji uopće može doći u obzir – a za koji Opis Like i Krbave izrijekom navodi da mu u kolofonu stoji podatak o tiskanju u gradu Kosinju – jest Brevijar iz 1490. godine ili Kosinjski brevijar.[7]
Kosinjski brevijar objavljen je u pretisku 1991. godine, u obliku vjernoga faksimilnog izdanja, u nakladi od 2000 primjeraka.[8]
- ↑ Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj. Velika Gorica, Kosinj. str. 668.-671. ISBN 9789538417221
- 1 2 Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj. Velika Gorica, Kosinj. str. 333.–341. ISBN 9789538417221
- ↑ Digital Vatican Library. Borg.Ill.19. Pristupljeno 17. prosinca 2025.
- ↑ Mance, Ivan. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. str. 13.-15. ISBN 9789533360287
- ↑ Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj. Velika Gorica, Kosinj. str. 184.-194. ISBN 9789538417221
- ↑ Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj. Velika Gorica, Kosinj. str. 193.-194. ISBN 9789538417221
- ↑ Mance, Ivan. 2023. Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija. Kvaka, župe Gornji i Donji Kosinj. Velika Gorica, Kosinj. str. 679.-696. ISBN 9789538417221
- ↑ Nazor, Anica. 1991. Brevijar po zakonu rimskoga dvora. HAZU. Zagreb. str. 776. ISBN 8640700575